Brak je OUT? Nije, nije...

[Beti3]

Ako u zakonu piše da je ovakva i onakva zajednica izjednačena, onda je problem u nesprovođenju zakona, a ne u nemanju/imanju papira.

Možda kod vas je izjednačena, no kod nas nije, tj. ne priznaju ju na riječ.
Moraš ju uvijek i ponovo dokazivati pred službenom osobom.
Umjesto jednom reći i jednom platiti takse, to moraš za svaku zakonsku potrebu, uvijek ponovo plaćati takse i gubiti vrijeme za dokazivanje izvanbračne zajednice.

Kad dokažeš, imaš skoro ista prava. Osim u Poreznoj, tamo nemaš. I u raznim ambasadama pri dobivanju vize, tamo nemaš. I pri primanju obiteljske mirovine iz inozemstva, isto nemaš. Unatoč dokazima.

No, mnogima ništa od toga ne zatreba nikad, pa im je nebitno.
A i ne treba zanemariti osjećaj osobne slobode koji se ima. Ponekad pomislim da bih drugačije živjela bez "okova" braka. U vezi si ipak slobodniji nego u braku.
Ili nisi, ako ne želiš biti. U obje vrste, naravno.

[Tanči]

Možda kod vas je izjednačena, no kod nas nije, tj. ne priznaju ju na riječ.
Moraš ju uvijek i ponovo dokazivati pred službenom osobom.
Umjesto jednom reći i jednom platiti takse, to moraš za svaku zakonsku potrebu, uvijek ponovo plaćati takse i gubiti vrijeme za dokazivanje izvanbračne zajednice.

Kad dokažeš, imaš skoro ista prava. Osim u Poreznoj, tamo nemaš. I u raznim ambasadama pri dobivanju vize, tamo nemaš. I pri primanju obiteljske mirovine iz inozemstva, isto nemaš. Unatoč dokazima.

No, mnogima ništa od toga ne zatreba nikad, pa im je nebitno.
A i ne treba zanemariti osjećaj osobne slobode koji se ima. Ponekad pomislim da bih drugačije živjela bez "okova" braka. U vezi si ipak slobodniji nego u braku.
Ili nisi, ako ne želiš biti. U obje vrste, naravno.

Ovo o dokazivanjima nije istina.
Dozvolit ćeš da ja ipak bolje znam od tebe?

[mitovski]

Možda kod vas je izjednačena, no kod nas nije, tj. ne priznaju ju na riječ.
Moraš ju uvijek i ponovo dokazivati pred službenom osobom.
Umjesto jednom reći i jednom platiti takse, to moraš za svaku zakonsku potrebu, uvijek ponovo plaćati takse i gubiti vrijeme za dokazivanje izvanbračne zajednice.

Kad dokažeš, imaš skoro ista prava. Osim u Poreznoj, tamo nemaš. I u raznim ambasadama pri dobivanju vize, tamo nemaš. I pri primanju obiteljske mirovine iz inozemstva, isto nemaš. Unatoč dokazima.

No, mnogima ništa od toga ne zatreba nikad, pa im je nebitno.
A i ne treba zanemariti osjećaj osobne slobode koji se ima. Ponekad pomislim da bih drugačije živjela bez "okova" braka. U vezi si ipak slobodniji nego u braku.
Ili nisi, ako ne želiš biti. U obje vrste, naravno.

Moji nisu nikada trebali ništa dokazivati.
A ovo što si napisala je predrasuda i nečija pretpostavka. Svatko ima svoju neku priču i svoje razloge. Moji su se upoznali kad je mama imala 40 a tata 53. Oboje su već iza sebe imali živote, a i tragedije tako da razlog zašto se nisu ozakonili, a bili zajedno do smrti sigurno nisu nikakvi okovi.

[Beti3]

Moji nisu nikada trebali ništa dokazivati.
A ovo što si napisala je predrasuda i nečija pretpostavka. Svatko ima svoju neku priču i svoje razloge. Moji su se upoznali kad je mama imala 40 a tata 53. Oboje su već iza sebe imali živote, a i tragedije tako da razlog zašto se nisu ozakonili, a bili zajedno do smrti sigurno nisu nikakvi okovi.

Uvijek za sve postoji neki razlog. Ne ulazim u to.
No, pravno znam kako je, barem za ono što pišem. Može se zaobilaziti zakon, bar je kod nas to uobičajen sport, ali ne može se uvijek i svuda zaobilaziti.

[pulinka]

Možda kod vas je izjednačena, no kod nas nije, tj. ne priznaju ju na riječ.
Moraš ju uvijek i ponovo dokazivati pred službenom osobom.
Umjesto jednom reći i jednom platiti takse, to moraš za svaku zakonsku potrebu, uvijek ponovo plaćati takse i gubiti vrijeme za dokazivanje izvanbračne zajednice.

Kad dokažeš, imaš skoro ista prava. Osim u Poreznoj, tamo nemaš. I u raznim ambasadama pri dobivanju vize, tamo nemaš. I pri primanju obiteljske mirovine iz inozemstva, isto nemaš. Unatoč dokazima.

No, mnogima ništa od toga ne zatreba nikad, pa im je nebitno.
A i ne treba zanemariti osjećaj osobne slobode koji se ima. Ponekad pomislim da bih drugačije živjela bez "okova" braka. U vezi si ipak slobodniji nego u braku.
Ili nisi, ako ne želiš biti. U obje vrste, naravno.

Hoćeš reći da ti bračnu zajednicu priznaju na reč? Tako ušetaš i pokažeš prsten i sva administrativna vrata ti se otvore?
Kod nas svuda plaćaš takse da dobiješ venčani list ili bar kopiju, ne znam više, overenu ili ne.
Nema ništa bez toga.
E ako to nije stalno dokazivanje pred službenom osobom, ne znam šta je.
Možda su sad nešto konačno objedinili u e-upravi, ne bih znala...
Što se tiče inostranstva, relativno mi je logično da svaka država svoje zakone primenjuje na svoje državljane, a prema strancima ima druge kriterijume, ako hoće. Da razmatram emigraciju ili slične stvari svakako bi se raspitala o zakonima za strance, ono, to mi je baš "šta bi bilo kad bi bilo".

Moji okovi i sloboda kreću iznutra, a ne spolja, kao i ostatak mojih kojekakvih moralnih imperativa, tako da se ne pronalazim u ostatku filozofije oko toga. Što sam starija čini mi se da je tako kod većine ljudi, papir ili ne, okovan si onoliko koliko biraš da budeš .

I priznavanje dece mi je smešno u 21. veku, tj. smešan mi je problem osim za neke specifične situacije. "Priznaš" svako svoje dece jednom, na rođenju, i doživotno si roditelj, mislim, kolika je neprijatnost proceduru ponoviti nekoliko puta u čitavom životu?

To što se nekome "priznavati dete" i "vanbračno" u glavi prevodi na "evo mame kurve i budale rogonje", to ta osoba mora rešiti sama sa sobom.
Pa gomila odraslih se od vrtića pa nadalje kikoće na reč "dojka", ali to ne znači da je problem u toj reči, nego u glavama takvih ljudi.