S obzirom da su i izvanbračne i bračne zajednice jednake po pravima, te i jednu i drugu možeš razvrgnuti kad hoćeš, ja čin vjenčanja vidim samo kao simboliku. Nekome ta simbolika treba, nekima ne, nekima poput mene nije nužna, ali mi je lijepa, pa sam i prošla kroz nju.

Isto kako mi je strano forsiranje formalnosti i "papira" sa strane "zagovornika braka", isto tako mi je strano ono što sam znala čuti od nekih "zaovornika izvanbračnih zajednica" kako njima ne treba papir za ljubav, kako oni žele da su skupa zbog ljubavi, a ne zbog papira i obveze i sl.
Ja vjerujem da svi mi, bili u braku ili ne, vodimo neke slične živote, imamo slične odnose i emocije, i jednima i drugima je jednako teško kad se rastajemo, imali papir ili ne.