kod nas isto ovako.
kaj se tiče prelaska granice, imam anegdotu. ja sa svoje dvoje djece, djeca imaju svako svoje prezime, ja svoje (treće). mi na granici, gleda čovjek u pasoše, gleda u nas, nismo nešto sumnjivi... i vraćajući mi pasoše pita: "a čija su djeca?". ja sam crkla od smjeha i rekla da su moja, naravno (nije to teško provjeriti). čovjek se nasmijao i mahnuo da idemo.
eto to je bilo jedino pitanje ikada meni upućeno na granici, što se tiče djece i prezimena-mojih i njihovih.





Odgovori s citatom