Brak je OUT? Nije, nije...

[Beti3]

Potaknuta onom temom o vjenčanju prije ili poslije rođenja djeteta, odlučila sam postaviti ovo pitanje, pa ako je nekoga volja, neka napiše što misli.

Tamo su svakakve riječi padale, od uvreda i uopćavanja tipa da onaj kojemu brak ne valja, valorizira istog. Naravno, ponovo se ne dozvoljava drugačije mišljenje.
Moje mišljenje je ZA brak. Pravi, na papiru. Bio kod matičara ili u vjerskoj ustanovi, svejedno. Bitno je da je potvrđena zajednica pred svjedocima, da je to učinjeno u svečarskom i sretnom tonu, pa i u dugoj vjenčanici, ako to mlada želi. I sa svim popratnim događanjima po želji mladenaca ( a ponešto i po želji roditelja, pogotovo ako oni driješe kesu )

O samoj proslavi vjenčanja ne želim, svatko ima svoj ukus i običaj i količinu novaca, pa neka ljudi biraju. Ali, rado ću pročitati različite običaje. Npr. kod nas roditelji plaćaju večeru i glazbu popola. A svi pokloni idu mladencima. I čini nam se pravedno. Običaji.

Sad malo o razlozima za sklapanje službenog braka. Da ostavim po strani snove svih ( ili gotovo svih) djevojčica koje svoj vjenčani dan, najljepšu haljinu i frizuru, hodanje do svog princa uz finu glazbu... počinju zamišljati već sa 12 godina otprilike? Dobro, ostavit ću za sada.

I par koji se ne vjenča službeno mora napraviti nekakav ugovor. Jer, kako će npr., ako ne daj Bože dođe u takvu situaciju, iskopčati aparate za održavanje života onom drugom? Neće mu dati, zar ne?
Uostalom i istospolni partneri silno žele svoju zajednicu proglasiti brakom i ozakoniti je, tako da je čudno da to raznospolni ne žele. A mogu. Ako ništa nasljeđivanja radi.

A sad zaozbiljno. Ljubav. Silna. Želja da se sa voljenom osobom bude 24/7. Tako je svima na početku. (Ne potraje dugo, no ni ne treba ) U svim knjigama i u filmovima ON, malo rjeđe ONA, postave THE pitanje: Hoćeš li se udati, oženiti za mene? Još ako je u igri prsten i koljeno, kud bolje. I sad nekom romantičnom stvorenju oduzeti to i onako prozaično reći: mogli bi živjeti zajedno, nemam namjeru udati se za tebe, oženiti te. Dovoljno mi je da smo skupa. Ustvari i to je dobro. I romantično. Ali....nešto malo fali. Bar jednome od dvoje. Često.

OK, nekima ne fali. neki stvarno ne žele biti službeno, pred određenim licem sa ovlastima, oni koji će reći DA. Neki žele da je to samo njihova stvar.
No, možda, samo možda, da se zapitaju da li i njihovi roditelji to žele ( znam, znam, tko šljivi roditelje, oni su drugi svijet, pa ni nas djeca neće šljiviti kad odrastu...) Ili bi ti roditelji htjeli vidjeti svoju princezu u bijelom ( boja sporedna) kako ide prema oltaru ( ili kamo već) ili svoga princa kako ponosan u odijelu kaže svojoj voljenoj, da.

Jako sam romantična u ove kasne sate. Muž mi je na putu, pa ako sam previše sladunjava, molim oproštaj. I, nemojte mi uzeti za zlo mišljenje koje imam. Nikome ga ne naturam. Znam da je romantika i u mnogim malim stvarima. Ali, je i u ovoj velikoj, koja se zove brak.
Iako je brak daleko kompleksnija zajednica od samo ljubavi i romantike. To svi znamo. Bili u njemu ili ne. Svaka zajednica je kompleksna, ljudi smo.

[makita]

Baš mi se sviđa u kojem smjeru si usmjerila topic.

Nije mi tu nešto silno romantično u smislu sladunjavo, baš mi je ok.

Teze su na mjestu.

Prije svog braka sam mislila, ma baš nije jako bitno jer, mi se volimo i ne treba mi pečat na vjenčanom, al ajmo profeštat.
Tek nakon sklapanja sam mislila: Ma zapravo je bitno i dobro smo profeštali.
Što vrijeme više prolazi sve mi više sjeda važnost.
Gledam malo svijet oko sebe. Oni koji to nisu napravili nekad ranije u fazi kad je bilo vrijeme za to, kad su i sami to pretresali, poslije nekako to uvijek guraju. A onda kad nisu odmah, sad im je baš suvišno. Tek rijetki se suprotstave struji svakodnevnice i ravnodušnosti pa usprkos svemu sklope brak.

Tako da, ja sam za.

:konzerva:

[glacova]

Vjerujem u brak, ali okružena svime i svačime, pitam se da li mu ipak opada smisao!?
Samo jedan primjer:
proljetos bila na jednoj ženskoj zabavi, od nas sedam u rasponu godina od 40 do 49, dvije su već bile udovice,
jedna službeno rastavljena,dvije sretno udana, a dvije su sumnjale da ih muževi varaju.
Sada čujem da su ove dvije opravdano sumnjale,jednu je već muž napustio,a druga se ne želi suočiti s istinom da je muž viđen s drugom....
I da stvar bude još bolja ,u kvartu gdje živim,također dva braka pred raspadom zbog "poludjelih" muževa koji su pronašli "ljubav svog života" (opet)!
Pitam se da li je to hrvatski prosjek ili sam se samo našla u nekom čudnom vrtlogu propalih veza.
Nadam se da to nije zarazno!

[Angie75]

I ja sam za brak, samo se ježim od službenih pirova. Ali malo vjenčanje u krugu najuže obitelji, to da.

Volim taj osjećaj "svoje" male obitelji, pa čak i kad ga vidim na papiru, kad popunjavam formulare za upis djeteta u školu, na primjer.

[sasa]

ja cu biti party breaker pa reći da nisam za brak, nego isključivo za svoj brak. i brak onih koji to žele.
kroz prvi post se suptilno provlači da je brak ipak nešto ozbiljnija i vrednija zajednica, od neformalne izvanbračne. mislim da je to uvredljivo. i da velike romantike ima i bez braka, da ne trančiram sad klišej po klišej od svih navedenih.
i izvanbračna zajednica u hrvatskoj ima ista prava kao i bračna, ako je heteroseksualna. ne trebaju im nikakvi dodatni ugovori.

[more]

Evo ja nisam niti za niti protiv. Ništa mi to ne znači u smislu nekakvog koraka u vezi, a s druge strane, da dragi baš želi, ne bi mi bio problem, ali isključivo kombinacija mi + kumovi. Nikakve fešte, derneci i sl., nisam taj tip. Dragi razmišlja slično ko i ja, možemo i ne moramo. Živimo skupa preko tri godine i odnedavno imamo bebača.
Neki članovi obitelji bi jako voljeli doživjet naše vjenčanje, ali mene to zaista nije briga, nema šanse da se vjenčam obitelji za cirkus. Živim kako meni odgovara i otkad tako radim puno je bolje i meni samoj i puno su mi bolji odnosi sa obitelji.
Nisam ko klinka maštala o vjenčanju.
Glede isključivanja aparata, ionako se nakon ne znam točno koliko (3, 5?) godina zajedničkog života ili rođenjem zajedničkog dijeteta stiču ta prava kao da si u braku.
Što se tiče prezimena djeteta, dali bismo mu bili načelno oba, ali bi jako ružno zvučalo. Pa smo mu dali tatino, jel je manje ružno. Da je moje ljepše, dali bismo mu moje.

[Peterlin]

ja cu biti party breaker pa reći da nisam za brak, nego isključivo za svoj brak. i brak onih koji to žele.
kroz prvi post se suptilno provlači da je brak ipak nešto ozbiljnija i vrednija zajednica, od neformalne izvanbračne. mislim da je to uvredljivo. i da velike romantike ima i bez braka, da ne trančiram sad klišej po klišej od svih navedenih.
i izvanbračna zajednica u hrvatskoj ima ista prava kao i bračna, ako je heteroseksualna. ne trebaju im nikakvi dodatni ugovori.

X

[rahela]

mlada sam se udala i udala sam se u crkvi jer mi je to onda bilo bitno
danas, da se udajem danas, nisam sigurna jel bih išta potpisivala i kod matičara, a kamoli u crkvi
a brak mi je sretan da ne može biti sretniji
feštu nismo imali ni onda, jer nismo željeli - otišli smo na večeru sa roditeljima i kumovima, bilo nas je 13 (ostatak rodbine koji je bio u crkvi na vjenčanju se vratio k mojima doma, pa su oni feštali, ali bez nas)

[rahela]

a što se tiče drugih i njihovih izbora - uopće me se ne tiče tko je, a tko nije braku
zakon ne poznajem dovoljno dobro da mogu tvrditi, ali vjerujem da se jednako odnosi prema bračnim i vanbračnim zajednicama

[Peterlin]

Eh, da... htjedoh reći i zašto meni brak nije bitan, kao ni mnogima iz generacije - zato jer imam svoj posao, svoje novce i sama podmirujem svoje potrebe. Dvije generacije unatrag to nije bilo tako. Žene su mahom ostajale u kući (i ondje radile često duplo više nego što bi radile da idu na posao) ali brak je bio institucionalna zaštita žena koje nisu imale svoje vlasitte prihode. Za neke je i danas tako. Za većinu ipak nije. Ne kažem da je to lošije ili bolje, samo da danas žena ima mogućnosti izbora, a prije 50 i 100 godina često nije imala. (Fali mi Ifigenija da to sad raspišemo, ali nije bitno...)

[Trina]

Ja sam za sve varijante. I s papirom i bez, i s osobom različitog a bogami i istog spola...kako kome paše. Ja sam se udala jer smo se ludo volili, bila sam trudna i to je ubrzalo stvar. Pir su platili roditelji popola, pokloni su išli nama (samo što mi nismo dobivali po 100 € nego set čaša, teća, pijata), imala sam bijelu iznajmljenu vjenčanicu. Nikad u životu nisam maštala o vjenčanju, dogodilo mi se sve suprotno od onog što sam maštala. Odgajana sam od strane skorofeministkinje koja nema visoko mišljenje o muškarcima, ima nevaljan brak i vrijednost braka se nikad nije isticala. Pa sam tako ja mislila da se neću nikad udati, da ću biti slobodna, imati koga oću, uživati. Kad ono, ja ispala prava tradicionalka..udala sam se i volim brak, muža, našu obitelj..baš mi je žao što sam imala loše mišljenje o svemu tome. Ali nikad nebi imala negativan stav prema nekome tko živi nevjenčan ili, kako sam već rekla, u bilo kakvoj drugoj varijanti. Meni je to sve super, ljudi trebaju organizirati svoj život prema svojim željama i sklonostima a ne prema svima ostalima.

[vissnja]

hvala sasa sto si to napisala, vec sam se zapitala sta to sa mnom nije u redu

kada smo imali po dvadeset i nesto sitno otac mog deteta me pitao da se udam za njega. dao i prsten naravno.
prstenje ne nosim, pa nisam ni taj, ali mi je bio drag. tada smo tek poceli zajednicki zivot.
nikakve ponude od strane roditelja nije bilo da plate svadbu, niti bismo mi na to pristali. nismo zapravo ni znali sta zelimo, veliko, malo vencanje... samo smo znali da zelimo da budemo zajedno hepili ever after.
i sad mi je zapravo malo smesno kako u naivnosti nasih godina nismo znali drugacije da izrazimo tu zelju nego pitanjem i prstenom.
no dobro.

nekoliko puta smo pokusali da se vencamo, tj. da organizujemo to nesto. no nekako mi uvek, vec na prvom koraku (skupi dokumenta i zakazi maticara) to nije bilo to. da ne pricam da nam je novac uvek bilo prece dati za nesto drugo (putovanje, auto). sebe nikad nisam zamisljala u haljini, ikakvoj.
na kraju smo dosli u state of mind "hajde da odradimo to, da skinemo tu muku". pa je onda naravno dosla i ideja da zasto bismo odradjivali nesto sto se ne mora.

u nasoj zemlji vanbracna zajednica je izjednacena sa bracnom. dovoljno je da par godina zivimo na istoj adresi. u medjuvremenu smo dobili i dete, niti tu i jedne komplikacije nije bilo. i da sam se udala ja bih se prezivala isto kao sada, to ne bih menjala. tako da ni tu razliku ne vidim.
ovde se cak ni ne potpisuje papir o priznavanju deteta, nista.

porodica jesmo i tu takodje ne vidim niti jedan problem. da li je porodica "na papiru" bolja od nase?

naravno, nemam nista protiv braka, svadbe, papira, za one koje to raduje, kojima je bitno.
bili smo na puno vencanja, nagledali se svakakvih pirova. ne znam za dragog, ali za sebe mogu da potpisem da me nikad nije strecnulo niti kroz glavu proslo: joj i ja bih ovako.

a da, dete nam je sasvim normalno i raste bez trauma.

[Mima]

Ja sam u braku, ali ne smatram ga ni po čemu ozbiljnijom ili vrijednijom zajednicom od izvanbračne. Potpuno mi je isto jesu li ljudi oženjeni ili nisu, a koliko znam isto je i pred zakonom. Jedino ne znam kako se izvanbračna zajednica dokazuje u nekim situacijama - pa ako tu ima kakvih komplikacija, onda bih ja uvijek sklopila brak da izbjegnem komplikacije. Svakodnevni život je dokaz da bračni ugovor ne garantira ama baš ništa, niti ljubav, niti vjernost, niti vječni zajednički život, brakovi se raspadaju svaki dan, dok isto tako ima niz parova koji nisu u braku a žive u zajednici godinama. Što se tiče romantike, jasno mi je da je nekim ljudima to važno i nemam ništa protiv, a opet ima puno ljudi koji su u braku godinama a nije bilo niti THE pitanja, niti klečanja na koljenima, niti princeze u bijelom - pa nikako ne mogu reći da je razlog za brak romantika.

[Trina]

I ja mrzim pireve i sve mi je to nekako usiljeno i bezveze. I moj pir sam jedva preživila uz svo to slikavanje, druženje s ljudima s kojima inače nebi i namještanje. Recimo da sam taj dio odradila zbog svojih roditelja, kojima je to bila velika želja. Pa ajde, da i ja jednom nešto za njih napravim. Kad već plaćaju, jeli

A romantika mi nema veze s vjenčanjima. Meni je to teško s.ranje

[sirius]

ja cu biti party breaker pa reći da nisam za brak, nego isključivo za svoj brak. i brak onih koji to žele.
kroz prvi post se suptilno provlači da je brak ipak nešto ozbiljnija i vrednija zajednica, od neformalne izvanbračne. mislim da je to uvredljivo. i da velike romantike ima i bez braka, da ne trančiram sad klišej po klišej od svih navedenih.
i izvanbračna zajednica u hrvatskoj ima ista prava kao i bračna, ako je heteroseksualna. ne trebaju im nikakvi dodatni ugovori.

X
i samo bih dodala : kakve veze ima cin vjencanja i dernek nakon njega i brak?!
meni su te cemonije sa pripadajucim foklorom potpuno suprotne trenutku u kojem se nalazimo.
Rijetko roditelji placaju vjencanja , rijetko tko ne zivi vec zajedno prije braka , mnogi su vec i trudni...
uglavnom , vidi li se da me sve to nervira ? :D

Da li je meni formalna potpisana zajednica ozbiljnija od braka - meni nije.
da li je drugim parovima? Pojma nemam. To su njihovi odnosi , koji rijetko ili nikako imaju veze sa tim da li su potpisani ili nisu.
Da li neki clanovi drustva smatraju da je formalna potpisana zajednica ozbiljnija stvar , od nepotpisane ?
Neki svakako.
Da li zakon pravi razliku u pravima i obavezama od bracne i izvanbracne zajednice ( heteroseksualne) ?
srecom , ne pravi vise .

i sto jos reci...
Psi laju , a karavane prolaze.

[Kosjenka]

potpisujem sasu.
Iskreno brak mi nije garancija nizašto, no dobro netko se ženi i pravi svatove(velike /male) jel je maštao o tome od djetinjstva, jel mu to roditelji žele, jel misli da će dobit koju kintu pa opremit stan itd...
svu svemu meni je taj običaj lijep, romantičan, ponekad pustim koju suzu (ok to su bile baš ekstremne situacije) a i ako se dvoje ne odluči ženit sve pet.
Ja se prvo nisam htjela udavat, no kako sam se zaljubila u konzervu ipak sam mu popustila. Onda nisam htjela ni svadbu pravit no kako mm voli sve naveliko feštat, ima puno rodbine blabla tako da smo i svadbu pravili(tu sam trebala skužit da će me doživotno pratit njegovo pretjerivanje s feštanjem)

[Kosjenka]

e da, a o vrijednosti braka koji je sklopljen pred oltarom.
Moji jedni jako bliski ljudi su živjeli u braku 30 godina, dakle svih tih 30 godina je on varao i da prostite kurvao se okolo i kad je pretjerao gospođa je zatražila razvod i tako on njoj i svojoj djeci odgovori da se on ne može razvest jel se pred oltarom obečao.

[jennifer_gentle]

S obzirom da su i izvanbračne i bračne zajednice jednake po pravima, te i jednu i drugu možeš razvrgnuti kad hoćeš, ja čin vjenčanja vidim samo kao simboliku. Nekome ta simbolika treba, nekima ne, nekima poput mene nije nužna, ali mi je lijepa, pa sam i prošla kroz nju.

Isto kako mi je strano forsiranje formalnosti i "papira" sa strane "zagovornika braka", isto tako mi je strano ono što sam znala čuti od nekih "zaovornika izvanbračnih zajednica" kako njima ne treba papir za ljubav, kako oni žele da su skupa zbog ljubavi, a ne zbog papira i obveze i sl.
Ja vjerujem da svi mi, bili u braku ili ne, vodimo neke slične živote, imamo slične odnose i emocije, i jednima i drugima je jednako teško kad se rastajemo, imali papir ili ne.

[frka]

ja cu biti party breaker pa reći da nisam za brak, nego isključivo za svoj brak. i brak onih koji to žele.
kroz prvi post se suptilno provlači da je brak ipak nešto ozbiljnija i vrednija zajednica, od neformalne izvanbračne. mislim da je to uvredljivo. i da velike romantike ima i bez braka, da ne trančiram sad klišej po klišej od svih navedenih.
i izvanbračna zajednica u hrvatskoj ima ista prava kao i bračna, ako je heteroseksualna. ne trebaju im nikakvi dodatni ugovori.

XXX

U braku sam jer mi je muž izrazio želju za time. Apsolutno ništa nije se promijenilo tim činom - to je čisti speech act koji našu zajednicu nije učinio niti boljom niti gorom, nimalo drugačijom. Poimanje romantike mi nema veze s hodanjem do oltara u bijeloj vjenčanici i činom vjenčanja.

Ljubav je ljubav, brak je brak. Mogu se i ne moraju preklapati i brak ne čini ljubav niti većom niti jačom niti trajnijom.

Alergična sam na čest stav okoline "pa valjda se želiš udat (jer je najčešće usmjeren prema ženama), valjda želiš da misli ozbiljno s tobom?" - to mi je skroz malograđanski i podcjenjivački (i za žene i muškarce).

Argument o pravima u braku (di nađe baš isključivanje aparata ) ne stoji jer vanbračne zajednice imaju jednaka prava.

[larmama]

ja sam nedavno saznala da ako ne radiš , a nisi u braku, partner/ica te ne može prijaviti na svoju poreznu karticu kao olakšicu.
Očito porezna još nije izjednačila vjenčanu i nevjenčanu zajednicu.

[Mojca]

ja cu biti party breaker pa reći da nisam za brak, nego isključivo za svoj brak. i brak onih koji to žele.
kroz prvi post se suptilno provlači da je brak ipak nešto ozbiljnija i vrednija zajednica, od neformalne izvanbračne. mislim da je to uvredljivo. i da velike romantike ima i bez braka, da ne trančiram sad klišej po klišej od svih navedenih.
i izvanbračna zajednica u hrvatskoj ima ista prava kao i bračna, ako je heteroseksualna. ne trebaju im nikakvi dodatni ugovori.

X!
Da ne drobim bez veze, potpisujem sasu.

[rahela]

e da, sjetih se nečeg
nije kod nas bilo romantike bez obzira što jesmo u braku
niti me pitao želim li se udati za njega, nit je imao prsten, a kamoli da bi kleknuo
na vjenčanju nisam imala vjenčanicu, nego haljinu koja nikako nije bila bijela
a bome ni kao klinka nisam zamišljala bijelu krinolinu i princa na konju

[palčica]

Za slobodu izbora sam, heteroseksualnog, istospolnog partnerstva. Bez osude i vrednovanja mada mi to zvuči kao kad misica priželjkuje mir u svijetu i slobodu dupinima.
Oboje nismo od konvencija. Nisam ni od klasične romantike. U duši smo anarhisti i to je to. Nisam nikad sanjala vjenčanje, frizure, princa. Ja sam htjela biti superjunakinja, one imaju plašteve umjesto torbice. Princ me doduše iznenadio.

[lukab]

njegov potpis na nekom papiru ili obećanje pred svijetom, Bogom, ne znam kime sve, mi apsolutno ništa ne znači ako on to ne dokazuje svaki dan u ophođenju samnom i našom djecom... može se on svečano ili manje svečano zakleti kaj god hoće ako to ne drži vodu - piši kući propalo...

mi smo krenuli u zajednički život spontano i tako je i ostalo - sve spontano i prirodno kako nam je došlo... nikakve ceremonije od toga nismo htjeli raditi, ja nisam nikad sanjala o vjenčanju nego o djeci, a i oboje smo preinertni da bi organizirali neku čak i manju svadbu... dakle krenulo je od - ne da nam se, a nakon nekog vremena i bezbroj pitanja uglavnom daljnje rodbine (bliža nas srećom ne pili) i prijatelja je došlo do - e baš nećemo... nekako svi ti istrošeni argumenti tipa: jednostavnije je, nemoj komplicirat; djeci će biti lakše; zar želiš živjet u grijehu (ovo je od rođaka svećenika koji me još uvijek nije primio u svoju kuću od kad se L. rodio); što ako se desi ovo ili ono... - ta potreba da branim svoj stil života je u meni stvorila inat... možda djetinjasto ali je tako...
i na kraju smo sve uspjeli napraviti što bi napravili i da smo vjenčani bez ikakvih problema - kupili stan, dobili dijete - nitko nas nikad nije ništa pitao, što se administracije tiče mi smo kao vjenčani...

a drugima mi nikad nije palo na pamet govorit tipa: zašto ste se vjenčali kad ne morate??? a tim istim drugima je padalo na pamet mene stalno ispitivat zašto se mi nismo vjenčali... i to je isto jedan od razloga zašto se u meni stvorio taj inat - zašto je sad to uopće bilo kakva tema za raspravu? moj stil života i moje životne odluke... ja nikoga ne osuđujem zbog njegovih i isti tretman očekujem i u svom smjeru... i bome mi nikad neće past na pamet udavat se kako bi zadovoljila okolinu i ušutkala njihove jezike

ovo sad nema veze s pokretačicom teme niti ovom tu raspravom na forumu nego sa situacijama koje me okružuju i mojim razmišljanjima

[mama courage]

moram priznati da mi je ova cijela referendumska maskerada zgadila institut a posebice rijec brak. tako da nastojim sto manje koristiti tu rijec. a za festanje se uvijek nadje razlog kliseje iz posta cu preskociti.

[cvijeta73]

Da ostavim po strani snove svih ( ili gotovo svih) djevojčica koje svoj vjenčani dan, najljepšu haljinu i frizuru, hodanje do svog princa uz finu glazbu... počinju zamišljati već sa 12 godina otprilike? Dobro, ostavit ću za sada.

.

najiskrenije, ovo nikada, ali baš nikada nisam zamišljala. a kamoli s 12 godina.

slažem se s jen, nije mi ta simbolika bila nešto potrebna, ali mi je bila lijepa. a kad smo se odlučili vjenčati, bila sam trudna, onda mi se sasvim besmislen činio čin vjenčanja, a da nije obiteljska fešta (bilo nas je negdje oko 40), da nemam bar jednom u životu bijelu, pravu haljinu. ono, kad je bal nek je maskenbal.
čemu se ženiti, ako ćemo samo potpisati neki papir.


ipak, brak je prije svega ugovorni odnos između dvije osobe. a kad zaškripi, ipak je bolje (kao kod svih drugih životnih situacija) imati papir nego ga nemati
osim ako niste supruga girinčeka, npr.
nju je brak grdo zahebao.
da je ostala u vanbračnoj zajednici, sve bi dijelili na pola.
ovako, oni se oženili, on najveći ugovor potpisao prije braka, a nakon rastave dijeli se samo bračna imovina.

a i ja nisam normalna kad mi je to prvo palo na pamet kad sam pročitala ovu temu

[anledo]

lijepo je Peterlin gore napisala kako je brak institucionalna zastita zene i regulacija imovinskih odnosa.
kako mi to ne treba, tako i brak smatram posve izlisnim.

razloge koji su navedeni u prvom postu su mi djetinjasti, nezreli i toliko sladunjavi da se s njima ne mogu identificirati. niti zelim. brrr.

netocna su i jos dva podatka: 'iskljucivanje' aparata i porezna olaskica. oboje se posve jednostavno i legano provode i za parove koji nisu u braku a zive u vanbracnoj zajednici duze od 3 godine ili krace ako je u tom odnosu rodjeno dijete.

[cvijeta73]

lijepo je Peterlin gore napisala kako je brak institucionalna zastita zene i regulacija imovinskih odnosa.
kako mi to ne treba, tako i brak smatram posve izlisnim.

.

kako ti ne treba regulacija imovinskih odnosa?
ok, nije sladunjava, ali nije li ova rečenica malo nezrela i djetinjasta?

[lukab]

imovinski odnosi u izvanbračnoj zajednici su regulirani potpuno isto kao i u bračnoj, bez ikakve razlike
prema tome mislim da je anledo htjela reći kako u današnje vrijeme taj papir na kojem piše da si nečija žena nije potreban za regulaciju istih...

[Mima]

lukab, a kako se dokazuje izvanbračna zajednica? Jeste li je uopće negdje trebali dokazivati (kažeš npr. da ste dizali kredit).
Recimo kad smo mi dizali kredit, obzirom da smo sudužnici morali smo donijeti vjenčani list.

[anledo]

kako ti ne treba regulacija imovinskih odnosa?
ok, nije sladunjava, ali nije li ova rečenica malo nezrela i djetinjasta?

ne treba mi regulacija imovinskih odnosa, sto mogu kad mi ne treba

[larmama]

netocna su i jos dva podatka: 'iskljucivanje' aparata i porezna olaskica. oboje se posve jednostavno i legano provode i za parove koji nisu u braku a zive u vanbracnoj zajednici duze od 3 godine ili krace ako je u tom odnosu rodjeno dijete.

Za poreznu olakšicu sam i ja mislila da je jednostavno i legalno no nažalost nije.
jesi ti to uspjela ostvariti? Moja najbolja prijateljica je nedavno pokušala i ne ide. Žive nevjenčano već sto godina, nemaju djece. Ajd pomozi da ne moram biti kuma na vjenčanju

[tanja_b]

najiskrenije, ovo nikada, ali baš nikada nisam zamišljala. a kamoli s 12 godina.

Ja sam u toj dobi (i puno prije, ali i poslije) bila čvrsto uvjerena da se NIKAD neću udati
Zašto? Moje djetinjasto objašnjenje bilo je da se na svadbama uvijek pleše, a ja ne znam i ne volim plesati

Udala se na kraju jesam, ali bez "r" od romantike, nije nam u tom trenutku bila bitna. Bitno je bilo zbrojiti stambenu štednju i kupiti stan, i vjenčani list nam je omogućio rješavanje nekih inače nerješivih situacija.
Inače, o povijesti braka sam čitala proljetos zanimljivu knjigu, zove se "Ne uzimam" (izdavač Algoritam). Ako se i ne slažete sa svime što ondje piše, zanimljivi su autoričini argumenti i način izlaganja teme. Mene je baš ugodno iznenadila, očekivala sam suhoparnu sociološku studiju, ali knjiga je daleko od suhoparnosti.

[anledo]

Za poreznu olakšicu sam i ja mislila da je jednostavno i legalno no nažalost nije.
jesi ti to uspjela ostvariti? Moja najbolja prijateljica je nedavno pokušala i ne ide. Žive nevjenčano već sto godina, nemaju djece. Ajd pomozi da ne moram biti kuma na vjenčanju

moraju biti prijavljeni na istoj adresi najmanje godinu dana.
na taj nacin se regulira i porezna olaksica i eventualno zdravstveno osiguranje preko nevjencanog partnera

[ina33]

ja cu biti party breaker pa reći da nisam za brak, nego isključivo za svoj brak. i brak onih koji to žele.
kroz prvi post se suptilno provlači da je brak ipak nešto ozbiljnija i vrednija zajednica, od neformalne izvanbračne. mislim da je to uvredljivo. i da velike romantike ima i bez braka, da ne trančiram sad klišej po klišej od svih navedenih.
i izvanbračna zajednica u hrvatskoj ima ista prava kao i bračna, ako je heteroseksualna. ne trebaju im nikakvi dodatni ugovori.

X.

Malo konteksta: u braku/vezi s istim sam već 21 godinu, ali sama činjenica da smo sklopili papir i da se to zove brak možda neke stvari olakšava (manje ostale papirologije i upisivanja, manje obrazlaganja - možda, nemam pojma, davno smo se vjenčavali) ništa bitno našoj vezi ne dodaje/oduzima. Rastavljiva je ili čvrsta ovisno o našim emocijama, željama da radimo na toj vezi i da je njegujemo. Ta oznaka "brak" mogla bi se i drugačije zvati - a rose by any other name would smell as sweet. "Brak" zasad olakšava malo taj društveni kontekst, nama ništa specijalno ne znači, nije nam "svet", niti "sakrament" - dodatno objašnjenje da nismo vjernici.

Brak je uvijek isti - nit je in, nit je out - tj. nevažno je kako se ta zajednica zove iz perspektive njene biti, naziv je površan i on je podložan modi. Sama činjenica "ovaj vara, pa se rastavio, i više nije u braku" versus "ovaj se nije rastavio i vara, ali je i dalje u braku " - meni nebitno. Sam čin rastave bi mi bio nebitan, bitnije mi je čin varanja, da li želi uložiti napor da se veza spasi itd. Tj., koji put je to da postoji "službena rastava-sastava" nešto što olakšava stranama da prihvate da je nešto stvarno tu ili da je gotovo - i to je sve. Jednaka simbolika bi mogla biti (iz moje perspektive) pridodana tome da su se uselili zajedno vs. iselili.

Što se mene tiče brak bi se mogao zvati i veza ili bilo koja arbitrarna kombinacija slova i brojki, koja nosi za mene isto značenje (a moje značenje je "dugotrajna ozbiljna veza").

[larmama]

moraju biti prijavljeni na istoj adresi najmanje godinu dana.
na taj nacin se regulira i porezna olaksica i eventualno zdravstveno osiguranje preko nevjencanog partnera

ma prijavljeni su već deset godina, čak su i stan u zajednici kupili, odbili ih na poreznoj jer navodno rade po nekom zakonu iz devedesetih

[Zuska]

lukab, a kako se dokazuje izvanbračna zajednica? Jeste li je uopće negdje trebali dokazivati (kažeš npr. da ste dizali kredit).
Recimo kad smo mi dizali kredit, obzirom da smo sudužnici morali smo donijeti vjenčani list.

Mi digli kredit za stan, izjava pred javnim bilježnikom.

Potpis na Sasu i Anledo.

Brak mi je kao formalna institucija potpuno nevažan, ne razmišljam o njemu, a nikad nisam ni sanjala sebe u nekakvoj vjenčanici. Ježim se od tradicionalnih svadbi i običaja i sebi ne bih to nikad priuštila.
Srećom, obje naše familije su predivne i cool i nikad nas nisu tlačile oko vjenčanja ili nekih drugih običaja. Doduše, ne bi im imalo ni smisla

[ina33]

S dvanaest godina sam zamišljala da ću jahat konje po američkoj preriji. Živjela amelie nothomb . Spasilo me što je naše vjenčanje bilo relativno neformalno, najozbiljniji moment bila je neka torta od marcipana ono super fensi s nekom mašnicom, to me natjeralo gutat knedle, ali se svog "pira" rado sjećam jer je ispala neka prava fešta za ekipu.

[jennifer_gentle]

moraju biti prijavljeni na istoj adresi najmanje godinu dana.
na taj nacin se regulira i porezna olaksica i eventualno zdravstveno osiguranje preko nevjencanog partnera

Obiteljski zakon kaže 3 godine.

[anledo]

ma prijavljeni su već deset godina, čak su i stan u zajednici kupili, odbili ih na poreznoj jer navodno rade po nekom zakonu iz devedesetih

i devedesetih je vanbracna zajednica bila izjednacena. mislim da je i u bivsoj drzavi bila izjednacena, nije to nikakav novovjeka tekovina.
nadam se da su pisali prigovor i trazili neku visu instancu da se ocituje. ne znam kako da pomognem, jedino da nagovorimo neku novinarku da istrazi stvar? prava su garantirano jednaka, treba djelovati ako se ne provode zbog neke konzervativne samovolje ili, jos gore, nepoznavanja propisa.

[lukab]

lukab, a kako se dokazuje izvanbračna zajednica? Jeste li je uopće negdje trebali dokazivati (kažeš npr. da ste dizali kredit).
Recimo kad smo mi dizali kredit, obzirom da smo sudužnici morali smo donijeti vjenčani list.

Potpisali smo kod bilježnika potvrdu da smo u izvanbračnoj zajednici zato što je banka to tražila, ne traži svaka...

A za poreznu olakšicu ne znam, nije nam trebalo, ali znam da porezni zakon nije usklađen sa obiteljskim i na tu foru smo mi uspjeli izbjeći plaćanje poreza na kupnju stana - da smo vjenčani MD ne bi stan bio priznat kao prva nekretnina... porezni zakon ne priznaje izvanbračnu zajednicu kod plaćanja poreza na promet nekretninama... ali sam sigurna da će se to ubrzo promijeniti jer im je to velika rupa u zakonu kroz koju se mnogi provlače (uključujući i Bandića navodno...)

[Peterlin]

Ja sam u toj dobi (i puno prije, ali i poslije) bila čvrsto uvjerena da se NIKAD neću udati
Zašto? Moje djetinjasto objašnjenje bilo je da se na svadbama uvijek pleše, a ja ne znam i ne volim plesati

Udala se na kraju jesam, ali bez "r" od romantike, nije nam u tom trenutku bila bitna. Bitno je bilo zbrojiti stambenu štednju i kupiti stan, i vjenčani list nam je omogućio rješavanje nekih inače nerješivih situacija.
Inače, o povijesti braka sam čitala proljetos zanimljivu knjigu, zove se "Ne uzimam" (izdavač Algoritam). Ako se i ne slažete sa svime što ondje piše, zanimljivi su autoričini argumenti i način izlaganja teme. Mene je baš ugodno iznenadila, očekivala sam suhoparnu sociološku studiju, ali knjiga je daleko od suhoparnosti.

Hvala na info!

[jennifer_gentle]

i devedesetih je vanbracna zajednica bila izjednacena. mislim da je i u bivsoj drzavi bila izjednacena, nije to nikakav novovjeka tekovina.
nadam se da su pisali prigovor i trazili neku visu instancu da se ocituje. ne znam kako da pomognem, jedino da nagovorimo neku novinarku da istrazi stvar? prava su garantirano jednaka, treba djelovati ako se ne provode zbog neke konzervativne samovolje ili, jos gore, nepoznavanja propisa.

Zakon postoji od 1978. (nije da sam inače tako upućena, sad sam guglala).

[anledo]

zakon kaze 3 godine ili manje (2 dana recimo) ako je u vezi rodjedno priznato dijete
za zdravstveno provjereno znam da moraju biti prijavljeni na istoj adresi najmanje godinu dana.
sto cesto nije slucaj, ljudi ne promjenie prijave ni kad se presele a jesu u braku, pa to ne cine ni oni koji nisu u braku dovoljno revno.

[Mima]

Ok, znači može se potpisati izjava kod javnog bilježnika da par živi u izvanbračnoj zajednici.
Što ako jedan od partnera to neće ili ne može potpisati, kako se onda dokazuje?

[Zuska]

Potpisali smo kod bilježnika potvrdu da smo u izvanbračnoj zajednici zato što je banka to tražila, ne traži svaka...

A za poreznu olakšicu ne znam, nije nam trebalo, ali znam da porezni zakon nije usklađen sa obiteljskim i na tu foru smo mi uspjeli izbjeći plaćanje poreza na kupnju stana - da smo vjenčani MD ne bi stan bio priznat kao prva nekretnina... porezni zakon ne priznaje izvanbračnu zajednicu kod plaćanja poreza na promet nekretninama... ali sam sigurna da će se to ubrzo promijeniti jer im je to velika rupa u zakonu kroz koju se mnogi provlače (uključujući i Bandića navodno...)

Pa nama priznali prvu nekretninu i nismo platili porez (prije 2 godien). Svi odnosi s bankom, porezno upravom i ostalim institucijama su nam potpuno isti kao i onima koji su u braku, nismo imali nikakvih problema.

[jennifer_gentle]

S IUS Info:

Stoga će se njezino postojanje u eventualnom sudskom postupku morati dokazivati dokazima kao što su izjave samih stranaka, svjedoka, prijave prebivališta na zajedničkoj adresi, zajednička imovina upisana u zemljišnim knjigama, eventualne službene isprave ovlaštenih tijela (npr. zapisnici i drugi dokumenti Centra za socijalnu skrb) i, naravno, podaci o rođenju zajedničkog djeteta.

[Zuska]

Ok, znači može se potpisati izjava kod javnog bilježnika da par živi u izvanbračnoj zajednici.
Što ako jedan od partnera to neće ili ne može potpisati, kako se onda dokazuje?

Što ako jedan od partnera neće ili ne želi potpisati papir pred matičarom ili svećenikom?

[cvijeta73]

Obiteljski zakon kaže 3 godine.

pa već ova stvar ne izjednačava u potpunosti bračnu i vanbračnu zajednicu, zar ne? koliko brakovi su sklopljeni (a i razvrgnuti ) prije tri godine zajedničkog života

naravno da ama baš nikakve razlike nema u vanbračnoj i bračnoj zajednici. s romantične strane. dok se dvoje ljudi vole.

al nisam baš sigurna da je tako, s one praktične strane. smiješna mi je bila frendica, koja je na sudu s bivšim (nevjenčanim) partnerom, i koja je moju trudnu sestru pitala - jeste se oženili? nismo. OŽENITE SE! nije htjela ulaziti u detalje i gaditi im romantiku.

[jennifer_gentle]

Što ako jedan od partnera neće ili ne želi potpisati papir pred matičarom ili svećenikom?

ja sam shvatila da Mima pita o naknadnom dokazivanju da je postajala izvanbračna zajednica kad jedna strana želi potraživati nekakva prava, a druga osporava postojanje.