Jennifer, moj ti je savjet da obaviš ozbiljan razgovor s odgajateljicom (najavi joj to i zamoli je da se nađete npr. na kraju radnog vremena i slično) i da obje porazgovarate i razjasnite što točno očekujete jedna od druge i od tvog djeteta. Neka ti ona točno objasni u čemu bi on trebao biti samostalan, a nije, a ti jasno izrazi svoja očekivanja. Najlošija varijanta je upravo ona na jedno uho unutra, na drugo van. Kad sam ja tek upisala dijete u vrtić imala sam slične nesporazume s tetama. One su imale potrebu da me obavještavaju i opominju radi stvari koje su po meni gluposti (tipa nije mirno čekao u redu za pranje ruku, otimao se s nekim djetetom za igračku i slično), dok nisam obavila razgovor i rekla da su meni te stvari normalne za dvogodišnju djecu i da očekujem da takve stvari rješavaju mimo mene. Ono što sam očekivala od njih bilo je da me obavještavaju ako dođe do težih prekršaja - tipa namlatio je neko dijete, ako primijete neke općenite promjene u ponašanju (nabolje ili nagore), kakav je u interakciji s drugom djecom, i sl. One su prihvatile neke moje sugestije, a i ja sam prihvatila neke njihove sugestije. Otkad smo se uskladile, sve teče besprijekorno. Što se tiče igre s drugom djecom, i moj je sin u toj dobi bio vuk samotnjak, to nije ništa čudno. Pitaj tetu što joj se čini, je li to zbog toga što se teško uklapa među drugu djecu i teško ostvaruje odnose, ili se naprosto više voli igrati sam. Sve u svemu, nemoj šutke prelaziti preko onoga što te kopka, nego imaj na umu da ta osoba skupa s tobom odgaja tvoje dijete, i zato je važno da se uskladite i da imate dobru komunikaciju.