Ta su se prava krenula izjednačavati zbog djece, puno je rastava tj. ljudi su živjeli nevjenčano pa je kasnije, kad su se rastavljali (ne razvodili) bilo puno problema oko dokazivanja tko je što stekao, kako podijeliti, pa kako "podijeliti" skrb o djeci, da djeca imaju pravo na alimentaciju i sl.
Osobno sam po tom pitanju formalist, prije sam na to gledala isto romantično i ležerno, tipa- sve je isto i bez papira, ali mi se malo zadnjih godina, kako starim i viđam x pravnih komplikacija i zavrzlama kad nema "čistog ugovora" ta romantika potpuno izokrenula u glavi i postala nešto sasvim obrnuto.
Naime, za svaku glupost, tipa zdravstvena iskaznica, kreditna kartica, vrtić, škola..., bilo kakva prava zahtijevaju da prikupimo papire i donesemo potvrde, a za jednu veliku, veliku, pravu, čvrstu zajednicu u kojoj čak namjeravamo i potomstvo podizati,
nismo spremni prikupiti ništa niti se mrdnuti, nego smo tu sad boemi, ležerni i romantični.
Aj ti budi romantičan i pokaži cijelom svijetu da si se ozbiljno odlučio za trajnu zajednicu s tom osobom pa onda sklopi i nešto što se zove brak.
Slavimo rođendane, obilježavamo kojekakve blagdane, a brak ne zaslužuje da ga se obilježi?
To je nešto što najviše na nas utječe, odnos s partnerom, i to smo minorizirali.
S kakvim "folklorom" će tko obilježiti, to mi je nebitno, taj dio svakome po želji i ukusu.
To je samo moje mišljenje, a kako će tko postupiti, njegova stvar.