nemam pojma odkud da krenem. vise sam iscrpljena i neznam sto bi bilo pametno uraditi pa se unaprijed ispricavam ako post bude napisan zbrda zdola
M ima 6 godina i 5 mjeseci, predskolac, u vrtic krenuo sa godinu dana. od prvog dana zivahan i svojeglav.
sa ovom pedagoskom godinom su spojeni predskolci iz dvije grupe u jednu, stigla je jedna nova teta. do sad su nam tete bile mlade, neizkusne, nezainteresirane... nisu pretjerano radili sa djecom. nova teta je iskusnija, voljna radit sa djecom... i odma je krenula u akciju sa nekim njenim programom koji ona smatra dobrim jer djeca dosta moraju nauciti za skolu jer se puno trazi. sve ok.
ali moj malac ima nemiran duh. ne da mu se sjedat mirno kad treba, poslusat kad mu se govori, bude u nekom svom filmu...
takav je i doma. pokusavam mu pruzit mogucnost da se ispuca, izmori... ali ni nas nece vazda slusati. kad ga se zovne imenom, nereagira... kad mu se nesto prica/objasnjava, ne obraca paznju, okrece se, radi svoj neki poso... pa ga pokusavam usredotociti na sebe. tesko mu uspjeva. kad mu objasnjavam neku cinjenicu, nece da povjeruje. na primjer danas: objasnjavam da je parking susjedov (mi se parkiramo jer nemamo svoj parking), da se tamo nesmije divljat i vristat, a on uporno: ne, to je dundov parking. i nemoze mu se dokazat.
jednostavnih se pravila tesko pridrzava: nehodat bos po kuci, pospremati igracke da nije nered, ici spavati kad je vrijeme
nemoze svhatit da su odrasli autoritet i da ih mora poslusati
u najgorem slucaju pocne plakat, ne da razgovarat sa sobom, pa to zavrsi u vristanju a mene dovodi do ludila.
teta u vrticu je znaci jedna stalno od prve godine, druga sad nova. stara je opcenito nezainteresirana za rad s djecom. do sad nije nista komentirala. novoj teti je nemiran, nemoze se usredotociti na zadatke... danas je bio miran u setnji, ali je "cupkao" dok se cekao rucak....
predlozili su nam da ga odvedemo na pregled, da nebi imao problema u skoli, vazda na osnovi toga "da ce mu biti tesko". stara teta nam je to rekla na neki ne bas lijep nacin, neznam kako da opisem, uglavnom meni je bilo ruzno cut, a MM je odma shvatio da misli da je "retardiran" (sto da kazem, ja i MM se bas nemozemo naci u odgoju, i to nam stvara problem)
nova teta je rekla da je na nama da odlucimo hocemoli, bazirajuci se na to "da ce mu biti tesko u skoli bez diagnoze" jer je kao jako nemiran.
znam da je nemiran, ali mislim si da bi ga to moglo i proci do skole. inace mislim da je jedan prosjecan djecak, odradit ce zadatke koji se njemu svidjaju, teze one koji mu se nedaju. neki dan je reko tati: znas tata, kad budem iso u skolu, vi cete mi napraviti kljuc, ja cu doci doma, ugrijat rucak i pojest, napisat domaci i poc se igrati dok vi ne dodjete s posla (nema produzenog ni baka servisa)
znam da je i puno do naseg ponasanja, nemam bas vazda zivaca za njegovo izvoljevanje, pogrijesim i ja al i ja sam samo covjek...
moram li reci da je zamrzio vrtic u nekoliko dana i da svako jutro place da nezeli ici?!
nebi ga htjela bezveze opterecivati sa psihologom, da ne bude jos gore.
imali netko slicno iskustvo, voditi ga ili ne? ako ne, sto da radim vise da se situacija popravi?