Ja sam jučer išla prvi put u vrtić upoznati odgajateljicu sam i blago sam šokirana. Gospodja mi se uopće, ali uopće ne sviđa, izgleda mi dosta grubo, jedno 10 puta je ponovila koliko je moj sin nesamostalan da bi završila s "Ma, nesamostalan je do daske!!! Čak su i moji jasličari samostalniji od njega".
Cijeli ton razgovora je po meni bio vrlo neprimjeren, kao da sma ja došla tražiti savjete o odgoju od nje pa mi ona dijeli lekcije.

Moj sin je 2 godine išao u jaslice i nikad od nijedne tete nisam čula da je nesamostalan, a pogovoto da je "nesamostalan do dask", niti mi je to način da se tako nešto kaže roditelju.

Ah, da, još je spomenula da je on malo onako samotnjak i da se voli igrati sam sa sobom i da ga ako mu želimo dobro vodimo što više da se igra s djecom. Nama su odgajateljice iz jaslica također rekle da ima tendenciju biti solo, ali da ga one uvedu u igru pa je onda ok, ne znam zašto je ovoj to problem, imam dojam da se njoj ne da ništa raditi??!
Mislim, svaki dan je skoro 10 sati u vrtići, ne bih rekla da mu nedostaje dječjeg društva...

Sve u svemu, baš sam se loše osjećala nakon tog razgovora, nisam ništa rekla gospođi odgajateljici iako sam bila na debelom rubu, ali sam se nekako vodila onim što je netko rekao ovdje - na jedno uho unutra, na drugo van - Ne želim se zamjerati osobi koja mi čuva dijete, ali nisam sigurna ne trebam li baš ništa reći