Mima, šteta, ja moram ponoviti da mi je tulum za 10. godišnjicu bio događaj godine. Tjednima se hranim onom dobrom atmosferom.
 |
|||
|
|
|||
Mima, šteta, ja moram ponoviti da mi je tulum za 10. godišnjicu bio događaj godine. Tjednima se hranim onom dobrom atmosferom.
Posljednje uređivanje od Jurana : 20.09.2013. at 10:27
Joj,Mima prvotno napisa
Sad ste me inspirirali. Dogodine je nama 15 godina braka, a meni se isto tumumari.
joj mima, lea
marta, moj prijedlog je da napravite tulum, na stijenama, na plaži, recimo ovoju periodu 15.07-15.08.2014. i pozvani su - svi
.
lea misli da je u braku
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 20.09.2013. at 10:46
Moraš slušati mudru cvijetu!marta, moj prijedlog je da napravite tulum, na stijenama, na plaži, recimo ovoj
Ja ne bih mogla bez braka i prstena (kojeg sam btw izgubila)...valjda sam staromodna
Mm je živio s drugim ženama prije mene, ali je samo mene oženio...to mi je jednostavno bila najromantičnija stvar na svijetu...(inače volim ljubiće gledat...sva sam cmoljava
Ja mislim zato sto u toj situaciji i imas samo to - svoj osecaj i papir... nazalost.
Meni su usporedbe braka s diplomom i vozackom besmislene. Da bi dobio odredjene poslove jednostavno ti treba diploma. Isto je i sa voznjom. Nitko ne bi covjeka pustio da operira ili da projektira zgrade ili da predaje djeci bez da je osposobljen da to radi. A diploma (i vozacka) su potvrda da je ta osoba osposobljena da to radi. Brak, u tom smislu, nije potvrda za nista. Ne trebas reci "da" da bi bio osposobljen da s nekim zivis, volis se (ili ne volis) i radjas (ili ne radjas) djecu. I uopce nisam protiv braka (tudjeg, ne svojeg; ukratko, zaboli me sto tko radi), samo mi ovakve usporedbe nisu na mjestu.
Cvijeto, odi vrit!
Nego, jel netko blizu Megastora u Bogovicevoj? Zovem već SAT vremena i niko se ne javlja.
Potpis na Zusku! I zagrljaj forumašici kojoj su se roditelji nakon xy godina vjenčali, pa rastavili - sigurno se nisu rastavili zbog samog čina vjenčanja, nego... kad ide, ide s papirom i bezm, sa svjedocima i bez, kad ne ide, opet isto.
Nadam se da nisi shvatila da ja mislim da su se moji rastali zbog toga što su ipak vjenčali nakon toliko godina
ali možeš se ti osposobiti 6 godina studirati medicinu itd, samo na kraju ne diplomirati. da li imaš znanje? - imaš! samo nemaš dokaz da imaš znanje. isto, ne dokazuješ ti sebi da to znaš, nego drugima.
što se baš projektiranja tiče, imaš hrpu primjera gdje jedan projektira a drugi (koji ima diplomu) potpisuje.
u tom obliku je to usporedivo i sa vjenčanjem,tj. brakom. svi ti papiri su dokazi prema vani.
Mislim da nikakako ovi primjeri nisu usporedivi s vjenčanjem, vozačku moraš imati prema zakonu RH i vožnja bez vozačke je prekršajno, ako skriviš nesreću ili sudjeluješ u njoj, kazneno djelo, isto kao i da operiraš čovjeka bez diplome.
Odgajati djecu, živjeti zajedno izvan braka, jest kazneno djelo u nekim državama, u našoj hvala bogu, još uvijek nije.
Meni ne treba za ništa u životu potvrda pred javnosti i pred ljudima, pogotovo o nečemu najintimnijem kao što je ljubav i veza, niti mi javno izrečeno obećanje nosi neku težinu, bitno mi je samo obećanje dano samoj sebi i vlastita savjest mi je jedino važna. Inače jako malo držim do mišljenja javnosti, i uže i šire.
Pa i nije usporedivo jer da bi dobio diplomu ili dozvolu moraš to znanje pokazati, a da bi sklopio brak ne moraš pokazati ništa, a s druge strane društvo ima razloga tražiti od tebe da znaš voziti ili da si se osposobio liječiti ljude, dok nema zaista nikakav razlog tražiti (niti traži) da brakom dokažeš - ne znam što? ljubav, osjećaje, ozbiljne namjere ..?
Ali zar ne postoje prava bračnih drugova, pa i spominjali smo neka?
Ako niste u braku i nemate taj papir, dokazujete vezu drugim papirom.
I ljudi se ne odriču tih prava, nego ih žele. I tamo gdje nisu jednaka za nevjenčanu zajednicu, žele da budu jednaka.
Mislim, samo jedan papir mijenjaš drugim. Dokazuješ da ste partneri, izjavom ili svjedocima ili dokumentima. Naravno ne treba ti papir ni za ljubav ni za predanost. Ako ti simbolika ne paše, ne treba ti ni ona za ljubav i predanost. Ali ako hoćeš svoju vezu smjestit u neki društveni kontekst, nekakv papir ti treba. Kad nismo ništa bolje dosad izmislili.
da se nadovezem na jadranku usporedba diplome i braka sadrzajno i logicki ne stoji.
ostalo...ne znam stvarno sto bih rekla ... tko hoce vjencanje, pa neka se vjenca, tko nece ne mora. znam da zvuci blesavo, ali stvarno ne znam sto bi covjek o tome mogao vise reci.
institucije braka je u proslosti imala razloge postojanja (financijske, drustvene, socijalne..itd)
danas ti razlozi nisu vise vazni, te ljudi odlucuju po svom nahodenju, sto ce, kada ce i kako ce.
ps. drago mi je vidjeti da nas ima puno koje sa 12 nismo sanjale o vjencanicama, pricevima i tako to.
gledam svoju cure i njene prijateljice (12,5 -14), ni u naznakama nemaju takve snove.
eh, da, i meni je to drago.
neki dan sam se naježila kad sam vidjela posteljine (one koje izgledaju kao da su djeca obučena u njih) - za dečka odijelo astronauta, za curicu vjenčanica :zbljuv:
Vezano za tome da "ti razlozi više nisu važni" - to ovisi o meridijanima i paralelama iz kojih promatraš brak. Negdje su važniji pa postoje i stvarne zavrzlame pravne oko ostvarivanja prava, negdje su nevažni, barem koliko mogu ovako posredno iz napisanih iskustava skužit. Negdje su na putu da postanu nevažni, a negdje da se osnaže (traje ta "borba"), a meni se čini da mi idemo već dugo putom da postaju nevažni ("taj vrli novi svijet", a nije baš toliko ni vrli, ni hladan, a ni nov).
Anabeg, tko zna zašto su se tvoji vjenčali, možda je to bilo stila kao beba nekima. To bi, ako je to bio slučaj (a vjerojatno niti sami ne znaju kako i zašto) išlo u prilog tvrdnji da je neki "teret"/"forma"/"papir" nije nešto što će biti suštinsko vezivo.
OK, drzavna birokracija nam je malo neuskladjena, kao i inace. Nista novog. Pogotovo je PU poznata kao kaubojski nastrojena institucija koju nista ne zanima osim para.
Osim te nezgodacije ne vidim nikakav poseban razlog za sklopiti i formalno brak ako se nekome ne da. Djeca imaju sva prava, ne trebaju nikakvi rodni listovi za prelazak granice (samo naravno vazeci putni dokumenti), kredit se odavno moze dici i u sklopu vanbracne zajednice itd.
Problemi znaju biti u slucaju ishodjenja viza i sl - vecina drzava ne priznaje vanbracne zajednice, ali to se u slucaju pravne potrebe da rijesiti u roku od 30 dana i s ne pretjerano skupom nakadom maticnom uredu.
Inace, ja frendicinog "muza" zovem njen muz ako referiram na njega negdje gdje ga slucajno ne znaju po imenu, inace ga normalno zovem imenom, kao i nju. Ne vidim nekog problema...
upravo sam se sjetila da nam u jesen ide .... okrugla godisnjica.
kud je to brze proletjelo...
Ja sam malo starije generacije pa ne poznajem baš toliko puno nevjenčanih parova u mojoj generaciji koliko vidim da ih sad ima među mlađima, tako da nemam neki ozbiljan uzorak, međutim onima koje znam je to što nisu sklopili brak baš onako - plan i program. Dakle, to je nešto što sa namjerom i svjesno nisu htjeli napraviti jer se , recimo, protive braku i smatraju ga besmislenim. I oba partnera su složni u tome, nisam primijetila nezadovoljstvo.
Ja mogu govoriti u naše ime. Da je moj dragi htio da se vjenčamo, učinila bih mu to. Da sam ja htjela da se vjenčamo, učinio bi mi to. Ali nekako se potrefilo da imamo slične stavove i da nas to uopće nije tangiralo. Nismo mi sad nešto protiv čina vjenčavanja, niti smo o tome pričali kao o nečemu što nikad nećemo učiniti, nego nam je to bilo potpuno nevažno, nešto na što nismo htjeli trošiti svoje vrijeme. I dalje nam je to nevažno, možda jednom ne bude.
Slično je i s našim prijateljima, nisam primijetila neku patnju zbog nevječanog statusa, zapravo sad bi krenula dobra zezancija na tu temu.
I da se nadovežem na neke prethodne postove: čast izuzecima, ali meni je svaki poziv u svatove muka živa.
Moram biti odjevena onako kako ne želim (čak i ako nisam obučena u one grozne svatovske haljine), provoditi vrijeme s ljudima s kojima to u principu ne želim, služati muziku koju apsolutno ne želim slušati, gledati ili ponašati se u skladu s običajima koji su mi
Rekoh, čast izuzecima, sjećam se i jednih punk svatova s DJ-em i punk rock repertoarom
I srećom, kod nas nema mahanja barjakom i nekih drugih običaja o kojima čitam pa si mislim da ima i gorih situacija.
Potpis na Seni.
A ovo o diplomi i braku uopće neću komentirati
Brak je OUT? Nije, nije... Nije ni in ni out. Pa nisu to cipele i auto! Po meni je brak zajedničko buđenje, smijanje, plakanje, dijeljenje. Sad da li je potpisan na papiru kod matičara, svećenika ili elvisa ili nije potpisan - tak svejedno!
Da li to danas sutra pravi probleme u birokraciji, cure s iskustvom znaju da ne pravi ili da li djeci radi traume u školi-ajme majko. Onda djeca imaju i traume što moraju jesti karfiol i grašak a ne vole ga - meni je to veća trauma
Mi smo vjenčani u crkvi i ne smatram da je to jedino ispravno ili neispravno. To je bio naš izbor. Nemam predrasude o tzv "divljim" brakovima (užasan izraz) makar sa svojim mužem nisam nikad živjela prije braka. Nekako sam htjela da sve počne nakon vjenčanja. I lijepo nam je. Sretni smo.
Obilježavanje obljetnice?? Sad ovu nismo jer smo imali smrtni slučaj, ali da jesmo-išli bi na misu u crkvu gdje smo vjenčani i onda na ručkić ili večericu. Ništa pretjerano. Poklone ne kupujemo makar nam neki koji se darivaju poklonima po 1000kn kažu da moramo. Da tako trebaMi se moramo samo voljeti i čuvati jedno drugo. To mi je naveći poklon (baš sam sladunjava
Pusa
Nisi sladunjava nego u pravu.Brak je OUT? Nije, nije... Nije ni in ni out. Pa nisu to cipele i auto! Po meni je brak zajedničko buđenje, smijanje, plakanje, dijeljenje. Sad da li je potpisan na papiru kod matičara, svećenika ili elvisa ili nije potpisan - tak svejedno!
Da li to danas sutra pravi probleme u birokraciji, cure s iskustvom znaju da ne pravi ili da li djeci radi traume u školi-ajme majko. Onda djeca imaju i traume što moraju jesti karfiol i grašak a ne vole ga - meni je to veća trauma
Mi smo vjenčani u crkvi i ne smatram da je to jedino ispravno ili neispravno. To je bio naš izbor. Nemam predrasude o tzv "divljim" brakovima (užasan izraz) makar sa svojim mužem nisam nikad živjela prije braka. Nekako sam htjela da sve počne nakon vjenčanja. I lijepo nam je. Sretni smo.
Obilježavanje obljetnice?? Sad ovu nismo jer smo imali smrtni slučaj, ali da jesmo-išli bi na misu u crkvu gdje smo vjenčani i onda na ručkić ili večericu. Ništa pretjerano. Poklone ne kupujemo makar nam neki koji se darivaju poklonima po 1000kn kažu da moramo. Da tako treba
Pusa
Bome ja volim dobit i poklon (što skuplji to bolje)
Posljednje uređivanje od jennifer_gentle : 20.09.2013. at 12:57
Ne danas, kad su partneri uglavnom relativno financijski neovisni jedno od drugoga jer oboje rade, ako ne rade - tu je prenup agmt ("vrli hladni svijet"). Za druge - tu je romantika. Šala, šala, sori... nisam mogla odoliti, zvuči kao neka reklama, zapravo ne mislim tako, ali me poteglo
.
Posljednje uređivanje od ina33 : 20.09.2013. at 13:09
bravo, trina! i čestitam!
A barem bi ti, Trina, mogla na plaži, kad Marta neće
cvijeta, a kad ti slaviš?
ma ja sam ti nekako kao mima, imam super ideje, obožavam tulume, al na kraju smo oboje previše lijeni i ništa se ne desi.
evo, npr sad mi je plan proslaviti svoj okrugli rođendan, onako pravo.
i još uvijek sam uvjerena da ću to i napraviti. i, kao, složiti ću si i play listu.
a vrijeme samo odmiče, a datum je sve bliži.
a isti je i mm.
Neću, dosta mi je plaže.
a mi ne slavimo ništa, rođendane samo djeci, naše i ne baš, godišnjice isl nula bodova. Zato i imamo ovako spontana slavlja bez povoda. Zapravo, povod bude moja predoziranost djecom..a ekipu nije teško skupiti
Mi slavimo sve živo i neživo, rođendane po 2 dana obavezno, obožavamo slavlja i tulume.
mi smo znali da se zelimo u toj famoznoj zajednici vec nakon mjesec dana poznanstva. poceli smo zivjeti zajedno skoro odmah, zarucili nakon godinu dana, ozenili u maticnom nakon dvije godine, dobili bebu nakon cetiri godine i dalje se volimo najvise na svijetu. nije uvijek idila, al se trudimo kad nije da postane.
zasto brak? jednostavno nam je dosla ta potreba za stupanjem u brak, sama od sebe. i on i ja smo prije toga imali stajaliste da je to samo pravna regulativa musko -zensko-dijete odnosa. i onda PAF! samo se dogodilo to da zelimo bit zvanicno muz i zena-suprug i supruga.
i uzivam jos sad svaki put kad kazem moj muz. i lijepo mi je cut kad on kaze zena.
tako da kod nas nema neke filozofije vezano uz bracnu zajednicu - jednostavno smo osjetili zelju.
e bas mi je zanimljiva tema, pa reko da i ja nesto napisem...
dakle nedavno sam i ja o tom pitanju razmisljala...udana sam i ima super brak, mm kao i best frendac super se slazemo, ali da se sad nesto promijenilo od kad smo se ozenili i da li ja to sojecam ne mogu reci...nisam onaj tip sto naglasava da ima muza, niti svog mm ikad zovem muzu ili ga spominjega kao supruga vec uvijek imenom...jedino sto se promijenilo je to sto imamo dijete i volimo se jos vise, i mislim da bi tako isto bilo da i nismo sklopili brak...frendaci dugogodisnji kazu da smo ostali isti, ludi i otkaceni, nismo se pretvorili u "bracni par"...cak mislim da od kad imamo dijete smo i ludji i radimo stvari koje nismo radili kada smo bili bez nj (putovanja)...kad smo kod festanja mm i ja imamo rockas 5 dana razlike i bas sutra pravimo festu i veselicu na koju dolaze frendaci...
bas sam neki dan razmisljala kako sam u braku, a uopce u biti nemam osjecaj da sam u braku vec u jednoj odlicnoj i skladnoj vezi, a mislm da je to mozda zato sto smo mm i ja zivjeli skupa prije braka i odlicno se upoznali i vidjeli kak to funkcionira i taj potpis u crkvi zaista nije nista promijenio osim mog prezimena i adrese stanovanja...o burmi da i ne govorim, ne nosim ju godinama i ne mislim ju stavit...
Da odgovorim na pitanje iz naslova: ne mislim da je papirnati brak out, ali je definitivno nepapirnati brak puno više in nego proteklih
desetljeća. Danas se mladi parovi (i ne baš tako mladi) više osvrću na ono kako bi oni željeli da stvri izgledaju, a ne oni oko njih. I meni je to ok, dapače. Ja sam se udala papirnato nakon godinu dana veze, a nepapirnato nakon mjesec dana. Mislim da je papir zbog svijeta, ne zbog tog para, i uistinu ne znači ništa, osim što je moguće da ima nekih pravnih zavrzlama na štetu nevjenčanih, i to je diskriminacija koju treba riješiti.
Pa daaaa, to i kazem, da mi se djece rijesiti nakratko, slavila bi i ja, Dan velikog plavetnila il Obljetnicu branja persina, daj sta das. Proslavimo mi tu i tamo neku glupost, onako usput, al ja bi neki razuzdani tulum, malo zesci, samo mi se obiteljska situacija ne uklapa u ideju.
Nisam stigla sve iscitati, ali evo da odgovorim na pocetni post.
U mom svemiru brak nije out. Od svih prijatelja, poznanika, rodjaka i susjeda samo jedna dalja rodica zivi s deckom, mladi su (dvadeset i koja) i planiraju svadbu nakon fakulteta...
S druge strane, nisam kao djevojcica mastala o vjencanju i bijeloj haljini, a nisam nista slicno cula ni od svojih prijateljica. Brak smo pocele zeljeti u tim nekim godinama kad bi imale ozbiljnu vezu i znale da je to to. Tamo iza dvadesete, pa do 26 (u tom rasponu smo se sve poudale). Nisam jedva cekala da se udam, ali sam znala da se zelim udati... Kad sam upoznala mm-a zeljela sam se udati odmah
Meni brak nema smisla. Jedina razlika između toga hoćemo li biti skupa ili nećemo je birokracija, a ako o tome ovisimo onda smo opterećeni onime što društvo očekuje od nas. Meni društvo nije faktor, prema tome ne ide mi se po komad papira kojim će mi netko potvrditi jesam li s nekim ili nisam. To znam i sama.
E, da je tako! Ali, nije. Puno prava i mogućnosti se gubi bez službenog sklapanja braka.
Pustimo sad romantiku na stranu, ali rješavanje mnogih pitanja koja se tiču novaca, puno je teže ili nemoguće, ako par nije službeno vjenčan.
Kad jedan član nevjenčanog para dobije smrtnu bolest, jedini način da se preživjeli partner i zajednička djeca kvalitetno materijalno zaštite (nakon smrti jednog od partnera) je potpis kod matičara ( ili u crkvi). Žao mi je da to znam.
ma i to će se mjenjati
Ma kako to? Mislim, nisam se raspitivala jer ne razmišljam o otkapčanju aparata, ni podjeli imovine (koje ionako nemamo), ali zar nemaju vanbračne zajednice sva ta prava ionako?
Pa imaju.
Ne znam iz prve ruke, iako sam bila u dilemi, meni brak nije puno značio, ali jest mm-u, a ja sam zaključila da ako je njemu važno - meni ne smeta.
Ako dižeš kredit, moraš izjavu o izvanbračnoj zajednici ovjeriti kod javnog bilježnika i tako moraš za sve... Pa je onda pametnije otići na općinu i vjenčati se kod matičara, bez svatova i cirkusa, pa platiš jednokratno.
Ovo mi je prvo palo na pamet.
Ponavljam - meni to stvarno nije bilo od životne važnosti, ali me nije ni smetalo pa sam tako završila u braku. Nije me to promijenilo. Srećom, nemam iskustva s dijeljenjem zajednički stečene imovine, ali ponekad je taj status važniji kod razvoda nego u bilo kojem drugom trenutku.
Kad zatreba. Za sad nam ne treba za ništa.
Da li vi živite na istoj adresi tri godine? Jer, to je jedno od prvih uvjeta za priznavanje izvanbračne zajednice. Do tada ste samo dvoje ljudi koji imaju zajedničko dijete. Ili je sada drugačije po zakonu?
Zaboravila sam što smo sve pisale na ovoj temi, ali prvo što mi pada na pamet je svakodnevni život u paru. Zar vam ne dođe ponekad da ga torpedirate nekamo, zar vam ne dođe na vrh glave radi mnogo i mnogo razloga? Ako si u braku, ne možeš taj papir poništiti samo odlaskom. A ako nisi, možeš. Vrlo lako. Spakirati torbu i otići. Zajedničko dijete malo zakomplicira taj proces, ali ustvari, puno je jednostavnije otići kad nisi u braku. Zakonski jednostavnije.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 08.02.2016. at 13:43
Pa brak i jest pravna institucija.
A kad zatreba papir (ono što sam spomenula - diobu imovine) može već biti kasno za to.
Ja imam dva prezimena i duuugo mi je trebalo da se naviknem (tako to ide sa starim udavačama, 37+ u mom slučaju, ako dobro računam). S druge strane, nisam se ja ništa promijenila. Ali imovinska kartica se promijenila na bolje. Kad su se djeca rodila, preskočili smo sva ona objašnjavanja o bračnom statusu pri upisu u jaslice (nije nebitno), školu (isto tako)... i nekako čovjek to prihvati i gotovo. Možda je tako i tebi, a možda i nije - jer čemu bi inače pisala na ovom topicu? Svatko od nas ima svoje razloge.
U teoriji je jednako, ali u praksi, iskreno puno je lakse kad imas papir.
npr. ako trebas ici pslovno na godinu dana negdje, ti dobijes vizu bez problema, ali partner ne. jer eto i taj vanjski svijet zeli taj papir.
Imaju, ali moraš dokazivati zajednicu. Izjavama kod jb, svjedocima i sl.
Jedno vrijeme se djeci rođenoj u vb zajednici pisalo pod ime oca 'priznao xy'. Ne znam jel ta praksa živi još uvijek.
Mi smo potpisali kod matičara jer nismo imali živaca (ja) i vremena (on) za odlaske javnom bilježniku kad smo krenuli u mpo. Jednim papirom smo si olakšali puno toga. A bome i ušparali.
Naš odnos je bio i ostao isti i prije i poslije potpisa.
Sent from my GT-I8190 using Tapatalk
pa nije baš tako beti. jedina razlika je u ovome što kaže ergenium - izvanbračnu zajednicu moraš dokazivati, a bračnu ne moraš.
edit: pisala već o istome prije 2 godine lol
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 08.02.2016. at 14:04
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
