Prvo da te pitam ono najvažnije. Zašto želiš da bebica od 5 mjeseci zaspi sama? Meni je ta želja neshvatljiva, zato te i pitam : zašto.

Za nocno uspavljivanje se moze uspavati samo sa bocicom u kojoj je caj ili voda, medjutim ne zelim ga na to nauciti. Imam osjecaj da mu je ta bocica tjesilica, nesto kao sisa (s obzirom da je na ad-u).
Uz tu bocicu mu lagano drmusam madrac kod glave i jedino tako zaspe.
Zar se ne može uspavati sa bočicom u kojem je mlijeko i da ga pri tome držiš u rukama, kao i svaki put kad jede? Znači zadnji dnevni obrok mu daš u vrijeme kad treba na spavanje. Lijepo ga opereš, presvučeš u piđamicu, odete u poluzamračenu sobu, bez TVa, noćna lampica. Mirno ga uzmeš u krilo, spremna mu se posvetiti potpuno, da mirno i sretno utone u san. Dok pije bočicu, gledaš ga u oči, oni obožavaju kontakt očima, to im je potrebno kao hrana. Kako mu se puni trbuščić, to se više opušta i pri kraju bočice, gotovo spava. Ako joj ne zaspi, ponosaš ga par minuta i ako je zdrav, ne bole ga zubići i vrijeme mu je za spavanje, zaspat će.
Bitno je da si ti mirna i to vrijeme koje koristiš za uspavljivanje ne smatraš gubitkom vremena.

Bebu se nakon hranjenja budnu stavi u krevetic i sjedne se pored nje ali tako da dijete vidi samo vas profil, pri tome ga se ne gleda u oci.
Shodno gore napisanom, ovo ne gledanje bebe u oči je teška kazna za bebu. Ne mogu shvatiti da postoji netko tko je to napisao. Očito nema pojma o psihologiji beba, a neću napisati kakvom osobom ga smatram. Nikako ne kažnjavati bebu ne gledanjem u oči. Stvara se trauma za cijeli život, po mom mišljenju.

Koje tehnike su vama pomogle i koliko vam je bebach bio star kada ste ih poceli provoditi?
To učenje da sami zaspu se ne može bez plača početi primjenjivati dok dijete nije spremno za to. I mora imati bar duplo više od tvog bebačića. Ustanoviš večernji ritual, koji mora biti drugačiji od dnevnog uspavljivanja, u miru i tišini, nakon večere, nekoliko priča, malo maženja po leđima, sve dok dijete leži, kažeš mu da moraš obaviti to i to, ostaviš otvorena ili odškrinuta vrata od sobe, i na prvi znak, vraćaš se, prije nego se rasplače, jer tada umirivanje traje duže. Pa makar se u početku vraćala 100 puta, poanta je da je sad noć, spava se i nema dizanja. Čajić ili vodu treba imati pri ruci, kahlicu za veće dijete koje nema pelene, ali ne izlaziti iz sobe. Kad-tad, shvatit će. No, sve uz nasmiješeno lice i puno strpljenja.

Ali, mora beba razumjeti da bi to upalilo.

A po danu neki spavaju duže, neki kraće, neki još kraće, tu se ne može ništa. Prihvatiti bebin ritam, ili ležati s njim pa ga nunati kad se počne meškoljiti. Tješi se da je to pametniji što manje spava.