Nisam htjela da ti napisem dok ste bile u bolnici, da ti ne bih dizala tlak , ali mislim da vam je bolje doma.

Mi nismo pristajali na hospitalizaciju (uz podrsku privatne dr). Naime, dr kod koje djecu vodimo privatno je i sama majka takvog djeteta (koje i licno poznajem i stvarno je sicusan bio do petnaeste, a sad je veliki momak od 17 godina). Njene rijeci su bile da je to takvo dijete i da ce, ako je zdrava, pojesti koliko joj je dovoljno bez obzira sto mi mislimo da joj treba vise. Uz njenu podrsku i podrsku jednog djecijeg hirurga koji je tvrdio da cemo poslije prisilnog hranjenja u bolnici i agresivnih pretraga biti srecni ako se vratimo na stari nacin hranjenja jer ce se dijete samo istraumatizirat, odbili smo hospitalizaciju. On je sumnjao da je kod nas u pitanju blazi oblik refluksa i preosjetljivo dijete i savjetovao sve ono sto savjetuju kod refluksa, presvlacenje na povisenom, hranjenje u povisenom polozaju i sl. Bez potvrdjene dijagnoze. Nemam medicinskog obrazovanja i ne bih se usudila da savjetujem nekome da pobjegne iz bolnice, narocito sto zahvaljujuci dr. Google-u znam kako ozbiljni mogu biti ovi simptomi, ali za svoju djecu sam nekako osjecala da im je bolje ovako.
Moja starija kcer i sada slabo jede, ima problema sa probavom, nema dana da je ne boli stomaki kad j nervozna i kad je ljuta i kad je gladna i kad se prejede Iako smo bili sto puta na raznim snimanjima i na raznim rezimima prehrane i uvijek je sve u redu, cesto se zapitam da nema neku misterioznu bolest. A onda pogledam tridesetogodisnjeg brata od mm koji ima pedesetak kg (rodjen sa 2000 gr izasao iz bolnice sa 2050 gr i mjesec dana starosti ) i pomislim da cu kad se drugi put budem udavala dobro prouciti genetiku potencijalnog bracnog partnera.
Tako da se sve svodi na to da je ona takvo dijete (iako je to bio odgovor i komentar koji sam najvise mrzila).