mimdz hvala ti na pojasnjenju... kad si spomenula treba ici hladne glave, ja pomislih gdje sam ja od toga. Ja sam svaku inseminaciju preplakala, kao da bi se svi strahovi, nade, ocekivanja, razocaranja itd. slila u tom trenutku dok sam sjedila u cekaonici i cekala da me dr prozove, a suze bi klizile niz lice... valjda to svatko odradi na svoj nacin, meni se inace zacrni ispred ociju kad moram vaditi krv al zelja za djetetom je jaca od svega. Bojim se , strah me je uzasno, al ne vidim drugu opciju da dodjemo do nase tako zeljene djecice osim sto ako veceras zavedem muza (ovulacijski test je bio pozitivan danas), pa nam bog podari dvije crte na testu, taman poklon za Bozic