*mamica* prvotno napisa
Ne znam. Posljednju kontrolu smo bili imali sa 4 mj., i kada smo došli s 5 mj, doslovno nas je sa vrata otjerala da zašto smo došli, da jel vidimo da su u čekaonici bolesna djeca, a mi pravo zdravo dijete nepotrebno doveli i da ne trebaju kontrole do osmog mjeseca. Baš je bila onako nezgodna situacija, mi zbunjeni jer nam nije ništa rekla prošli put.. Okrenuli se i otišli.
Dijete je do tada izvrsno dobivalo na težini - npr. prvi mjesec 1200gr, zatim drugi 1000gr, itd. Kada smo sa 8 mj došli na kontrolu (ovaj put kod druge pedijatrice, privatno) šok - dijete nije niti udvostručilo svoju porođajnu težinu. A jela je ko termit. Dojila sto na sat, kod dohrane nije kod nje bilo ono mrnjavljenje i po žličicu pojesti, ma kakvi, odmah je čitave zdjelice jela. To je morao biti alarm da nešto nije u redu, da je ona od 4.og do 8.og mj samo kilogram dobila, a dotada je odlično napredovala. A sve sam radila by the book.
Da, bila je vesela, "zdrava", odličnog apetita, sna... Ali ipak. (Zato uvijek skeptično gledam one teme na dohrani i poteškoćama u dojenju kada djeca ne dobivaju dovoljno na težini, a ovdje ih svi uvjeravaju da je to ok i da je jednostavno takvo dijete).
Uglavnom, pedijatrica (ta druga, privatna) je to prokomentirala da je ona jednostavno takva beba, takve konstitucije. Da bi nekoliko mjeseci kasnije otkrili njezinu bolest, da ne idem sada u detalje (i tu je moja intuicija bila presudna, kada mi je dojadilo poslušno klimati doktorima).
Eto, zato mislim da je to bila prva kardinalna greška koju smo počinili. Da ju je pedijatrica svaki mjesec uredno pregledavala, možda bi vidjela da nešto nije u redu, možda bi joj bilo čudno da dijete koje iznadprosječno dobiva na težini, odjednom stane, a jede kao i dotad, pa čak i više.
Doduše, ova druga pedijatrica ima iskustva s njezinom bolesti, pa opet nije ništa otkrila. Pa su i liječnici u sveučilišnoj bolnici tek nakon tjedan dana mog plakanja, moljakanja, kumljenja i svađanja, odradili pretrage koje su otkrile njezinu bolest. Ni sama više ne znam, mislim da bi liječnici ipak trebali više uzimati u obzir ono što im roditelji govore jer roditelji su ipak sa svojim djetetom 24 sata i vide kada se događa nešto neobično.