 |
|||
Pulinka, potpis na sve.
Nažalost, mnoge svadbe se i rade zbog love i onda se poslije mjesecima i godinama razvlače priče tko je koliko dao.
Kaaaaj? Pa to ti je sestrična, brat, ovaj, onaj... pa nemreš samo 200€ dat kad je stolica 100€.
I uvijek tako u krug.
Sent from my iPhone using Tapatalk
vertex prvotno napisa
Pa krenulo se od zakona, ne od mišljenja. Tj. od toga da zakon kao izjednačava (ili ne izjednačava) vanbračnu i bračnu zajednicu, a ne od pojedinačnih mišljenja kako bi trebalo.
U međuvremenu se, jel, otplovilo kojekuda...
Joj Tanči, nije valjda da se čudiš. Pa uvijek se gleda ispod oka i drugačije one koji su u nekoj manjini koja je različita od prevladavajuće većine. Ne nužno s omalovažavanjem ali svakako s nerazumijevanjem. Ja sam na to navikla kao ateistkinja, razvedena, različitih prezimena od svoje djece i drugog muža, ajde dobro nisam gej pa u tu manjinu ne pripadami uopće se ne uzbuđujem niti sam se ikad nešto uzbuđivala oko svoje različitosti od mainstreama. Ja sam sebi obična i normalna, ostali su drugačiji.
A iako mi brak kao formalna zajednica nikad nije bila važna, udala sam se dvaput. Mislim da sam time zapravo i dokazala da mi nije važno, koliko god kontradiktorno zvučalo.
Ništa ja ne brkam. Bio je u matičnom uredu, potpisao da mu je to dijete. To je priznanje.
To što nije bilo zapisnika a piše u zakonu da treba biti - to je valjda do matičara.
Da ste bili u braku ne bi morao biti u matičnom uredu potpisati da je otac na jer bi bio dovoljan važeći vjenčani list. I to je sva razlika.
Zašto ti to tako emotivno doživljavaš, zašto tvrdiš da te briga za tuđe odabire i onda pišeš da se nažalost svadbe rade zbog novaca (ako te nije briga što ima tu bit žalosno), slikanje u vjenčanici nazivaš kreveljenjem itd - to znaš ti.
Posljednje uređivanje od sillyme : 14.04.2021. at 09:53
Slažem se s ovim, iako nisam dvaput nego samo jednom...Joj Tanči, nije valjda da se čudiš. Pa uvijek se gleda ispod oka i drugačije one koji su u nekoj manjini koja je različita od prevladavajuće većine. Ne nužno s omalovažavanjem ali svakako s nerazumijevanjem. Ja sam na to navikla kao ateistkinja, razvedena, različitih prezimena od svoje djece i drugog muža, ajde dobro nisam gej pa u tu manjinu ne pripadam
A iako mi brak kao formalna zajednica nikad nije bila važna, udala sam se dvaput. Mislim da sam time zapravo i dokazala da mi nije važno, koliko god kontradiktorno zvučalo.
Meni ni u peti nije bilo da bih se udavala i još u crkvi, ali mm je to želio i baš sam ovako razmišljala kao i ti. Ako mi stvarno nije važno, onda je svejedno. Ako je njemu važno, pa dobro, nek voda nosi...
bila sam na dosta vjenčanja i svadbi, malih i velikih, uvijek mi se činilo da mladenci uživaju, da su sretni i da se zabavljaju
velika svadba nije bila moj izbor, ali razumijem i one kojima je to važno, pritom me razlozi uopće ne zanimaju niti razmišljam o njima, kao i za bilo što drugo što se mene osobno ne tiče i s čim nemam veze
Na kraju nisam napisala najbitnije, Illela je napisala point. Ako između dvoje ljudi postoji pismeni ugovor sve je isto kao i kod usmenog dogovora ako se svi uključeni tog dogovora pridržavaju.
Problemi nastanu kad netko nešto osporava, onda dobro dođu papiri za dokazivanje.
Ako nekom nije bitno imati papir onda mu ne reba biti bitno ni sve ono za dokazivanje čega taj papir može poslužiti, odnosno barem treba biti svjestan potencijalnih poteškoća.
Ja sam imala i veliku i malu svadbu, tako da sam i to oprobala sve opcije.
ja bih nakon svih ovjde iznesenih iskustava puhala i na hladno ... i potpisala taj papir pred matičarem
kako kod jedne forumašice u nekom trenutku nije bilo potrebe posebnog priznavanja djeteta, kod drugih je bilo, tko zna što sljedeći životni događaj donosi i na kakvo se promijenjeno pravilo može naletjeli ili na kakvog ćemo službenika naići?!
zašto komplicirati život zbog dva potpisa i 15 minuta vremena kod matičara?
[QUOTE=Beti3;3204838]Izvanbračni partneri su prvi nasljedni red samo ako se to izričito navede i dokaže na sudu. Inače kao da ih nije bilo. Bračni su to po sili zakona. Znam sigurno.
Netočno. Tanči je u pravu, izvanbračni je izjednačen po zakonu sa bračnim, on je nužni nasljednik kao i bračni (tu pada i pulinkin primjer da razlika postoji u nasljednopravnom smislu), od 2014. izjednačeni su i istospolni partneri (registrirani i neformalni) - oni dijele u nasljednom redu ostavinu s ostaviteljevim potomcima na jednake dijelove. Ako ostavitelj nema potomaka, dijeli s roditeljima ostavitelja u drugom nasljednom redu (on pola, roditelji svaki četvrtinu). Ako je jedan roditelj živ - tom roditelju prirasta dio drugog roditelja (onda svekrva npr. i izvanbračna snaga dijele pola-pola). Ako su oba roditelja umrla prije ostavitelja - bračni i/ili izvanbračni, registrirani/neformalni partner - dobivaju cijelu ostavinu.
I tu najčešće nastaje problem - kada ostaviteljevi potomci nisu ujedno i potomci nadživjelog izvanbračnog druga (djeca iz prijašnjeg braka, npr.)- oni često nisu oduševljeni idejom da dijele s izvanbračnom maćehom, očuhom...pa im padne na pamet da dugogodišnjeg izbvanbračnog druga svog oca proglase služavkom, spremačicom, njegovateljicom i tvrde da je bila za to plaćena i da veza oca i te žene nije bila intimna. I to onda po sili zakona znači prekid ostavinskog postupka i upućivanje u parnicu....
U drugom nasljednom, kada bi izvanbračni trebao sve naslijediti, javljaju se oni poput kako je netko rekao lovca na apartmane (braća i sestre umrlog) - tu oni često ne mogu prihvatiti da neće dobiti ništa jer je taj njihov brat/sestra imao izvanbračnog druga....posljedice su iste...parnica
zakonodavac je izjednačio - ali ostvarenje prava je teško ako imaš takve zainteresirane treće osobe bez srca i morala
kada se radi o zajedničkoj djeci iz izvanbračne zajednice onda se takvi problemi u nasljednom pravu neće toliko često javljati (nije vjerojatno da će vlastita djeca udovca/udovice osporavati svom roditelju status izvanbračnog druga i neće hteti s njim dijeliti ostavinu, puno češće će se čak i odreći nasljedstva u njegovu korist, računajući da će to ionako jednom naslijediti. Znaju i oni biti iznenađeni kada se taj preživjeli ponovo zaljubi i osnuje novu zajednicu - bračnu i/ili izvanbračnu - i zada ta imovina koje su se odrekli ne završi kod njih nego neke nove ljubavi njihova roditelja...)
i tako možemo u beskraj filozofirati - bitno je odvojiti ono što je naše pravo i koju poziciju imamo ili se nadamo da ćemo imati, od onog što ćemo jednom moći i ostvariti, da smo sigurni u svoj odabir, te da ga ne smatramo ispravnijim i namećemo drugima
Ne volim ni kad ljudi osuđuju one koji nisu u braku, ali isto ne volim ni kad se rugaju svadbama ili kreveljenjima i ceremonijama. Svatko ima pravo odabrati što želi i živjeti kako mu je volja dok ne ugrožava druge. Ako netko želi živjeti u izvanbračnoj zajednici pa makar mu to kompliciralo stvari, neka tako živi. Ako netko želi kako neki kažu cirkus od svadbe pa nek mu je taj njegov cirkus.
Bila sam na puno više lijepih vjenčanja nego na onima koja to nisu bila, a nisu bila meni jer nisu bila po mom ukusu, ali su bila po ukusu mladenaca.
Dijete sam iz izvanbračne zajednice tako da mi papir nikada nije predstavljao nešto što moram imati, ali MM-u i meni je na kraju bilo lijepo imati ga. Imali smo i svadbu, pravu feštu i bilo je baš dobro i nama i drugima.
Ja sam za svoj brak jer nam je to došlo prirodno, a inače sam za sretne veze u kojoj god formi bile.
Zašto ti uporno tvrdiš nešto što nije, pritom me uporno prozivaš, bome ne znam, ni ne zanima me.
Ignore.
Sent from my iPhone using Tapatalk
I?
Koji je zaključak?
Da i u braku i izvanbračnoj zajednici može doći do problema kad ljubav prestane/ nestane...
Bitno je naglasiti da su to rijetki slučajevi.
I bitno je naglasiti da su nevjenčani partneri izjednačeni sa vjenčanim po pitanju nasljeđivanja imovine ili mirovine.
Budući da je ovo javni i edukativni forum jako je važno naglasiti da tzv priznavanje djeteta nije nešto što se mora jer vidimo da neki jesu, a neki nisu to morali.
I još jedan primjer:
Moja teta je bila u izvanbračnoj zajednici s tetkom do smrti.
2005. je ona preminula, a poveću imovinu je podijelila među djecom oporučno, u dogovoru sa svima i mužem.
Na ostavinskoj je u rješenje doslovno upisano sljedeće:
Izvanbračni suprug se slaže s oporukom umrle.
Bez ikakvih dokazivanja, suđenja i ne znam kaj sve tu nisam pročitala.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Pa problemi mogu nastati s papirom i bez papira, s oporukom i bez oporuke. Čim se jedna strana ne slaže i traži nešto drugo stvar ide na sud.
Nakon tatine smrti nikakvih problema nije bilo jer ih nitko nije radio. Nije ona na ostavinskoj morala dokazivati izvanbračnu zajednicu, nitko nije ni pitao. Morala bih pogledati, nisam čak sigurna da piše na rješenju o nasljedstvu da je izvanbračna supruga, mislim da piše samo supruga.
ipak mislim da je zaključak da se svatko tko ima ili misli da bi mogao imati nekih nejasnoća/problema u svezi svog statusa i statusa djeteta treba posavjetovati sa stručnjakom.
U našoj državi su zakoni nejasni i pisani tako da ih svatko može tumačiti kako hoće i tu ne mislim na građane nego na one koji te iste zakone provode. To je najveći problem. Zapravo sve ovisi na koga ćete naletiti i koje sreće ćete imati.
U mom poslu svaki inspektor tumači svoje za istu stvar. Jedan hoće ovakav papir, drugi onakav. Jedan tvrdi da nešto treba i prijeti kaznom, drugi za to ni ne pita. Onda dođete na sud pa sudac kaže da on ne zna, da može po zakonu i ovako i onako i da valjda inspektor zna što je mislio. Tako je i s ovim.
Točno.
I mi smo to napravili.
Oba odvjetnika su doslovno rekli:
To vam je sve isto.
A ja dodajem ako netko hoće raditi probleme, radit će ih bez obzira na okolnosti.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Rijecanka, moja mama uopće nije bila pozvana na ostavinsku raspravu nakon smrti svog vanbračnog partnera, s kojim je živjela više od desetljeća. Nije ni željela biti navedena, tako su se dogovorili za života. Da su bili službeno vjenčani, bila bi pozvana, zar ne? Kao izvanbračna nije bitna, ma nije uopće postojala u tom postupku. Ponavljam, ona je tako htjela. Znači da zakonu nije bitno što nevjenčani partner postoji, ako to ovome nije bitno.
Ne znam što bi bilo da je mama umrla prva, da li bi on to poštovao ili bih ja dobila manje.
Naravno da nije jer izvanbračna zajednica nije nigdje registrirana. Međutim kad u Matičnom uredu prijavljuješ smrt, pitaju te tko je ostao od nasljednika pa ako nisi naveo izvanbračnog partnera onda ni ne znaju da postoji. Tako kako prilikom prijave smrti navodiš supruga i djecu tako navedeš i izvanbračnog supružnika i to je to. Neka prava imaš automatski, a na neka se moraš pozvati, kao npr. na pravo na zastaru.
Ja tebe Tanči ne kužim. Imamo Obiteljski zakon u kojem lijepo piše na koji način se može utvrditi očinstvo - presumpcijom BRAČNOG očinstva, PRIZNANJEM ili sudskom odlukom - članak 60. Nas ovdje velika većina vanbračnih iz svih krajeva Juge ima neki ekstra papir ili zabilježbu na rodnom listu (spajka, mislim da je baš rodni, odnosno papir koji dobivaš prilikom upisa u matične knjige, izvod ide naknadno tj. dokaz u upisu u matične knjige, jel tako, mogu provjeriti) na kojem izrijekom piše "XY priznaje dijete za svoje" i ti uporno inzistiraš da je to nelegalno, a da je jedino ispravno ovo kako je kod tebe sprovedeno. Vidiš, ja mislim da kod tebe matičar nije ispoštovao zakon. Ili je umetnuo primjedbu ne obavijestivši te o tome. Ali mislim da je više stvarno deplasirano prepucavati se oko ovog detalja.
Ali bih dala primjer još jedne neusklađenosti naših zakona po tom pitanju; mi smo u postupku MPO morali kod javnog bilježnika ovjeriti izjavu u kojoj MBM unaprijed dijete koje će se potencijalno roditi priznaje za svoje (što je pretpostavljam ekvivalent bračne presumpcije očinstva), a kad smo došli u matični morao ga je opet priznati.
Osobno sam u mladosti bila gorljivi zagovornik nevjenčanih zajednica. Ali, kako s godinama u meni radikalizam svake vrste splašnjava, tako je splasnuo i ovaj. Sad mi je sasvim svejedno. Tko zna, možda se sa 6 banki i udam
However, tuđe svadbe sam uvijek voljela. Sa mnom u glavnom ulozi - jok, ali tuđe ženidbe - konfeti, krinoline, šlepovi, barjaci, kum kupuje mladu, majka rida na pragu, Cigani, harmonike, golubovi, čim veći dernek - tim bolje
Bračna i izvanbračna zajednica su po svojoj suštini iste, zajednica dvoje ljudi koji imaju nešto zajedničko (ljubav, adresu, djecu). Namjerno nisam koristila zakonsku definiciju braka, jer priznajem zajedništvo istospolnih zajednica.
Brak je zajednica koju je država formalizovala, što je jedino čini lakše dokazivom kad za to postoji potreba. U svom poslu sam se nagledala ljudi koji su na razne načine pokušali prevariti sistem i državu, tako da shvatam zašto se sve pokušava formalizovati.
Pulinka, iskreno, nisam te onako shvatila kako si pisala. Slažem se s tobom, živimo na Balkanu, gdje smo negdje duboko u srži, još svi na nekom primitivnijem nivou, čim vodimo tuđu brigu (jesu se vjenčali, ako jesu zašto nisu pravili svadbu, ako nisu vjenčani garant se ne vole toliko, nastavi niz).
Struka mi je formalna, kroz školovanje sam naucena formama tako da eto, volim propisane forme.
Vjenčali smo se kod matičara, braća i sestre su nam bili vjenčani kumovi. A najviše sam to htjela jer mi je taj jedan papir olakšavao neke stvari kasnije. Možda mi taj isti papir bude i spona nekad kasnije
A evo, ja i dalje mislim da u obiteljskom zakonu posredno piše da presumpcija očinstva vrijedi i za izvanbračnu zajednicu, po stavku (11)
"Izvanbračna zajednica koja ispunjava navedene pretpostavke stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova." - i da sve što piše u zakonu o bračnoj zajednici se odnosi i na izvanrčanu zajednicu.
Jedino, ako roditelji nisu u izvanbračnoj zajednici, treba priznavati očinstvo.
Jadranka, juče sam pisala o tome.
Porodični zakon je zakon koji uređuje prava i obaveze bračnih, izvanbračnih partnera, djece, izdržavanje i sl., da ne nabrajam.
Ali džabe ti ovaj član 11 ako zakon koji npr uređuje porez, kao specijalni zakon za tu oblast nije isti uvažio kroz svoj tekst.
A ovaj član mi bez ostalih ne znači puno. Traži li zakon ijednom odredbom prethodno utvrđivanje postojanja izvanbračne zajednice?
[QUOTE=Beti3;3204887]Rijecanka, moja mama uopće nije bila pozvana na ostavinsku raspravu nakon smrti svog vanbračnog partnera, s kojim je živjela više od desetljeća. Nije ni željela biti navedena, tako su se dogovorili za života.
Naravno, kako bi ostavinski sud znao da postoji i koja je priroda njene veze s tvojim ocem ako je niste naveli? To ne znači da po zakonu nije imala jednaka prava kao da je u braku.
Netko je gore naveo i upitnost smisla potpunog pravnog izjednačavanja bračne i izvanbračne zajednice - čemu onda dvije vrste zajednica ako je to sve isto? Država se stavlja u ulogu zaštite tzv. "slabijih" polazeći od po meni potpuno zastarjelog i pogrešnog pristupa "tutora", nametanjem istih okvira i onima koji žele živjeti izvan okvira. Dakle, dvoje punoljetnih, poslovno sposobnih, ravnopravnih ljudi želi živjeti izvan braka i ne prihvaća tu instituciju (iz njima znanih raloga koji su posve nebitni), a država kaže, a ne ne, nakon 3 godine takve slobodne, neformalne ljubavi ja ću vašu zajednicu poistovjetiti s brakom, htjeli vi to ili ne.
Gdje je tu sloboda izbora, zašto ljudi ne mogu živjeti izvan braka i koga tu država štiti? Naravno, iza se krije zastarjelo poimanje jadne strane kao slabije, koja bi sigurno željela biti u braku, ali eto druga to ne želi, a ova koja želi jadna ne može je prisiliti i odvesti matičaru ili pred oltar, pa će je država zaštiti dajući joj jednaka prava kao da je u braku.
Osobno mi je to toliko strano i pogrešno. Da su ljudi željeli zaključiti brak, to bi i napravili. Izvanbračna zajednica ima učinak samo ako su ispunjene sve pretpostavke za zaključenje braka, tako da je posve opravdano zaključiti da su te osobe da su htjele brak, njega i zaključile, ali eto, nisu ga htjele, zašto ih nakon 3 godine država prislino "ubračuje".
Ovo s djecom nema veze, ona svoja prava ostvaruju jednako i neovisno o statusu zajednice svojih roditelja i uopće postojanju ikakve zajednice između njih.
zato, ovaj dogovor Betine majke i oca, zapravo je izbjegavanje tog prisilnog izjednačavanja.
rijetki su sustavi koji su posve izjednačili bračnu i izvanbračnu zajednicu, jer za to u suvremenim društvima zapravo i nema potrebe. dapače, brak se otvara kao moguća opcija i za istospolne partnere, postoje opcije registracije partnerstava (i za hetero i za homo parove), dakle, različite forme registriranja i prihvaćanja različitog seta pravnih učinaka, partneri slobodno biraju "iz izloga" učinke koje žele da njihova zajednica proizvodi, a ne kao kod nas - ako ne želiš bračne učinke, nakon 3 godine preostaje ti da se "sakriješ" kao Betina mama ili da svake tri godine prekinete zajednicu pa da onda to računanje počne ispočetka. trećeg nema.
Ali - kako dokazuješ izvanbračnu? Više-manje sve je to divno i krasno na papiru da su prava ista, većina "kvake 22" je u točku gdje dokazuješ da ti spadaš u to neko pravo. Imate dijete - ok. Ali - dijete se rodilo pred npr 10 godina. Da li i dalje vrijedi vanbračna zajednica? Kako znati da ona još postoji? Opet trebaš neku potvrdu iste. Uglavnom, obrneš-okreneš nešto otac mora potvrditi, ako i vrijedi tumačenje da je vanbračna zajednica u tom pogledu izjednačena s bračnom i ne treba priznanje djeteta - onda pretpostavljam treba dokaz postojanja izvanbračne zajednice. A tu je praksa i iskustva prilično neujednačena.
Pravi test bi bio pokušaj da dođe netko u matični ured s papirom gdje XY priznaje da je u vanbračnoj zajednici s majkom i vidjeti da li bi matičar pristao temeljem toga upisati ga kao oca bez da je ta osoba osobno tamo. Ne bih stavila novce na to. Evo Argente je imala i izjavu da je otac priznaje da je otac pa je opet morao doći to još jednom potvrditi. Doduše ni s vjenčanim listom možda ne bi prošao upis glatko, ali mislim da tad ne bi bila sporna točka očinstva nego eventualno pristajanje na ime djeteta.
Generalno, u Hrvastkoj i kad piše crno na bijelo opet neko "tumačenje", meni je dan danas najdraže ono o tome da ušteđevina nije imovina by prof dr sc i suca Ustavnog suda.
Evo ja sam išla tražiti, u izvadku iz matice rođenih u primjedbama piše: xy je uz pristanak djetetove majke priznao dijete za svoje u matičnom uredu Pula. Zapisnik o priznavanju očinstva broj..... Radi se o 2014. godini.
I da, i mi smo kod svakog postupka MPO morali potpisivati izjavu koju Argente spominje. Novi postupak, nova izjava.
To piše u prvom stavku članka 11.
[QUOTE=Riječanka;3204905]Dobar point
Ok da ste morali potpisivati za mpo,ali zašto bi to trebalo pisati u jednom listu?
Zato jer nismo bili u braku. Kod drugog djeteta, koje je rođeno u braku, takve primjedbe nema.
Ne piše, piše kad nastaje vanbračna zajednica. Ne piše kako se dokazuje.
Logika naravno kaže da se u postupku dokazivanja dokazuje da se ostvario čl 11 ali kako to napraviti baš i nije jednostavno. Pogotovo nije vidljivo matičaru kome je došla majka prijaviti dijete i kaže "dobar dan, evo ja došla prijaviti dijete a otac je moj vanbračni partner XY koji je otac veće jednog mog djeteta pa ga upišite." Čime to dokazuje? Donosi rodni list prethodnog djetea, donosi izvatke iz prebivališta kojim potvrđuje da oboje do dana današnjeg žive stalno u isto vrijeme na istim adresama bez prekida? Nagađam. U praksi rekla bih da kaže da nek se i otac pojavi i potvrdi priču. A inače vjerojatno CZSS, sud, dokazivanje...
Ima masu vanbračnih zajednica koja imaju prijavu na različitim adresama,zapravo stanuju na sasvim trećoj, neki imaju djecu neki ne
Ma nije trebalo pisati ni za prvo
Kako nije kad smo bili u izvanbračnoj zajednici? Znam barem desetak parova koji nisu u braku, a imaju djecu i koji imaju iste takve zapise u rodnim listovima.
Kako dokazati vanbracnu zajednicu ako jos i ne zive na istoj adresi?
Kako znati od kad do kad je trajala?
Tako jer netko nesto tvrdi i ima svjedoke?
Onda je vanbracna zajednica svaka veza koja traje dulje od 3 godine??
Isto tako, apropos iste adrese: onda cimer moze tvrditi da je bio u vanbracnoj zajednici s cimericom i po tome traziti neka prava?
Sad ce opet tanci reci da idem u krajnost, no zbilja, ovo je bas zanimljiva tema, mogucnosti za malverzacije ima bezbroj.
Pa, generalno se dokazuje izjavom oba partnera. A u nekom slučajevima i sa svjedocima, da, tipa kad jedan umre ili kad drugi dokazuje da su živjeli skupa dok drugi to opovrgava.
Ja bi svakako rekla da matičari imaju uvid i u rodne listove ranije rođene djece i u adrese prebivališta... itd.
Rijecanka, hvala. Tako sam i mislila. Samo to nije bio moj tata, on je davno umro. Mamin drugi partner. Moderna mama
Baš je zanimljiva tema. Naravno da je potrebno dokazivanje ako se želi učinke braka ili "skrivanje" ako se ne želi.
A zašto bi se željelo? Živjeti se s nekim može, nitko to nikome ne brani. Ne želiš učinke braka, ne stupiš u brak.
Želiš, stupiš. Jednostavno.
Slazem se.
Jedino sto te zakon zapravo prisiljava da si braku (imas pravne ucinke braka) cak i kad jedan ili oba partnera to ne zele (ne zele pravne ucinke braka).
Konkretno naš primjer, različite adrese prebivališta na osobnoj, bili smo prijavljeni na trećoj adresi, boravište samo. Ovjerenom izjavom kod javnog bilježnika di izjavljujemo pod materijalnom i krivičnom odgovornošću da živimo zajedno na toj trećoj adresi, u izvanbračnoj zajednici, duže od 3 godine smo dokazivali izvanbračnu zajednicu.
No, ni jedno ni drugo nije dovoljno da bi se taj muškarac upisao kao otac. On to jednostavno mora reći pred službenom osobom, tj.priznati. I mama to mora potvrditi. I službena osoba sve to ozakoniti svojim potpisom. I to je to.
Da, to naročito dolazi do izražaja kod podjele imovine prilikom razvoda
Stima, dokazali ste izjavama kod JB i sluzbeno ovjerili. Dakle imate papir.
A sto s onima koji nisu isli po famozni papir kod JB , a zive na razlicitim adresama?
Zapravo su cura i decko.
S automatskim pravnim ucinkom braka nakon 3 godine?
Svi Mpo?
Opet se vracam na prava iz mirovinskog.
Zbilja je dovoljno izjaviti nakon necije smrti da ste bili u vanbracnoj zajednici i zatraziti npr.pravo na obiteljsku mirovinu? Niste nista potpisali kod JB i nemate istu adresu ni boravista ni prebivalista?
Sto ako se javi vise takvih vanbracnih partnera?
Jaooo, jelena. Nema to veze sa MPO. Matični ne zanima kako je dijete nastalo, ni gdje je nastalo, ni čiji spermij ga je oplodio, ma ni čije je jajašce bilo.
Njih samo zanimaju žena koja je rodila dijete i muškarac koji je s njom došao kao otac. I njihove osobne. I prijava rodilišta. Kad je rođeno u rodilištu(ako nije malo je više problema).
Posljednje uređivanje od Beti3 : 14.04.2021. at 14:55
Jos cu doci na genijalne ideje..
Ne za sebe, za frendicu..
rosa
Susjed sa švicarskom penzijom.
Ma, ne ide to priznavanje prava tako lako. Suci ipak prouče sve dokaze. Valjda. Treba biti sasvim svježi dokaz, neće priznati na lijepe oči ili na nečiju časnu riječ. Mora se dokazati da je izvanbračna zajednica postojala u času smrti jednog od partnera, te da je imala sve učinke braka. Mogli bi to biti jako zeznuto. Pogotovo ako se rodbina umrlog partnera umiješa.
rosa
Susjed sa švicarskom penzijom.
Ma, ne ide to priznavanje prava tako lako. Suci ipak prouče sve dokaze. Valjda. Treba biti sasvim svježi dokaz, neće priznati na lijepe oči ili na nečiju časnu riječ. Mora se dokazati da je izvanbračna zajednica postojala u času smrti jednog od partnera, te da je imala sve učinke braka. Mogli bi to biti jako zeznuto. Pogotovo ako se rodbina umrlog partnera umiješa.
Jako dobra memorija!
Da, sve se svodi da bi se svasta moglo, samo treba dokazati.
A rodbinu umrlog partnera treba uzeti kao konstantu u toj jednadzbi.
Jedino sto sam sigurna da mirovinski sustav u Svici ne bi priznao nista bez vjencanog lista.
Posljednje uređivanje od rosa : 14.04.2021. at 15:09
Meni je pre 10 godina trebala, uz naše izjave, i izjava dva svedoka da potvrđuju pod punom nekakvom (krivičnom, zakonskom, otkud znam) odgovornošću da mi ti i ti koji imamo zajedničku nekretninu, decu i prebivalište, jesmo zaista u vanbračnoj zajednici.
Posljednje uređivanje od pulinka : 14.04.2021. at 15:49
Za mene, a verujem i za velik broj vanbračnih parova, logika je upravo obrnuta - mi smo vanbračni baš zato što ne vidimo potrebu za brakom ako je vanbračna zajednica kao izjednačena sa bračnom. Ili je bar izjednačena u većini zakonskih pitanja, ili bar u regulisanju dečjih prava. Da je vanbračna zajednica tako znatno nepovoljnija od bračne, naravno da bismo svi ekspresno prelomili da hoćemo papir kod matičara.
Ali ako imaš volje i vremena, da li bi htela da napišeš koju više o pravnim aspektima tih "registrovanih partnerstava"? Kakva prava oni imaju, a koja ne, u odnosu na tradicionalni brak? O tome ne znam baš ništa.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
