Baš mi se sviđa u kojem smjeru si usmjerila topic.

Nije mi tu nešto silno romantično u smislu sladunjavo, baš mi je ok.

Teze su na mjestu.

Prije svog braka sam mislila, ma baš nije jako bitno jer, mi se volimo i ne treba mi pečat na vjenčanom, al ajmo profeštat.
Tek nakon sklapanja sam mislila: Ma zapravo je bitno i dobro smo profeštali.
Što vrijeme više prolazi sve mi više sjeda važnost.
Gledam malo svijet oko sebe. Oni koji to nisu napravili nekad ranije u fazi kad je bilo vrijeme za to, kad su i sami to pretresali, poslije nekako to uvijek guraju. A onda kad nisu odmah, sad im je baš suvišno. Tek rijetki se suprotstave struji svakodnevnice i ravnodušnosti pa usprkos svemu sklope brak.

Tako da, ja sam za.

:konzerva: