Brak je OUT? Nije, nije...

[vissnja]

hvala sasa sto si to napisala, vec sam se zapitala sta to sa mnom nije u redu

kada smo imali po dvadeset i nesto sitno otac mog deteta me pitao da se udam za njega. dao i prsten naravno.
prstenje ne nosim, pa nisam ni taj, ali mi je bio drag. tada smo tek poceli zajednicki zivot.
nikakve ponude od strane roditelja nije bilo da plate svadbu, niti bismo mi na to pristali. nismo zapravo ni znali sta zelimo, veliko, malo vencanje... samo smo znali da zelimo da budemo zajedno hepili ever after.
i sad mi je zapravo malo smesno kako u naivnosti nasih godina nismo znali drugacije da izrazimo tu zelju nego pitanjem i prstenom.
no dobro.

nekoliko puta smo pokusali da se vencamo, tj. da organizujemo to nesto. no nekako mi uvek, vec na prvom koraku (skupi dokumenta i zakazi maticara) to nije bilo to. da ne pricam da nam je novac uvek bilo prece dati za nesto drugo (putovanje, auto). sebe nikad nisam zamisljala u haljini, ikakvoj.
na kraju smo dosli u state of mind "hajde da odradimo to, da skinemo tu muku". pa je onda naravno dosla i ideja da zasto bismo odradjivali nesto sto se ne mora.

u nasoj zemlji vanbracna zajednica je izjednacena sa bracnom. dovoljno je da par godina zivimo na istoj adresi. u medjuvremenu smo dobili i dete, niti tu i jedne komplikacije nije bilo. i da sam se udala ja bih se prezivala isto kao sada, to ne bih menjala. tako da ni tu razliku ne vidim.
ovde se cak ni ne potpisuje papir o priznavanju deteta, nista.

porodica jesmo i tu takodje ne vidim niti jedan problem. da li je porodica "na papiru" bolja od nase?

naravno, nemam nista protiv braka, svadbe, papira, za one koje to raduje, kojima je bitno.
bili smo na puno vencanja, nagledali se svakakvih pirova. ne znam za dragog, ali za sebe mogu da potpisem da me nikad nije strecnulo niti kroz glavu proslo: joj i ja bih ovako.

a da, dete nam je sasvim normalno i raste bez trauma.

[mamasch]

hvala sasa sto si to napisala, vec sam se zapitala sta to sa mnom nije u redu

kada smo imali po dvadeset i nesto sitno otac mog deteta me pitao da se udam za njega. dao i prsten naravno.
prstenje ne nosim, pa nisam ni taj, ali mi je bio drag. tada smo tek poceli zajednicki zivot.
nikakve ponude od strane roditelja nije bilo da plate svadbu, niti bismo mi na to pristali. nismo zapravo ni znali sta zelimo, veliko, malo vencanje... samo smo znali da zelimo da budemo zajedno hepili ever after.
i sad mi je zapravo malo smesno kako u naivnosti nasih godina nismo znali drugacije da izrazimo tu zelju nego pitanjem i prstenom.
no dobro.

nekoliko puta smo pokusali da se vencamo, tj. da organizujemo to nesto. no nekako mi uvek, vec na prvom koraku (skupi dokumenta i zakazi maticara) to nije bilo to. da ne pricam da nam je novac uvek bilo prece dati za nesto drugo (putovanje, auto). sebe nikad nisam zamisljala u haljini, ikakvoj.
na kraju smo dosli u state of mind "hajde da odradimo to, da skinemo tu muku". pa je onda naravno dosla i ideja da zasto bismo odradjivali nesto sto se ne mora.

u nasoj zemlji vanbracna zajednica je izjednacena sa bracnom. dovoljno je da par godina zivimo na istoj adresi. u medjuvremenu smo dobili i dete, niti tu i jedne komplikacije nije bilo. i da sam se udala ja bih se prezivala isto kao sada, to ne bih menjala. tako da ni tu razliku ne vidim.
ovde se cak ni ne potpisuje papir o priznavanju deteta, nista.

porodica jesmo i tu takodje ne vidim niti jedan problem. da li je porodica "na papiru" bolja od nase?

naravno, nemam nista protiv braka, svadbe, papira, za one koje to raduje, kojima je bitno.
bili smo na puno vencanja, nagledali se svakakvih pirova. ne znam za dragog, ali za sebe mogu da potpisem da me nikad nije strecnulo niti kroz glavu proslo: joj i ja bih ovako.

a da, dete nam je sasvim normalno i raste bez trauma.

X
U vezi sam 17 godina, u izvanbračnoj zajednici 15 (toliko živimo zajedno), zaručili smo se nakon nekih godinu dana zajedničkog života, djeca nam imaju 8,5 godina, nose očevo prezime. Zajedno plaćamo kredite, zajedno kuhamo i predstavljamo se drugima i sebi kao supružnici. Nisam primijetila da nas je netko drugačije gledao ili shvaćao manje ozbiljno zato što se nismo formalno vjenčali. Nikada nismo imali komplikacije pri obavljanju raznoraznih formalnosti ni za sebe ni za djecu.
Imamo uspona i padova, no glupo mi je spominjati da živimo možda zadovoljnije i bogatije od obitelji u kojima su roditelji u braku no vrlo često sam se posvjedočila da to jest tako.
Ponekad poželim taj prsten na svojoj i njegovoj ruci no nikad nije kasno, možemo se formalizirati i u staračkom dobu. Bitnije mi je da se zajedno budimo i zajedno smijemo glupiranjima naše djece.

100 ljudi, 100 ćudi.

[jennifer_gentle]

Imamo uspona i padova, no glupo mi je spominjati da živimo možda zadovoljnije i bogatije od obitelji u kojima su roditelji u braku no vrlo često sam se posvjedočila da to jest tako.

Mene recimo ovo zanima. Ja nisam formalist i već sam se odredila da je meni čin vjenčanja samo simbolika. Meni su izvanbračne i bračne zajednice jednake, ali baš mislim jednake - znači i sa svim vrlinama i manama.

No često znam čuti izjave slične ovoj gore da su valjda ovi "izvanbračni" po nečemu sretniji, slobodniji, ljubavniji....
Ne razumijem koji bi tome bio razlog, kako te "neimanje"papira može učiniti sretnijim, uspješnijim itd.

S tim da moram priznati da su mi priče o zaklinjanju na ljubav pred pticama i bosim nogama umjesto štikli svejednako klišej, baš kao i sladunjave priče o princu na bijelom konju i prekrasnoj vjenčanici, klečanju itd. Drugačiji klišej, ali opet klišej.

[vertex]

Mene recimo ovo zanima. Ja nisam formalist i već sam se odredila da je meni čin vjenčanja samo simbolika. Meni su izvanbračne i bračne zajednice jednake, ali baš mislim jednake - znači i sa svim vrlinama i manama.

No često znam čuti izjave slične ovoj gore da su valjda ovi "izvanbračni" po nečemu sretniji, slobodniji, ljubavniji....
Ne razumijem koji bi tome bio razlog, kako te "neimanje"papira može učiniti sretnijim, uspješnijim itd.

X
Jasno mi je da dođe do takvih izjava ako se radi o potrebi da se opravda nešto osporavano (dio ljudi ipak valjda smatra da bi se parovi trebali vjenčavati, a s druge strane je jasno kao dan da brakova ima svakakvih).
Ali ono, kad staneš i malo promisliš...nije baš da bi ima smisla tako pisati.

[cvijeta73]

Mene recimo ovo zanima. Ja nisam formalist i već sam se odredila da je meni čin vjenčanja samo simbolika. Meni su izvanbračne i bračne zajednice jednake, ali baš mislim jednake - znači i sa svim vrlinama i manama.

No često znam čuti izjave slične ovoj gore da su valjda ovi "izvanbračni" po nečemu sretniji, slobodniji, ljubavniji....
Ne razumijem koji bi tome bio razlog, kako te "neimanje"papira može učiniti sretnijim, uspješnijim itd.

S tim da moram priznati da su mi priče o zaklinjanju na ljubav pred pticama i bosim nogama umjesto štikli svejednako klišej, baš kao i sladunjave priče o princu na bijelom konju i prekrasnoj vjenčanici, klečanju itd. Drugačiji klišej, ali opet klišej.

slažem se. osim ovog zadnjeg. ovo zadnje, u bilo kojoj varijanti, ipak ne bih nazvala klišejom, nego romantikom

a sad sam baš razgovarala s frendicom odvjetnicom. koja kaže da, na temelju njenog iskustva, nije nikako isto. brak ili vanbračna zajednica. al dobro, imajte na umu da ona ima samo one komplicirane slučajeve.
i da malo tko, u trenutku kad se ženi, uopće misli na rastavu. a kamoli neku kompliciranu rastavu. pa je to ipak offtopik.

[jennifer_gentle]

slažem se. osim ovog zadnjeg. ovo zadnje, u bilo kojoj varijanti, ipak ne bih nazvala klišejom, nego romantikom

Pa može i romantika, ali onda je i jedno i drugo romantika ( ibose noge i štikla), svakome prem ukusu...A kad jedno prozoveš klišejem (štiklu), onda stvaraš neki vrijednosni sud. Zašto ne bi bilo romantično da žena mašta od djetinjstva o svom vjenčanju, haljini i princu...?

[ina33]

Pa može i romantika, ali onda je i jedno i drugo romantika ( ibose noge i štikla), svakome prem ukusu...A kad jedno prozoveš klišejem (štiklu), onda stvaraš neki vrijednosni sud. Zašto ne bi bilo romantično da žena mašta od djetinjstva o svom vjenčanju, haljini i princu...?

De gustibus. Onima iz serije o nerdovima je romantično kad zajedno riješe neki matematički problem.

Vezano za papir i "sklapanje braka", meni je teško razumjeti da eto... sad neki odnos preko noći evoluira i jučer su bili neozbiljni, a danas su ozbiljni, ko na sklopku, jer su podastrijeli dokaz i danas nisu više ti neki od jučer. Zato mi je to neprirodno, nijedan odnos ne evoluira tako... plop. Na razini simbola - a simboli su dogovorena značenja, nekim narodima glavom gore-dole znači ne, drugima da.

[vertex]

De gustibus. Onima iz serije o nerdovima je romantično kad zajedno riješe neki matematički problem.

Vezano za papir i "sklapanje braka", meni je teško razumjeti da eto... sad neki odnos preko noći evoluira i jučer su bili neozbiljni, a danas su ozbiljni, ko na sklopku, jer su podastrijeli dokaz i danas nisu više ti neki od jučer. Zato mi je to neprirodno, nijedan odnos ne evoluira tako... plop. Na razini simbola - a simboli su dogovorena značenja, nekim narodima glavom gore-dole znači ne, drugima da.

Ma daj, sad ga baš banaliziraš.
Jasno je o čemu se (u načelu) radi: o spremnosti na predanost.

[jennifer_gentle]

De gustibus. Onima iz serije o nerdovima je romantično kad zajedno riješe neki matematički problem.

Vezano za papir i "sklapanje braka", meni je teško razumjeti da eto... sad neki odnos preko noći evoluira i jučer su bili neozbiljni, a danas su ozbiljni, ko na sklopku, jer su podastrijeli dokaz i danas nisu više ti neki od jučer. Zato mi je to neprirodno, nijedan odnos ne evoluira tako... plop. Na razini simbola - a simboli su dogovorena značenja, nekim narodima glavom gore-dole znači ne, drugima da.

Pa, između, ostalog, živimo i u simboličnom poretku.


Isto tako slavimo rođendan na određene datume, a nije da smo baš točno na taj dan ostarili jednu godinu, već starimo kumulativno itd. :đavolji odvjetnik:

[cvijeta73]

Pa može i romantika, ali onda je i jedno i drugo romantika ( ibose noge i štikla), svakome prem ukusu...A kad jedno prozoveš klišejem (štiklu), onda stvaraš neki vrijednosni sud. Zašto ne bi bilo romantično da žena mašta od djetinjstva o svom vjenčanju, haljini i princu...?

naravno.

[ina33]

No često znam čuti izjave slične ovoj gore da su valjda ovi "izvanbračni" po nečemu sretniji, slobodniji, ljubavniji....
Ne razumijem koji bi tome bio razlog, kako te "neimanje"papira može učiniti sretnijim, uspješnijim itd.

Sve je to isto, to je možda neka obranaška reakcija ovih koji ovima bez papira tvrde da nisu pravi i nisu se dokazali pred svijetom, jer da su pravi, pa to bi napravili - onda ovi bez papira tvrde ovima s papirom a mi smo slobodni kao ptice i naša ljubav je uzvišenija i ne trebaju joj dokazi itd. To je, zapravo, jedna plitka rasprava koja ne dotiče bit stila "moj tata je jači od tvoga i dočkeat će tvog tatu nakon škole".

Sve to ne dotiče bit, a bit je da se brak ili kao se to god zvalo - jednostavno mijenja. To je bit priče, i zato raspravljamo o tome "što je brak" i zato određivanje o tome "što je za tebe obitelj" nosi sa sobom težinu ko iz TBF-ove pjesme (partizan-komunist) jer nosi cijeli značenjski svijet iza sebe.

A kako nije pristojno baš tako u direktu pričat - onda se zaustavljamo na pojavnostima - dokazi versus slobodarskog postojanja.

Tako se to meni čini.

[jennifer_gentle]

Sve je to isto, to je možda neka obranaška reakcija ovih koji ovima bez papira tvrde da nisu pravi i nisu se dokazali pred svijetom, jer da su pravi, pa to bi napravili - onda ovi bez papira tvrde ovima s papirom a mi smo slobodni kao ptice i naša ljubav je uzvišenija i ne trebaju joj dokazi itd. To je, zapravo, jedna plitka rasprava koja ne dotiče bit stila "moj tata je jači od tvoga i dočkeat će tvog tatu nakon škole".

Sve to ne dotiče bit, a bit je da se brak ili kao se to god zvalo - jednostavno mijenja. To je bit priče, i zato raspravljamo o tome "što je brak" i zato određivanje o tome "što je za tebe obitelj" nosi sa sobom težinu ko iz TBF-ove pjesme (partizan-komunist) jer nosi cijeli značenjski svijet iza sebe.

A kako nije pristojno baš tako u direktu pričat - onda se zaustavljamo na pojavnostima - dokazi versus slobodarskog postojanja.

Tako se to meni čini.

Pa meni je sve to ok, samo mislim da nema potreba za vrijednosnim sudovima ni s jedne strane. (mi smo sretniji, mi smo ovo, ono...)

[cvijeta73]

Sve to ne dotiče bit, a bit je da se brak ili kao se to god zvalo - jednostavno mijenja. To je bit priče,

pa, beti to nije tako postavila. pitanje je bilo - koliko vam je bitan sam papir.

a ovo tvoje je čini mi se, bit jedne druge priče, da.
koliko nam je važno da nam naša veza/brak opstane.
ili nam više to i nije tako jako važno.
jer, nekako se čini, da njen opstanak baš o tome ovisi - o odluci.
osobnoj odluci. ne želim se rastavljati i želim živjeti u braku/vezi/we.
naravno, ne govorim o velikim problemima, nego o sitnim problemima, koji onda na kraju završe rastavom.
negdje sam čitala najčešće razloge rastave braka.
famozno neslaganje karaktera.
ili još jedno famozno - nedostatak komunikacije.
ili, vječna - nevjera. do koje je došlo radi...pogađate - nedostaka komunikacije i neslaganja karaktera.

[ina33]

pa, beti to nije tako postavila. pitanje je bilo - koliko vam je bitan sam papir.

Nije to tako beti postavila, ali to je, zapravo, bit, iz toga je iznikla i ova rasprava, jer je potekla iz timinga potpisa papira - prije ili poslije rođenja djeteta.

Raspravljat na razini niže je kao raspravljat što je romantično - da li štikle, da li rosna livada i bose noge. Ne dotiče bit.

[sara10]

Sve to ne dotiče bit, a bit je da se brak ili kao se to god zvalo - jednostavno mijenja. To je bit priče, i zato raspravljamo o tome "što je brak" i .

Brak se ne mijenja, mijenjaju se stavovi ljudi o tome hoće li stupiti u brak ili ne, a brak će uvijek biti institucija dvoje ljudi koji po zakonu imaju to i to...i još bitnije savez dvoje ljudi pred Bogom i naravno bezuvjetna predanost jedno drugome. Jedino je stvar u tome što je danas puno više izvanbračnih zajednica nego prije 20-30 god.

Slažem se s vertex, tu se radi o spremnosti na predanost.

[mamasch]

Brak se ne mijenja, mijenjaju se stavovi ljudi o tome hoće li stupiti u brak ili ne, a brak će uvijek biti institucija dvoje ljudi koji po zakonu imaju to i to...i još bitnije savez dvoje ljudi pred Bogom i naravno bezuvjetna predanost jedno drugome. Jedino je stvar u tome što je danas puno više izvanbračnih zajednica nego prije 20-30 god.

Slažem se s vertex, tu se radi o spremnosti na predanost.

Možda bi bilo dobro malo naglasiti činjenicu da ima nas kojima formalni brak nije važan sa vjerskog stajališta, možda smo zato tako "olako" (zasad) propustili taj vlak zvan "vjenčanje".
Netko je - čini mi se na 3.strani topica - rekao "de gustibus"...
Ono što je meni osobno važno jest da me se ne gleda manje vrijednom majkom i ajmo-me-nazvati-suprugom zato što nisam formalno udana.

[cvijeta73]

Možda bi bilo dobro malo naglasiti činjenicu da ima nas kojima formalni brak nije važan sa vjerskog stajališta, možda smo zato tako "olako" (zasad) propustili taj vlak zvan "vjenčanje".
.

po meni ovo još najbolje odgovara na ovu temu.

mislim da je malo onih koji se ne žene radi nekih principa. ono, imamo kredit, djecu, stan, režije...al smo ludi i otkačeni pa se nećemo ženiti.

jednostavno, obzirom na sve, olako propuštaju taj vlak zvan "vjenčanje".

[cvijeta73]

Brak se ne mijenja, mijenjaju se stavovi ljudi o tome hoće li stupiti u brak ili ne, a brak će uvijek biti institucija dvoje ljudi koji po zakonu imaju to i to...i još bitnije savez dvoje ljudi pred Bogom i naravno bezuvjetna predanost jedno drugome. Jedino je stvar u tome što je danas puno više izvanbračnih zajednica nego prije 20-30 god.

.

kako možeš reći da se ne mijenja? itekako se mijenja. a bome ni ovaj pred bogom nije ono što je nekad bio.

[sara10]

kako možeš reći da se ne mijenja? itekako se mijenja. a bome ni ovaj pred bogom nije ono što je nekad bio.

Ne razumijem, kakav je to brak pred Bogom nekad bio?

[ina33]

Brak se ne mijenja, mijenjaju se stavovi ljudi o tome hoće li stupiti u brak ili ne, a brak će uvijek biti institucija dvoje ljudi koji po zakonu imaju to i to...i još bitnije savez dvoje ljudi pred Bogom i naravno bezuvjetna predanost jedno drugome. Jedino je stvar u tome što je danas puno više izvanbračnih zajednica nego prije 20-30 god.

Slažem se s vertex, tu se radi o spremnosti na predanost.

To je naša suštinska razlika - o tome mijenja li se brak ili se mijenjaju stavovi ljudi ući i li ne.

Po meni - brak se mijenja.

Evo primjera - nrp., ja sam u braku, a to uopće nije savez pred Bogom, a mi smo sklopili brak pred ... a čak 16 godina... pa sad.... tko poriče promjene ? S državom problema nemamo - normalno nas priznaju da je to naše - baš brak, matičarka.. potpisala - imamo i papir .

[mamasch]

Mene recimo ovo zanima. Ja nisam formalist i već sam se odredila da je meni čin vjenčanja samo simbolika. Meni su izvanbračne i bračne zajednice jednake, ali baš mislim jednake - znači i sa svim vrlinama i manama.

No često znam čuti izjave slične ovoj gore da su valjda ovi "izvanbračni" po nečemu sretniji, slobodniji, ljubavniji....
Ne razumijem koji bi tome bio razlog, kako te "neimanje"papira može učiniti sretnijim, uspješnijim itd.

S tim da moram priznati da su mi priče o zaklinjanju na ljubav pred pticama i bosim nogama umjesto štikli svejednako klišej, baš kao i sladunjave priče o princu na bijelom konju i prekrasnoj vjenčanici, klečanju itd. Drugačiji klišej, ali opet klišej.

Ne, ne, krivo si me shvatila.
Nisam generalizirala da su nevjenčani roditelji sretniji i zaljubljeniji od vjenčanih pa time su i njihove obitelji sretnije.
Zato sam na kraju i napisala da sam često (a ne uvijek) bila svjedokom za ima zadovoljnijih obitelji gdje nema braka od onih gdje su roditelji formalno vjenčani.

[cvijeta73]

Ne, .
Zato sam na kraju i napisala da sam često (a ne uvijek) bila svjedokom za ima zadovoljnijih obitelji gdje nema braka od onih gdje su roditelji formalno vjenčani.

tako možeš reći i da ima zadovoljnijih obitelji koji imaju crveni auto, od onih koje imaju žuti.
i opet bi bila u pravu

[jennifer_gentle]

tako možeš reći i da ima zadovoljnijih obitelji koji imaju crveni auto, od onih koje imaju žuti.
i opet bi bila u pravu