Valjda nikad nije kasno za neku informaciju.
Moje iskustvo iz Zd bolnice je bilo grozno!
Mališ je tek napunio 2 godine i zaradio upalu pluća.
Na svu sreću za nas je prošlo OK sasvim slučajno spletom okolnosti.
Bio u sobi s puno starijom djecom, pa ga svi mazili i pazili.
Sestre očajne!!!
Ušuljavala sam se ko lopov. Čekala bi pred vratima da ih netko iznutra otvori i onda se provukla. Sestre se izvlačile na vizitu -"da vas slučajno dr. nađe tu mi bi bile krive", a u 90% dana sam bila prilikom vizite i nikad dr. nije prigovarao.
Općenito mi je nenormalno da dijete liječi upalu pluća, a pri tom plače tri put više jer nema nikog svog.
Na svoje sam oči gledala kad je bila neka životinja od sestre, kako majka gleda preko dva stakla svoje dijete od 7-12 h kako neprestano vrišti u krevetiću i nitko ga ne gleda. Da sam bila na njenom mjestu samo bi im bila novinare dovela!!!
Znam da ima roditelja koji ne reagiraju dobro kod bolesti djece pa samo odmažu, ali isto tako ne mogu vjerovati da imaju zakonsko pravo udaljiti me iz sobe kad mu vade krv na način kao da ima 30 godina, a ja bi im samo pomogla umiriti ga.
Moj je mališ prošao sve kao da stvarno ima 15, a ne 2 godine, i nikad se toga ne sijeća s traumom, ali da je slučajno bio u sobi s vršnjacima koji su bili zatvoreni u krevetiću s rešetkama, vjerojatno bi mu to bila slika zatvora!?!

P.S.
Čula sam da vani dijete NE SMIJE uopće ostati samo u bolnici!!!

P.P.S.
Bila sam sretna što su me prvu noć pustili da spavam na stolici kraj njega dok je trebalo skidati fibru.
A sve ostale sam b ila dok on ne zaspe.