Da se javim na ovoj, za mene malo bolnoj temi.
MM i ja smo klincima uveli dohranu školski - gnječenjem i u komadima. Sve su lijepo jeli, nije bilo nikakvog problema. Dok se jednom dana jedan malac nije zagrcnuo koamdićem hrane, isprepadao i povratio.
Od onda je kruta hrana, u glavi mojeg malca, opasna po život. Do nedavno nije želio ništa čvrstog u usta staviti, ništa. Samo miksano kao paštetu.
Tek smo prije dva, tri tjedna uspjeli nagovoriti ga da gricne malo kruha, keks. U zadnja dva tjedna dodajem komadiće mesa miksanom povrću, komadiće gnječenog jaja i malu pašticu u gustu povrćnu juhu, a da se malome ne povraća. Počeo je dobivati smisao za žvakanje, pa sad hranu žvače prije nego pokuša progutati. Muka je to živa.
Njegov brat jede i tamani svu hranu u svim oblicima, nema nikakvih problema s njegovim hranjenjem.
Tako da je moj savijet, uvijek gnječeno, ali polako. Na početko jako gnječeno, tek kasnije povećavati komadiće. A komade hrane ja nebih dala svojem djetetu do neke dobi kad skužim da se može fokusirati na to jedenje.
Makar - čitala sam puno o samohranjenju, pokušala sam i sama, score mi je 50-50, jedno dijete super, drugo katastrofa.