Sad s "odmakom" ću ti reći našu priču. Bebica rođena s 2810, po izlasku iz bolnice 2690.
Prvu i drugu noć doma nije htjela papati ali nikako. Ako ju pokušam razbuditi rasplače se i ne možeš ju smiriti. Ako joj pokušam dati nježno - ona spava. Nije postojala nikakva šansa nahraniti ju. Neće pa neće. Živcirala sam se sve u 16. Al kog da zovem u pomoć usred noći. Odrapila je prvu noć 12 sati u komadu, a drugu 10 sati u komadu. Valjda joj je trebao odmor, doživjela je veliku avanturu tih dana - izlazak iz buše, pa bolnica, maltretiranja tamo s pikicama, pregledima, nespretnom mamom, plačom druge djece, promjenom sestara koje su je nosile i prematale...

Kasnije je "unormalila" san/dojenja ali nije jela noću na svaka 3 sata nego kad ona hoće. Mislim da znaju kad su gladni
To je znalo biti razmak od 2 sata, ali i od 6.
Prvih mjesec dana je dobila 1300 grama, drugih mjesec dana 2000 g, evo je s 3 mjeseca na 7050 grama
Sve ti je to individualno. Budi smirena, daj joj cikati na zahtjev, ali ako odspava sat-dva duže između dva dojenja nema mjesta panici. I sama ćeš primjetiti da napreduje i raste.

Što se tiče promjene pelena u početku sam prije svakog hranjenja, a sada noću samo ako je ukakana.