Naravno da može. prsten nije bitan, on je samo simbol.zutaminuta prvotno napisa
Dovoljno je pred svjedocima ( koje možeš pobrati na cesti, nebitno, samo da imaju neki dokument sa slikom) i pred službenom osobom reći DA. I to stvarno misliti.
 |
|||
|
|
|||
Naravno da može. prsten nije bitan, on je samo simbol.
Dovoljno je pred svjedocima ( koje možeš pobrati na cesti, nebitno, samo da imaju neki dokument sa slikom) i pred službenom osobom reći DA. I to stvarno misliti.
A trebaju li svjedoci i kada se potpisuje vanbračna zajednica?
vanbracna zajednica se ne potpisuje, odnosno ne registrira. Nego se samo za za odredene formalnosti (prema potrebi) predaje izjava da par zivi u izvanbracnoj zajednici.
Posljednje uređivanje od sirius : 09.02.2016. at 21:26
Da li za neke bitnije stvari, mislim na podjelu imovine u slučaju rastave ili nasljeđivanje u slučaju smrti, trebaju svjedoci koji će potvrditi da su oni bili prava vanbračna zajednica, ili je dovoljno da žive na istoj adresi dulje od tri godine i/ili imaju zajedničko dijete?
Npr, kada dvije prijateljice žive na istoj adresi pa ma i cijeli svoj život, ne naslijeđuju jedna drugu ( osim po oporuci, ali i tada neki srodnici imaju nužni dio). Ili dva prijatelja? I ako se oni pri tome vole? Ima li i tu mogućnost nekve izvanbračne zajednice. Ili izjave? I priznaje li zakon o naslijeđivanju izvanbračnu zajednicu istospolnih partnera?
Ne znam zašto to raščlanjujem, što uopće želim dokazati, možda samo ono da je brak još uvijek jednostavnija (!) zajednica muškarca i žene, nego izvanbračna. Osim u slučaju rastave
Ovo i mene zanima,čisto sam radoznala.
Jer ako ne treba,onda se moja prijateljica koja živi solo na istoj adresi kao i bogati Švicarac-udovac kat iznad (ista zgrada,nigdje ne piše koji stan) može nakon njegove jelte smrti javiti da su njih dvoje bili u vanbračnoj zajednici i potraživati neka prava,ne?
Samo ideja,mislim...
p.s. ovo Švicarac znači da ima švicarsku penziju,ne kredit!
Posljednje uređivanje od rosa : 09.02.2016. at 21:48
Mi smo bas tako uradili, registrovali brak, nista ceremonija, nista svadba, nista slavlje. Prstenje smo imali neko 'jednkratno,' srebrno, ne nosimo to. S obzirom da ne volimo administraciju, brak nam je mnogo puta pomogao da skratimo administrativne procese. Recimo, imigracija i krediti za nekretnine.
Koliko je meni poznato ne postoji (još?) izvanbracna zajednica istospolnih partnera za koju vrijede iste definicije kao kod zene i muskarca.
Ako imaš puno potreba od društva onda izgleda stvarno je jednostavnije. Ako hoćeš emigrirati, i kredite dizati, MPO pokretati, i porezne olakšice imati, i aparate iskapčati, i imovinu naslijeđivati... ali ako ništa od tog ne trebaš, a s druge strane imaš papir koji će te gnjaviti u trenutku razlaza, onda odvažem jedno pa drugo. Ovo drugo odnosi prevagu.
To opet, napominjem, pišem za moj i isključivo moj slučaj.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 09.02.2016. at 21:44
Imati dijete sa nekim je neusporedivo jaca veza , a posljedicno i gnjavaza u slucaju razlaza od nekog potpisa kod maticara. Potpis kod maticara je puna formalnost koja se lako ponisti za 3000 kn, ako su partneri suglasni. Cim je neko dijete u igri, bilo u bracnoj , bilo u izvanbracnoj zajednici, a partneri se ne mogu dogovoriti oko pravila razlaza...ma u tom slucaju ti je papir najmanja briga.
Posljednje uređivanje od sirius : 09.02.2016. at 21:49
Da, ali taj dio je jednako težak bila vbz ili bz, pa se poništava faktor.
Faktor dijete apsorbira faktor papir jer, u situaciji kada postoji zajedničko dijete, faktor papir ima daleko manju težinu, nezamjetnu. Tako da ti ne vrijedi argument da ne želiš brak jer to komplicira razlaz - ako imate dijete, brak ne komplicira razlaz, jer je razlaz već daleko više zakompliciran. To je sirius rekla, i to jest tako.
Dobro. Da. U pravu si.
A i kaj se taj vjenčani list ne mora isto svako malo vaditi novi (ko domovnica) ili ako već tražiš negdje prava ostaviti ovjereni original, a ovjera košta, i opet dođemo na kraju na isto - da u ovoj državi ne moš mrdnuti s mjesta ako ne fotokopiraš i ovjeriš brdo papira?
Ne mora se vaditi novi vjencani list, niti ovjeravati kopije. Ne sjecam se da sam to ikad trebala.
Mi smo bili mladi i nismo znali koliko ce nam olaksati, samo smo pretpostavili, ali dobro pretpostavili.
Da, to je logicno. Volis nekog, zivis sa nekim, imate zajednicko dijete...iskreno, ne razumijem otpor prema formalnosti. Ravnodusnost razumijem, ali mi otpor bas i nije jasan.
off, imaš li nick kli jer ti je beba piskutala potiho kliiii kliii sa tamo negdje između 3-5 mjeseci? Ja imam takav nick na babycentru.
Ja zbilja onda ne kuzim kak sam ja oba puta to dobila za ispuniti. Mislim ne samo ja, nego sve cure u sobi.
Mada nije ni bitno.
Posljednje uređivanje od Sani1612 : 09.02.2016. at 22:22
To ovisi o rodilištu, nisu ni mene pitali u Petrovoj
Ali su uzeli podatke pri prijemu u bolnicu, što je uključivalo i bračni status i ime i prezime muža
U knjižici cijepljenja stavili smo moje prezime, dijete su u rodilištu zvali "beba-Dankino prezime".
Posljednje uređivanje od Danka_ : 09.02.2016. at 22:26
Jasno mi je da se razlikuje od rodilišta do rodilišta ali Apsu je rodila na Sv.duhu kao i ja pa sam zato malo zbunjena.
Aha, nisam skužila da je isto rodilište u pitanju
Onda valjda ovisi o smjeni ;D
Po potrebi ga printam s portala e-građani ako je baš potrebno da im ga pustim. Na većini mjesta traže samo na uvid.
Sent from my GT-I8190 using Tapatalk
Ovo i mene zanima,čisto sam radoznala.
Jer ako ne treba,onda se moja prijateljica koja živi solo na istoj adresi kao i bogati Švicarac-udovac kat iznad (ista zgrada,nigdje ne piše koji stan) može nakon njegove jelte smrti javiti da su njih dvoje bili u vanbračnoj zajednici i potraživati neka prava,ne?
Samo ideja,mislim...
p.s. ovo Švicarac znači da ima švicarsku penziju,ne kredit!
Isto tako može roditi dijete i u matičnom uredu tog Švicarca prijavit ko oca pa ga matičar zove da prizna dijete.
Ili ne prizna.
Kužite sad kad se priznaje dijete?
Kad mama i tata zajedno dođu u matični ured nema toga.
Što se tiče tvoje ideje za Švicarca; u slučaju ostavinske bi ju ona kao nevjenčana supruga morala pokrenuti ili pristupiti istoj.
Dalje po zakonu.
Moj tetak je ostao udovac.
Nisu bili vjenčani, a imali su dvoje djece i puno zajedničke imovine.
2005. je na ostavinskoj donešeno rješenje u kojem doslovno piše: nevjenčani suprug pokojnice....
On se svojevoljno odrekao svog dijela nasljedstva u korist djece.
Da nije, dijelilii bi jednako.
Nikakve svjedoke nije morao vući sa sobom.
Ja nemam otpor.
Jednostavno mi to nije napeto.
Nije trebbalo i sl.
Nikad nisam sanjala o kič haljini i 300 gostiju, barjaktaru i sličnom folkkloru koji to prati.
Da nam je kojim slučajem trebalo, napravili bi ko kli-kli.
Ali nam nije trebalo.
Dijete smo krstili jer nam je to bilo važno.
Vjenčanje u Crkvi ne.
Ne želim raditi ništa samo zato jer to svi rade.
Pa 90% mladih se ženi tek kad mlada neplanirano zatrudni.
Dakle samo, isključivo i jedino zato jer što će susjedi reć.
Gdje je tu romantika?
Ljubav?
Koliko ih ne opstane ni tri godine?
Ali, oni su u braku.
To je fakat veeelika stvar.
A zapravo je institucija braka srozana nisko da nemre bit niže.
Ja svog muža volim.
I on mene.
25 godina.
I stalno smo zajedno, a ne da je on na drugom kraju svijeta, a doma dođe na tjedan- dva.
Mi smo stalno zajedno.
U dobru i zlu.
Doslovno.
I to zato jer tako želimo, a ne zato jer nas papir sili.
Ti stvarno ne čitaš što drugi pišu, samo drviš svoje.
I, bilo bi pristojno da mi se ispričaš zbog uvrede koju si mi nanijela u ovom postu. Raspravljaš o nečemu o čemu pojma nemaš. Mom životu.
Zašto si tako ogorčena i zlobna u svojim postovima?
tu se radi jedna logicka pogreska...vjencanje nije jednako svadba. moze se vjencat u trenirci u utorak popodne. i otic doma.
a ovo za drugi kraj svijeta je malo uvedljivo.
Slazem se
A i svadba ne mora znaciti ovo sto je Tanci navela
Nasa je bila mala, uza obitelj i bliski prijatelji
I bila je mrak festa, bas festa
A stricek u vjecnici je tak lijepo pricao, predivno, uopce nije bio onako sluzben
Isto ne kuzim otpor, kao ni sirius, jasno mi je da je nekome svejedno, ali gnusanje bas i ne
I sto se tice tehnikalija, nedavno smo djeci mijenjali adresu, i nisam mogla bez mm-a
Takodjer nam je olaksalo papirologiju oko mpo
Meni je iskreno uvredljivo i insinuiranje da se trudna mladenka ženi samo zbog sela.
Ja sam bila trudna mladenka koja se udala. I nije mi bilo licemjerno udavati se u bjelini niti s trbuhom. Bilo mi je predivno.
Zajedno smo od naše 16.godine. Imamo troje djece, dobar brak i lijep život. Trebam li reći da ga volim?
Može ti biti uvredljivo koliko hoćeš, ali da, nakon trudnoće se ljudi idu vjenčati da ne bi bili u "divljem braku" jer onda cijelo mjesto laje, te laje o tome. Prva ruka moja mama, i moja najbolja prijateljica. Točno to su, same su otvoreno rekle, bili razlozi za udaju. I mene sada moja stara stalno pita da kada ćemo se vjenčati, da ju ljudi već pitaju, a njoj neugodno.
Možda je kod tebe razlog bio isključivo ljubav, ali kod velike većine je ipak što će selo reći. Duri se koliko hoćeš, tako je.
pa ja se sad tu stvarno ne bih složila da ako nije po ps-u, nije ljubav nego 'šta će selo reći'.
prije bih rekla da to u nekim sredinama ide po inerciji, ženili se svi od pamtivijeka, pa što ne bismo i mi. tako nekako.
npr. u selu iz kojeg ja dolazim, nekako ispada da ni nema treće opcije nego si ili registrirao bračnu zajednicu ili si u vezi bez obaveza.
da je uvriježena i 3. mogućnost i to ne baš u malenom broju meni se tek ovdje na forumu otkrilo
i skroz mi je to ok.
osobno mi nijedno nije napeto, vrlo važno, stvar dogovora, vremena, volje, organizacije ili novca.
mene više muče "očekivanja" da se do neke dobi "skrasiš", upoznaš ljubav svog života i imaš djecu.
ako imaš više od 30 i odstupaš po bilo kojem parametru valjda nisi normalan
ako nisam bila najjasnija, mislila sam na ovo:
ukoliko već odranije postoji ljubav ili samo želja za zajedničkim životom, odluka da li ozakoniti vezu ili ne, može proizaći iz običaja 'da se to tako radi'.
ok, ja sam se daavno udala i bila sam jako mlada, ali ne sjećam se da sam bila skroz svjesna da mogu živjeti na isti način i nevjenčano ako hoću
Meni je odluka da imam dijete sa odredenim muskarcem ( nakon 4 godine zajednickog zivota) bila cista ljubav.
To je bio izbor i odluka. Da taj muskarac bude otac mog djeteta i da imamo zajednicku buducnost.
I prije trudnoce sam odlucila da cu zajednicu registrirati kad budem trudna. Dakle, da cu se vjencati sa svojim izvanbracnim partnerom i ocem djeteta . Da li je to bilo zbog sela? Tesko. Selo me nikad nije zanimalo. Da li je bilo zbog toga da si pojednostavim zivot? Da. Nisam imala nista protiv institucije braka, i zasto bih se onda uopce opirala ideji kao takvoj? Posebno ako volim patnera , vec imamo zajednicke planove i buducnost ( na putu).
Posljednje uređivanje od sirius : 10.02.2016. at 11:04
isto se tako moze reci da vanbracna zajednica postoji dok fizicki traje i to je to. dovoljna je samo jedna osoba da prestane trajati.
koliko ja znam, razvod ne košta 3000kn, nego oko 500kn
ali mi je ta priča s papirima ipak malo bespredmetna
pretpostavljam da su rijetki ljudi koji se vjenčaju zbog papira, ili koji se ne vjenčaju zbog mijenjanja osobne ili troška razvoda
i da je važnije koliko nekome znači sam taj ritual
imaš li neku potrebu za njim, i kako zamišljaš da taj ritual izgleda, nekome znači crkva, nekome znači 3 dana slavlja cijele rodbine, nekome skromna opuštena fešta, nekome haljina, nekome originalnost
ljudi nekad budu baš kreativni i osobni u smišljanju tog dana kojim će obilježit da je njihova veza drugačija od svih koje su ranije imali
a netko nema potrebu za tim, ili im se haljina i prsten i potpis čine smiješni kao nekakva poveznica, kad imaju dijete zajedničko, skupa su ušli u posao, kredit, skupa su prošli kroz neki pretežak period...
tako da meni taj dio - proći kroz vjenčanje ili ne, ispada osobna odluka, ko vjeroispovjest maltene.
a brak, u smislu odnosa, je onda i onaj koji nije "s papirom", pa je logično da su prava izjednačena
Ja se nisam vjencala zato da ne budem u divljem braku, nego zato jer smo imali isplaniranu svadbu i sve placeno godinu dana unaprijed. Ne znam i ne zanima me kako je bilo kod drugih. Iz sela nisam pa ne znam da li selo laje.
Da ti pojasnim..ostala sam trudna 2 mjeseca prije planirane svadbe.
Posljednje uređivanje od Sani1612 : 10.02.2016. at 10:42
kumova žena shvatila da je trudna dan iza svadbe, što reć splanirali sve , otišla do doktora pogledali i odjurili na medeni mjesecJa se nisam vjencala zato da ne budem u divljem braku, nego zato jer smo imali isplaniranu svadbu i sve placeno godinu dana unaprijed. Ne znam i ne zanima me kako je bilo kod drugih. Iz sela nisam pa ne znam da li selo laje.
Da ti pojasnim..ostala sam trudna 2 mjeseca prije planirane svadbe.
Mozda sam tad trebala otkazati svadbu da ljudi ne pricaju da se udajem jer sam trudna
Ma uopce nije tako. Mi smo se vjencali kad je malac imao 6 mjeseci, a zarucili dok jos nije bio u planu. Datum odredili dok jos nisam bila trudna. I poceli raditi na djetetu misleci kako ce nam trebati barem godina dok zatrudnim, a zatrudnila sam odmah. Šta to znači onda, da sam se udala zbog trudnoce/ djeteta / sela?
Najmanje zbog sela.
mi smo se odlučili vjenčati nakon što sam zatrudnila, prije sedme godišnjice veze( od toga smo tri godine živjeli zajedno). Nismo to obavili prije jer se nijednom od nas nije dalo baviti s tim. Trebao je samo neko inicirati a nije
mi isto baš ovako, nakon pet godina veze. s time da je trudnoća došla, ajmo reć napol neplanski, jer ja da sam planirala nikad ne bih isplanirala. s mojom neodlučnošću :Dmi smo se odlučili vjenčati nakon što sam zatrudnila, prije sedme godišnjice veze
a moja sestra i njen nevjenčani muž, su se planirali vjenčati nakon što ona rodi. napraviti tulum za ekipu. kao da se može bezbrižno zabaviti (čitaj popiti si koju :D ), a ne da se svi zabavljaju osim nje.
međutim, kad je rodila, nije računala da onda kreće dojenje. koje traje i traje i, nakon dvije i pol godine bome još traje (off je, ali ovdje moram napomenuti kako je meni govorila da nisam normalna i da će ona dojiti maksimalno šest mjeseci) i kako vrijeme prolazi, tako im se nekako gubi smisao tog tuluma za ekipu. što ne znači da su odustali skroz.
tako da, potpisujem tangerinu i am, tako nekako i ja gledam na ovu priču.
hocu reci, zato postoje institucije, da nam olaksaju zivot. ako neces instituciju, onda nemoj ocekivat ni prava koja iz nje proizlaze. ne zato sto samo ono sto je u instituciji vrijedi, nego samo ono sto je potvrdeno i na van prema zajednici i drustvu moze ta zajednica i drustvo priznati. to sto se dogada iza vasa cetri zida jel se vi volite ili mrzite je vasa privatna stvar i to ne mozes ocekivati da neko mjeri i validira.
Ali u svom prethodnom postu si napisala da je vanbračna zajednica postala konvencija jednako kao i bračna. Zar "konvencija" ne znači da je onda i takva zajednica prepoznata i priznata od strane društva? Meni se čini da si nešto slično i napisala u prethodnom postu, tj. da su pred zakonom manje-više iste.
Ako su iste, onda zašto ne bih zahtevala ista prava pred zajednicom, ako ništa drugo, makar pravo da muža predstavim kao muža, ili makar kao "supruga"-ako već "tegli" život uz mene, zar nema pravu da mu makar zajednica to prizna, bez obzira na to šta se događa u naša 4 zida?
Recimo, da li ćemo sebe nazvati "roditeljem" zato što je naš status pravno regulisan pred zajednicom ili zato što živimo život kao nečiji roditelj?
Što se tiče toga da je život jedan i kratak, baš zato nemam želju da protraćim ni jedan jedini dan na bezličnu proceduru potpisivanja venčanog lista, ako ne moram. Ako budem videla da je to lakši način za rešavanje administrativnih prepreka, naravno da ću se venčati. Ali, za dokazivanje vanbračne zajednice su mi do sada trebala jednom dva svedoka sa svojim ličnim kartama, procedura je trajala oko 10 min. računajući i čekanje u redu. To mi je stvarno prihvatljiva opcija.
Tvrdiš da nema mladenki koje se udaju baš zbog toga?
Pa da. Većina. Ti se ne pronalaziš u njoj? Super. Bravo ti.
Meni ( kako i pretpostavljam vecini te vecine) trudnoca je bila povod za registraciju. Povod, NE motiv.
Zvuči ko vjenčanje kod matičara
TouchéZvuči ko vjenčanje kod matičara. Baš sam mislila ko će prvi napisati
Da, ali razumeš, ja sam kao muž cvijetine sestre, ovako je pod mojim uslovima suvoparno birokratski, a ne pod tom "nametnutom neromantičnom" institucijom....
Prosto, toliko sam detinjasto romantična da ne želim da se sećam bračne ceremonije na taj način ako ne moram, ne znam jesam li išta ikome jasna...
Institucije postoje jer je društvo zaključilo da su općekorisne, jer pružaju društvu neku korisnu funkciju. Uporno vežeš prava bračne zajednice isključivo za nju, kao da je smisao bračne zajednice u njoj samoj - ne, smisao i dobiveni benefiti, u očima države, su to što bračna zajednica pruža društvu - primarno rađanje i odgoj djece - i za to pruža država olakšice. I normalno da kad nešto drugo počne tom istom društvu davati to što društvo želi, da se očekuju jednake povlastice za istu funkciju koju društvu daju. Vanbračna zajednica je u očima države jednako "potvrđena" kao i bračna onaj tren kad ispune preduvjete za nju - u slučaju bračne potpis kod matičara/u crkvi, u slučaju vanbračne tri godine na istoj adresi ili manje ako se rodi dijete (uz uvjet da nitko nije u nekom drugom braku). Vanbračna zajedinca je institucija, pravna činjenica, regulirana zakonom, isto kao i bračna zajednica, svaka sa svojim specifičnostima, bračna se zajednica dokazuje "papirom" kao i vanbračna itd. Kao uostalom i registrirano partnerstvo. Ne mislim da je išta od toga ni "vrednije" ni "institucionalnije".
Lool di ode tema, površno sam čitala ponešto, priznajem, pa ću verovatno i bubnuti, ali, evo, kod nas na listu prijave deteta u zabeleški piše nešto kao "taj i taj (moj nevenčani muž) priznaje dete po imenu tom i tom za svoje dete i pristaje da se dete zove tako i tako, kako je predložila majka". Parafrazirala sam i to loše, rečenica je puno kraća, ali smisao je ovaj. Znači, da, postoji ta "sramna" beleška da je razvratna majka "nahvatala" budalu da prizna očinstvo
Prema venčanju nisam imala otpor, naprotiv, želela sam vrlo skromnu svadbicu sa malim brojem zvanica, ali sa pravim zlatnim prstenjem, i pravom venčanicom i mužem u odelu po meri, i pristojnom hranom i pristojnom muzikom na pristojnom mestu, a da to mesto nije moja kuća i da ne moram hranu da spremam ja, niti da šijem haljinu od zavese, i sl. varijante.
I onda sam sabrala svoje zaista sasvim skromne želje, i shvatila da mogu ili da renoviram kuću, ili da se venčam. I bi renoviranje kuće
Kod mene je to čisti inat- kada nisam mogla onda kada sam htela i kako sam htela, ne moram nikada nikako. Ne kažem da je inat neki posebno zdrav način razmišljanja niti ga preporučujem, samo dodajem još jednu pričicu na temu.
Ja sam zapravo užasno romantična dušica, ali na neuobičajen način, a cela ta ustaljena što opštinska, što crkvena procedura je meni krajnje neromantična, pa me nikad samo "potpisivanje papira" bez dodatne svadbice nije privlačilo, naprotiv, odbojno mi je.
A zašto želim ista prava kao da jesam u braku i zašto sebi dajem pravo da muža zovem "muž"- zato što smatram da imam prava na to (uostalom to mi piše, kao, i negde u zakonu, valjda?), i zato što želim pravo na to.
Jer nemam ništa protiv institucije braka, samo mi je ružan sam obred "pribavljanja venčanog lista".
Kao što sam oduvek želela decu, ali ću umreti smatrajući da žena ne treba da se porađa na način na koji se porađaju žene u našim bolnicama. Ali to što mi je prvi porođaj bio odvratno iskustvo ne menja činjenicu da sam svoje dete želela, da ga imam i da ga volim, zar ne?
I da, ne smeta mi čak što pravno nisu izjednačene bračna i vanbračna zajednica, već upravo to pitanje: zašto ti muža zoveš muž?
Evo je meda u zadnjim postovima raspisala ono što sam mislila.
Nisam to ni rekla.
Ne morate se opravdavati. Nisam rekla da se apsolutno svi udaju zbog sela.
Imam svoje primjere gdje su ljudi otvoreno rekli da im je to razlog. Stoga mi je tvrdnja da je to uvreda, jer tobože to nitko ne radi upravo zbog sela, apsurdna.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 10.02.2016. at 12:52
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom