Joj ne pitaj. Utjerala mi je mala sinoć strah u kosti.

Zadnjih deset dana odbrojava i kako se približava dan polaska tako ju sve više pere neka drama. Između ostalog brine se da se nećemo snaći u Londonu i da ćemo se izgubiti. Ne pomaže moje uvjeravanje da se nećemo izgubiti, da svuda sve piše, da uvijek možemo pitati itd... da su ljudi ljubazni, da ima puno policajaca koji pomažu...

A kako samo jednom imaš priliku za ostaviti prvi dojam, želim da joj prvi dojam u Londonu bude "mama zna sve" i da se opusti i počne uživati.