I ovo s partnericom ne razumijem. stvarno ne razumijem. Pa ljudi se razvedu da više ne bi bili u partnerskom odnosu. Kako da to fino sročim, s kim spava moj ex muž, me se ne tiče. Tiče me se samo da ta osoba prema zajedničkom djetetu bude dobra.
 |
|||
|
|
|||
I ovo s partnericom ne razumijem. stvarno ne razumijem. Pa ljudi se razvedu da više ne bi bili u partnerskom odnosu. Kako da to fino sročim, s kim spava moj ex muž, me se ne tiče. Tiče me se samo da ta osoba prema zajedničkom djetetu bude dobra.
Pa ,ali jelena to se ne može dogoditi, jer on nije vlasnik nekretnine. Mislim da karikirate neutemeljeno. Dakle, ako je jedan od roditelja vlasnik, onda vlasnik može iseliti tako da djeca ostanu živjeti.
Vi biste stvarno imale problem s tim da vam djeca nakon razvoda ostanu živjeti u svom domu... Ozbiljno vas pitam, biste li radije vi otišle u podstanarstvo ili da vam djeca odu u podstanarstvo?
Tebi. Meni ne bi. I zaboravljaš jednu jako važnu stvar a to je da taj obiteljski stan mora biti u vlasništvu roditelja djece a ne djedova i baka. Naime, ova kuća u kojoj mi živimo nije u vlasništvu ni mene ni mm. Ova kuća u kojoj živimo trenutn nije naša, ne samo u smislu ne glasi na mene ili na mm, već stvarno nije naša ni u nekoj obećanoj budućnosti. Iako da se muž i ja razvedemo, baš sam poprilično sigurna da moj otac ne bi tražio da mu unuci isele iz kuće.
Kad bih imala nekretninu u svom vlasništvu, onda bi ovo što spominješ bilo moguće. I osobno mi stvarno ne bi bilo problem ostaviti svoju djecu da žive u svom domu. Mislim da svatko odgovoran i ozbiljan tko je prošao razvod s djecom kao kolateralnim žrtvama vidi zašto je za djecu dobro da barem ne mijenjaju sredinu.
Opcija u kojoj on ne želi iseliti nakon punoljetnosti djece je opcija u kojoj netko krši odluke suda. Takvi argumenti mi ne ulaze u rasopravu. Jer isto tako onda ne treba ni određivati alimentaciju jer što ako ju ja ne želim plaćati... ili vozački ne treba postojati jer što ako ja sjednem za volan bez nje i nastavi niz.
Rosa, moji roditelji gotovo sigurno ne bi umrli od stresa izazvanog nemogućnošću raspolaganja svojom imovinom. Meni je to da bi se oni stresirali oko takvi trica zemlja Nigdjezemska. O, kad bi barem tako bilo...
Usput, ti si se razvela s djecom pa stvarno iz iskustva misliš da je potpuno bezveze narušavat nečije vlasničko pravo u korist prava djece razvedenih ili?
Jer eto ja mislim da je za djecu ponekad uistinu dobro fizički ih izmaknuti iz starog obiteljskog doma kako bi prihvatili realnost novonastale situacije. S tim da u tom dijelu mi interes muža ili žene koja mora iseliti iz svoje djedovine u podstanarstvu dok će u djedovini drugi roditelj odgajati zajedničku djecu na temelju sudske presude koja se donosi nakon mišljenja czss-a ne igra ulogu.
Ili još bolje i on će imati još i nove klince koje opet neće smjeti izbaciti iz kuće najmanje do pumoljetnosti, ili još gora situacija, da se razvede od nove žene pa sve ostane njoj
rosa, a što ako u isto tako opisanoj situaciji otac ima ljubavnicu, želi se rastati, ne želi skrbništvo nad djecom, a majka nema kuda - što onda s djecom?!
Zapravo, kako se uopće sada rješavaju takve situacije? Može li otac u takvoj situaciji uopće izbaciti ženu i djecu iz kuće, ako oni nemaju rješeno stambeno pitanje?
U svim takvim situacijama koje ja znam u životu je na neki način bilo rješeno stambeno pitanje za djecu, jedino što ne znam je li to moralo biti tako učinjeno po zakonu.
Ma grozno je to sve i ispada da nema kvalitetnog rješenja za djecu, a da ne bude nepravde za niti jednu stranu ako je financijska situacija tih strana loša...
kamo sreće da imamo bogatiju državu koja bi imala stanove za najugroženije roditelje s djecom,pa da žive tu dok djeca ne počnu zarađivati dovoljno da mogu sama plaćati podstanarstvo ili u međuvremenu naslijede neku nekretninu.
casa,ja tebe razumijem,no daj stavi na papir,koliko bi muž trebao zarađivati da sebi plati podstanarstvo,režije i hranu i djeci alimentaciju?
Što ako on zbilja nema kud,ostane bez posla? Mislim,nije baš da su svi muškarci đukci.
I možda se radi o velikoj,vrijednoj nekretnini,zašto se ona ne bi prodala,pa se nekako pomognu obje strane.
Ovako,zbilja možeš imati naslijeđeni stan od 200m2,a završiti u pučkoj kuhinji i pod mostom. Bez obzira kojeg spola bio/bila.
e to ne može, kolko ja znam i za tam treba imati papir da nemaš ništ svoje, bez obzira kaj nekretninu dijeliš s njih 15 kojeuope nepoznaješ, ili imaš samo 10-20 kvadrata ( pa i manje) udjela unekoj suvlasničkom nekretninirosa prvotno napisa
I recimo po važećem zakonu roditelj koji odlazi u podstanarstvo ima pravo na uzdržavninu pa eto, sudovi ju baš i ne određuju jer suci procjenjuju da i onaj koji nije otišao u podtsnarstvo nema baš para. Dakle, s te strane ako bismo striktno provodili postojeći zakon, nije se baš puno promijenilo, financijski. Plaćaš li podstanartvo ili uzdržavninu, dođe ti na vrlo slično.
Rosa, meni svejedno nije jasno što misliš što je bolje da roditelj s djecom ide u podstanare ili roditelj bez? Ne gledajući čija je imovina, već gledajući dobrobit djeteta.
casa,pa jasno da je dobrobit djeteta da ima siguran krov nad glavom,ali to ne mora nužno značiti da se pobija zakon o osobnom vlasništvu,mislim da je problematika puno šira i ne može se jednostavno naložiti "da se vlasnik stana iseli". Recimo, u tom slučaju bi možda bio kompromis da muž (vlasnik stana) ne plaća alimentaciju.
Ma ja ne razumijem... Koji đukci, koje alimentacije...
Dakle, rpijdelog je bio da djeca ostanu živjeti u stanu jednog od roditelja. Sud to odlučuje. Ste se vi razvodile? Nije to Hollywood, dođeš, pa te teta iz czzs-a istestiraju pošteno, pa obiđu uvjete stanovanja, pa opet odeš na sud pa prilažeš koliko tko zarađuje, pa sud donese odluku na temelju ovih testiranja czzsovaca i na temelju primanja. Ako roditelj u čijem je vlasništvu nekretnina nema primanja pa sigurno neće morati iseliti, ako mu primanja nisu dovoljno visoka za normalan iznos alimentacije, pa odredit će mu se manja. Meni se nekad čini da ljudi raspravljaju tek da bi raspravljali.
I rosa, daj stavi na papir koliko samohran roditelj treba zarađivati da plati podstanarstvo i othrani dijete? Ono, troši li više roditelj s kojim dijete živi ili roditelj koji plaća alimentaciju? U slučaju da nekretnina u kopjoj su živjeli do tada nije zajednička, jedan očito mora u podstanarstvo. Pa sad je li to lakše onom s djetetom ili onom bez...
Ja nisam shvatila da će se jednostavno naložiti da se vlasnik stana iseli. Jednostavno se ne određuje ni minimalan iznos alimentacije kad roditelj zarađuje iznadprosječnu plaću. Općenito jednostavno u procesu razvoda s djecom ne postoji. Jednako kao što o svemu sada odlučuje sud držeći se zakonskih normi, zdravog razuma i eventualno mišljenja ostalih tijela, tipa czzs-a, tako bi se valjda nastavilo. Nisam shvatila da bi ovim novim zakonom i dalje bilo neizvjesno s kim će dijete živjeti naravno u slučaju da nijedan roditelj ne odustaje od želje da dijete s njim živi, i dalje neizvjestan iznos alimentacije, i dalje nezivjesno pravo viđanja djetet, ali eto jedino bi izvjesno bilo da će onaj kojem djeca pripadnu ostati u tom stanu koji može biti i u vlasnoštvu bivšeg supružnika uskoro bivše supružnika...
Ja mislim da su odredbe tog nacrta prijedloga zakona krivo protumačene jer su protivne drugim zakonima a moguće i protuustavne.
čl.48. st.1. Ustava kaže: 'Jamči se pravo vlasništva.'
Znači ako ja želim svoj nasljeđeni stan prodati i prokockati u jednom danu, ja na to imam pravo neovisno jesam li samac, trenutno u braku ili rastavljena. To je pravo koje je zagarantirano ustavom.
Slično kao kad sa svojom lovom kupim sendvič. Krenem ga griznuti i naiđe netko tko je gladniji od mene. Sorry, ja ga imam pravo pojesti, a to što imam 20 kg viška i gledam u beskućnika bez sažaljenja samo govori o tome kakva sam ja osoba, a ne i to da ja moram beskućniku pokloniti taj sendvič.
Kad je tome tako zašto onda ljudi koji iznajmljuju stanove imaju probleme iseliti najmoprimce onda kada oni ne plaćaju, devastiraju ili nešto i ne daju se svojevoljno iseliti? Samo misao.
Kako onda alimentacija postoji? Moji novci, moje vlasnistvo.
Alimentacija je obaveza uzdržavanja djece.
Kad napraviš djecu dužan si ih uzdržavati. Kad potrošiš struju dužan si platiti račun za struju.
Alimentacija također služi plaćanju cijene podstanarstva za djecu.
Što fali tome? Djeca rođena izvan braka. Neš uvrede.(kojeg li naziva, strašno, strašno, i taj naziv bode oči)
Pa jeste uvreda. Kvalifikacija koja je nebitna u svakom smislu osim u ovome koji je Beti3 podvukla. Ako se porodica raspada, zar nije isto tesko i "bracnoj" i "vanbracnoj" djeci? Zar "vanbracna" nemaju ista prava? Ovo citirano je sramotno.
Kako, ali stvarno kako je vecina naroda u regionu (haha, kakva odrednica!) uspjela da dozivotno ustolici tolike idiote na vlasti? Da ne zivim na Balkanu mislila bih da je ovo distopijska fantastika.
Jedno je dovesti u pitanje prava jednih i drugih, a drugo sam naziv. Sam naziv nije uvredljiv. Jednostavno se odnosi na djecu koja nisu rođena unutar braka. Bože moj, koji bi vi izraz upotrijebile? Djeca rođena van braka? Četiri odvojene riječi koje kažu isto što i jedna malo poduža. Ajmo ne glumatat političku korektnost.
po meni ih uopće ne treba razlikovati jer to ne igra nikakvu ulogu. dakle, dijete je dijete sa svim svojim pravima, bez obzira jeli u bračnoj zajednici, izvanbralnoj zajednici, homoseksualnoj zajednici i ostalim krasotama koje serviraju baš oni koji žele politički korektnost a sve što rade je razlikuju dijete od djeteta stavljajući im kojekakve etikete čisto jel "da se zna razlika u pravima".Jedno je dovesti u pitanje prava jednih i drugih, a drugo sam naziv. Sam naziv nije uvredljiv. Jednostavno se odnosi na djecu koja nisu rođena unutar braka. Bože moj, koji bi vi izraz upotrijebile? Djeca rođena van braka? Četiri odvojene riječi koje kažu isto što i jedna malo poduža. Ajmo ne glumatat političku korektnost.
A zasto je bitno kvalifikovati djecu rodjenu izvan braka? Koja je svrha tog neuvredljivog naziva ako govorimo o djeci koja rastu uz oca i majku?
Djeca su djeca i na njihova prava ne bi smjelo uopće, ma ni slučajno, utjecati stanje veze u kojoj su njihovi roditelji.
U pravu ste.
Ja sam 20 g. u vanbračnoj zajednici, točno pola života, iako smo u manjem mjestu puno ljudi uopće ne zna da nismo vjenčani, toliko smo zajedno da se već podrazumijevamo, a djeca, njih troje, ni po čemu nam nisu različita ili odvajana od druge djece.
Vjenčanja jako volim i idemo na svako koje smo pozvani, sredim se najedem napijem i NAPLEŠEM. Proveselimo se s prijateljima, donesemo bogate poklone i od srca. Da sam imala mogućnosti da i svoje vjenčanje obavim tako da se sredim , napijem zabavim sa svim dragim ljudima obavili bi i to. Ali pomisao o organizaciji --BRRRRRRRR strava i preopterećenje.
bili smo na svakakvim vjenčanjima , većim, manjim, vjerskim, građanskim, doživjeli i nekoliko razvoda ljudi za koje smo mislili da su savršen par, kao i sretnim dugovječnim brakovima koji su ispočetka sklapani u žurbi zbog trudnoće.
Nema savršenog razloga za brak ni valjanog razloga protiv braka, tko voli ,želi, hoće i može ja sretna i vesela.
U našem mjestu i ona nekolicina mladih parova rijetko sklapa brak.
Meni nedostaje samo MEGA fešta oko vjenčanja , pa se zadovoljavam sa više manjih feštica sa društvom ha ha, to sve govori o mom doživljavanju braka kao takvog.
Danas sam upoznala jednu ženu čija priča jako ide u korist braka kao službenog stanja.
Živjeli su sretno, zaljubljeno, čekali bebu i...on pogine u prometnoj nesreći. U svoj toj tuzi i bolu dočekala je termin i suočila se sa birokracijom. Njem mrtvi vanbračni partner ne može biti upisan kao otac djeteta, bez obzira na vrijeme koje su proveli zajedno, bez obzira na ugovor potpisan kod bilježnika. On više nije živ i ne može priznati očinstvo.
Čekala ju je dugotrajna procedura dokazivanja očinstva putem DNK analize (njegovih roditelja, jer on je pod zemljom) čija je cijena više od 5000 kuna. Uspjela je zahvaljujući podršci obitelji, ali rekla mi je da je to bio tako težak proces, da je često padala u depresiju i htjela odustati.
Ovo je jedan od aspekata izvanbračnog partnerstva o kojem nisam znala, niti razmišljala.
Kada se u braku rodi dijete nakon smrti muža, on se automatski upisuje kao otac, ako nije prošlo više od 300 dana od smrti oca do rođenja djeteta. I dijete odmah dobiva sva prava koja mu pripadaju.
Ajme
Pa ne ide ta priča u korist braka nego u korist promjene zakona. Zakon je blesav jer i ako žena u braku u tih 300 dana ostane noseća s drugim čovjekom, opet zavrzlame. A događa se.
veliki potpis.
Ja se uopće s ovim ne bih složila.
Priča definitivno ide u korist braka i tu zakon ne treba mijenjati jer štiti dijete. A želiš li dijete s drugim tipom - brate mili, rastani se prvo.
Osobno mi se fućka da li je tko u bračnoj ili vanbračnoj zajednici, ali činjenica je da je brak ugovor koji pojednostavljuje stvari. I normalno mi je da tak bude.
zakon, odnosno pravilo u njemu ima svoju logiku, koliko god se to na prvu ne čini tako. on je u korist djeteta, da dijete ima nekog, od pravnog poretka pretpostavljenog oca i da ne ovisi o milosti-nemilosti oca, njegove dobre volje da ga prizna, odnosa majke i oca, njihovih svađa i prepucavanja oko mogućeg očinstva.
druga stvar je što bi isto pravilo trebalo primijeniti i na izvanbračnog partnera, samo što to pitanje nije tako jednostavno zbog potrebe dokazivanja da je ta zajednica imala ispunjene pretpostavke da bude kvalificirana kao izvanbračna.
Ja stvarno ne razumijem potrebu nekih da poput svećenika rade paniku gdje je nema.
Dakle,
Izvanbračna zajednica je istovjetna bračnoj!
I točka!
Nikakva priznavanja i nikakve zavrzlame ne postoje.
Govorim iz iskustva.
Nigdje, ništa nisam morala dokazivati jer ja sam mu supruga.
Ni na Sudu, ni u bolnici, nigdje!
Na Sudu kad sam svjedočila izjavila sam, na pitanje- tko sam, da sam mu izvanbračna partnerica.
Sutkinja je na to rekla, citiram; aha- supruga.
I tako je izdiktirala u zapisnik.
Nigdje ne piše, niti je koga briga jesam bračna, izvanbračna, crna ili bijela.
Ja sam mu supruga, a on meni suprug.
Daj shvatite, vi ubračene, već jednom da je to ISTO!!!'
Pred zakonom je isto!
Savjetovala sam se i s odvjetnicima vezano uz nasljeđivanje jer mi je muž teško bolestan i odgovor je bio:
To je isto!
Dakle, nema razlike, brak- ne brak.
I mirovinu nasljeđujem.
Sve je to isto.
Bitna je ljubav, poštivanje, a ne vjenčani list.
Evo drukčijeg primjera:
20 godina je trajala izvanbračna zajednica.
On je umro,na smrtnom listu pod bračni drug nema upisanog imena (ni u jednom slučaju gdje je izvanbračna zajednica u smrtnom listu nije naveden bračni drug)
Započela je raspodjela imovine, netko od nasljednika je to htio osporiti,ona je 2 godine na sudu morala dokazivati svoju izvanbračnu zajednicu,sa gomilom svjedoka.
Tako da u našoj državi možeš svašta očekivati.
je ali ta Betina ne može sad ništa dokazati, to je žalosno
U braku ne moraju oba roditelja kod matičara za upis djeteta. U vanbraku moraju. Nije isto, ali nema veze. Meni ovaj primjer nije bitan jer to se desi valjda na jedan od tisuću slučajeva.
To se nešto promijenilo, jer mi smo morali oboje za svo troje,a u braku smo.
I mi smo morali oboje doci, za oboje djece.
Jesi sigurna? Nije da imam neke friške informacije, ali mm i ja smo morali ići oboje za oba sina, a u braku smo bili (i još smo, hehe).
Nasljedstvo se uvijek može osporavati.
Ne vjerujem da je udovica išta dokazivala, već ako ostavina nije riješena kod bilježnika, normalno da ide na sud.
Takvi postupci traju cca 2 godine.
Ove priče tipa; ja znam susjedu i njena strina je čula na placu....
Ma dajte- najte.
27 godina sam u braku bez popa i vjenčanog lista i nikad, nikakvih problema.
Niti "priznavanja" djeteta.
To su činjenice.
Sve ostalo su priče bez dokaza i smisla.
Nije zbog ostavine išla na sud, već je dokazivala izvanbračnu zajednicu.
Izvanbračni drug ima pravo na obiteljsku mirovinu ako je izvanbračna zajednica postojala najranije na dan 28. ožujka 2008. ili kasnije, a trajala je najmanje tri godine.
Status izvanbračne zajednice utvrđuje se u izvanparničnome sudskom postupku.
http://www.mirovinsko.hr/default.aspx?id=73
Briga mene da li su ljudi oženjeni ili ne, rade li pir ili ne, ali, baš zbog izuzetaka koji mogu stvoriti mnogo muke, lijepo je imati mjesto gdje se može pročitati da se brak i izvanbračna razlikuju.
I treba da se razlikuju, jer koja bi bila svrha zajedničkog života bez braka, ne bi nitko mogao reći: ja sam protiv braka kao institucije, jer želim živjeti drugačije od većine.
A što se tiče prijave djeteta i mi smo morali ići oboje u matični ured, sva tri puta, iako smo vjenčani sto godina.
Nakon 20 godina?
Ne vjerujem.
Tu nešto drugo nije štimalo ako je ona morala dokazivati.
Nemojte me krivo shvatiti, ja, naime, nemam apsolutno ništa ni za, ni protiv braka.
Apsolutno mi je svejedno.
Nikad me nisu zanimale vjenčanice, pirevi, vjenčano ili zaručno prstenje i sl.
To mi je sve bezveze i novac koji neki potroše za taj jedan dan, ja bih utrošila za nas- pametnije.
Ali to sam ja.
No, vratimo se na temu.
Uporno se pokušava progurati teza da nevjenčani parovi imaju ili će imati nekakvih problema zato jer nisu vjenčani.
A to nije točno.
Voljela bih da se tu javi neka žena, udovica...s takvim iskustvom pa da napiše konkretno gdje i kakve je probleme imala.
Ali takvih žena jednostavno nema.
Uvijek su priče...ja sam čula, od moje susede tetka je...od kolegice frendica je...
To su tračevi i naklapanja u rangu 24 sata i sličnih.
Nisu stvarni događaji.
I onda se mladi ljudi plaše s takvim pričama...imati ćete problema, morati ćete priznavati dijete...i slične bedastoče.
A to nije istina!
Ponavljam; 27 godina sam u braku bez papira i božjeg blagoslova i nikad nisam imala ni ja, ni dijete, ni muž nikakvih problema.
Kod nasljeđivanja je ista stvar; jedan drugoga nasljeđujemo i djeca jer to je prvi nasljedni red.
Tako je i za mirovinu.
Moj tata je zivo vise od 5 godina u izvanbracnoj zajednici sa strankinjom i kada je ona trazila boraviste na temelju izvanbracne zajednice nije ga dobila. Zalila se sve do Viseg upravnog suda, medjutim uzalud. Na kraju su se morali vjencati da bi mogla nesmetano zivjeti u Hrvatskoj. Situacija mozda jeste specificna, medjutim iz tog iskustva vise nego sigurno jeste da u praksi izjednacavanje izvanbracne zajednice s bracnom ne funkcionira u potpunosti. Puno ovisi koji problem zelis rijesiti i na koju osobu zaduzenu za rijesavanje tog problema naletis.
Do Visokog upravnog suda, ne Viseg.
Na temelju čega je ta strankinja živjela prvih pet godina u RH ako je boraviše tražila, odnosno pokušala regulirati tek nakon pet godina boravka u RH?
Ne kužim.
Zar je živjela tu ilegalno?
Ili možda misliš na državljanstvo?
Ako da, to je nešto sasvim drugo i ni na temelju braka se ne dobija automatski državljanstvo. jako dobro to znam jer mi je kum Talijan i unatoč braku s našom državljanskom ne može dobiti državljanstvo dok ne prođe tih pet godina, a tada mora polagati onaj bedasti ispit i odgovarati na pitanja o Thompsonu te dokazati znanje hrvatskog jezika i tek nakon svega toga možda dobije državljanstvo.
Možda.
Do tada ima privremenu osobnu i policija ga svako malo kontrolira i to u najčudnija vremena.
Jednom, bili smo kod njih na večeri u nedjelju navečer i hop, evo dva policajca na vratima. Došli u kontrolu da kum uistinu tu živi.
Ah, ta naša lijepa birokracija.
I mi smo išli za svo troje skupa
to mi je bila prva trauma ostavljanja bebe nakon poroda, kući dijete vrišti a mi čekamo da ga kod matičara prijavimo, u braku i oboje smo morali doći, tako je i danas, nakon preko 16 godina.
ja uopće ne bih ulazila u diskusiju, jer je ona besmislena, posebno kada se to počne osobno shvaćati. uopće nije bitno kako na to gledaju Marica, Barica, tko je što čuo od susjeda, poznanika, a tko ima svoje iskustvo, činjenica je da postoje propisi koji to reguliraju. i ne možemo reći da je u RH tako i tako jer je na forumu netko iznio svoje osobno iskustvo ni da nije zato jer netko ima drugačije iskustvo, bilo osobno ili nekog trećeg... pitanje prava nije pitanje iskustava.
Mi smo u dva slučaja otišli s detetom
morali smo svaki put ici oboje
najfriskiji primjer nema ni 9 mjeseci
u braku smo
I u braku i vanbracno smo morali oboje kod maticara. Cujem da je novina da se sve obavlja na jednom mjestu kod maticara.Da se ne mora na mup vise od prije par dana.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom