Priznati istinu ili živjeti u obmani?

[Beti3]

Muskarac koji je priznao moje dijete moj je sada bivši dečko,i on od početka zna da nije djetetov biološki otac.

Pišem o zakonskim posljedicama. Ovaj čovjek je djetetov otac. Po zakonu. I to jt to. Ako to nije, neka me neki pravnik ispravi. Ali, priznanje očinstva sa sobom povlači sve ostalo.

Da li će reći jednom djetetu da mu otac na papiru nije i biološki otac, druga je stvar. U djetetovom rodnom listu piše da mu je to otac. I zamislite sad dijete kojemu se kaže da mu to nije otac, da je netko nepoznat napravio ga. A zašto ga je ovaj priznao?
Ma, neka svima kaže istinu, meni to nije bitno, ali mora prvo riješiti papirnati dio. Ispisat navodnog oca iz rodnog lista. I ostaviti samo sebe kao roditelja. Može li se to uopće?

Jer, sve dok je u rodnom listu ime nekog muškarca, on je otac, njegovi roditelji su djed i baka. Zakonski. I ako to žele biti.

Opet se pitam, zašto je taj čovjek priznao dijete, ako ga ne želi? Gdje mu je pamet bila? I gdje je otvaračici teme pamet bila kad je to dopustila?
Izvući se iz svega neće biti ni malo lako. A kako će to prihvatiti najnedužniji od svih, koji će kad-tad saznati tko mu je otac u rodnom listu, ili samo bio otac u rodnom listu...Jadno malo.

[apricot]

Opet se pitam, zašto je taj čovjek priznao dijete, ako ga ne želi? Gdje mu je pamet bila? I gdje je otvaračici teme pamet bila kad je to dopustila?

ne bih bila tako stroga
sigurno su oboje u tom trenutku upravo tako mislili i napravili u najboljoj namjeri i za sebe i za dijete

pa svi mi se u crkvi/općini zaklinjemo na ljubav do groba i u tom trenutku doista tako i mislimo
a poslije...

treba razriješiti situaciju dok je dijete malo, kasnije će i traume biti veće
jednako i za baku i djeda... njima će srce biti slomljeno, to je sigurno
ali opet bolje sada nego kasnije

iako, ne bih bila u koži njihova sina dok im to bude govorio