Mislim da je ovo najbitnije, i filmovi ili vizualni sadržaji su mi ok ako se drže emotivnih posljedica nasilja i povećavaju empatiju. Problem je u crtićima/serijama/filmovima gdje vidimo nasilje a ne vidimo njegove posljedice (dođe Švarceneger i poubija 850 ljudi, ali oni imaju ruski naglasak i svi su isti tako da je to ok), i problem je u predetaljnom prikazivanju odvratnih sadržaja samo da nas se šokira, pa mozak otupi na to i normalne su ti svakakve scene.
Malo patnje, tuge, tragedije, pogotovo u knjigama, mislim da je i važno jer su to ljudske emocije koje trebamo "prožvakati". Uostalom, najljepše su tužne pjesme.





Odgovori s citatom