Moj mladji je prestao jesti sa 2 mjeseca, potpuno. odbijao je i cicu i bocicu; nakon kompletne gastroobrade postavljena dijagnoza neorganskog poremećaja u prehrani. Prebacila sam ga na ad i hranio se do 6. mjeseca isključivo dok je spavao i to minimalne količine, cca 50-80ml po obroku. U hranu smo mu dodavali maltodextrin i pojačali smo ad sa dodatnom mjericom (provjereno od dječje nutricio da može). Ujedno davali smo mu i Child life; to nam je preporučila pedijatrica (kaze da su to davali na Rebru djeci, kao da to pomaže da se baerem malo otvori apetit).
Dohranu smo započeli sa 4,5 mjeseca, pomalo; naravno da niti to nije islo bas dobro.
Prvi svjestan obrok (u bocici) pojeo je negdje sa 6,5 mjeseci; tada je negdje otprilike krenulo i bolje sa dohranom. Plakala sam taj dan od srece.
Sada ima 13 mjeseci i divno papa; jako voli povrće i postao je mala izjelica napokon smo odahnuli. S godinu dana imao je 9300 (a rodjen je sa 4420)
Moram napomenuti da otprilike sa negdje 5,5 mjeseci smo prestali voditi evidenciju o unesenim ml tijekom dana, ne plakati na svaku pojedenu količinu od 50ml (toliko inace jedu djeca sa tjedan dana starosti) i nekako se opustili po pitanju njegovog nejela (a i prinos na tezini je uvijek bio na donjoj granici). Pedijatrici je uvijek bilo bitnije da raste u duzinu, a ne tezinu. Uvjereni smo da je to pomoglo da se spontano dogodi i taj prvi svjesno pojeden obrok.