nisam logoped, ali pretpostavljam da je zamka ispravljanja to što dijete može zaključiti "ja ne znam govoriti, stalno me ispravljaju, bolje da šutim", ali je vjerojatno razlika od djeteta do djeteta, i u nijansi i načinu na koji ga roditelj ispravlja, i njihovom odnosu inače, pa to kod nekih dobro funkcionira, a ako se primijeti da se dijete u takvim situacijama povlači, radije prebacit na ovaj dio sa ispravnim ponavljanjem kao kroz razgovor, da nesvjesno čuje kako treba zvučat, da mu uđe u uho pravilan govor.