Pa to je lektira, svi su to čitali (vjerojatno).
Voljela sam Krležu u vrijeme dok se to čitalo za lektiru. Nikad mi nije legla ekranizacija s Enom Begović, ne kažem da je loše, ali nije se uklopilo u moju sliku stečenu čitanjem knjige, zapravo knjigA - Gospoda Glembajevi, U agoniji i Leda (meni omiljena).
Eh, sad - prije dvije-tri godine zvoni meni netko na vratima u 10 navečer, klinci su već hrkali. Susjeda (u ono vrijeme srednjoškolka) pita imam li knjigu Gospoda Glembajevi.... Je, imam i to i još hrpu drugih, ali kod mame i tate u drugom gradu. Figa! Kaj sad? Ona do idućeg dana treba odgovoriti na 40 pitanja o djelu. Ništ... kažem ja - daj pitanja! I dobila sam pet iz te zadaće, he he he... Ali najbitniji je rasplet - nakon možda mjesec dana sretnem ja tu istu curu, a ona kaže sva sretna da je pročitala Glembajeve i to bez prisile, NAKON što je dobila ocjenu. Odlična stvar, uzela i druge dvije drame i tak....
Kako mi je bilo drago da se netko zbog mojih komentara knjige odvažio pročitati nešto što ja smatram nezaobilaznim... Ali to je mlada generacija, njima treba pomoći smjestiti te knjige u vrijeme u kojem ide radnja, povući paralelu s današnjim vremenom i tak. Ne bih više znala opisati kaj sam curi sve nadriskala (licemjerje, kurvanje, lopovluk - sve isto čega ima i danas), ali očito sam ju zainteresirala. To je dio priče koji bi trebali odraditi profesori književnosti - zainteresirati ljude da čitaju, a ne prisiljavati. Eto, ako je meni slučajno uspjelo, to ne bi trebalo biti teško nekome tko je plaćen da to odradi.





Odgovori s citatom