Pa onda ljudi ne bi ušli u brak
Pitam - jer ne znam pa me zanima - kako se pravno dokazuje izvanbračna zajednica.
Kad se par oženi ima dokument kojim dokazuje da je u braku, a kad se ne oženi takvog dokumenta nema pa pretpostavljam da se na neki način mora dokazati postojanje izvanbračne zajednice u nekim situacijama. Dakle, ako se par rastaje a jedan partner recimo ne želi priznati da je bio u izvanbračnoj zajednici, kako se onda to može dokazati.
Pa ne kužim zašto jedan od partnera ne bi htio potpisati potvrdu na kojoj piše: ja taj i taj potvrđujem da živim u izvanbračnoj zajednici sa tim i tim, potvrda se izdaje u svrhu stambenog kredita... ali možda postoje i takvi ajde...
postoji postupak na sudu koji se mislim provodi za potrebe umjetne oplodnje, nisam skroz informirana o tome, ali pretpostavljam da se može primjeniti i za ovakav slučaj... u svakom slučaju što se tiče prava iz obiteljskog zakona (dakle i ona imovinska) imaš ih automatski nakon 3 godine zajedničkog života ili rođenog djeteta...
lukab - ako se par rastaje ili ako jedan partner nije živ.
Zanima me čisto sa pravne strane je li život u izvanbračnoj zajednici kompliciraniji nego u braku.
Ja mislim da cvijeta ima point. Dok sve štima, isto je (nakon tri godine, ili djeteta). Ako veza prestane štimat, čini se da postaje kompliciranije nego s dokumentom.
aha, misliš na neke naknadne probleme - tipa kao kad ide rastava braka - pa rastava izvanbračne zajednice...
nemam iskustva s tim ali pretpostavljam da je postupak isti kao i kod umjetne oplodnje - potvrde o prebivalištu, svjedoci...
A sad da se vratim na Betinu temu.
Gledam oko sebe, jako puno parova oko nas koji imaju dijete ili djecu, ili nemaju ali su u dugim vezama i životni su partneri, nisu sklopili formalan brak. Čini mi se da formalan brak postaje stvar izbora, a ne zadanosti kao nekad i to je super. Svatko ima pravo izabrati kakav će život živjeti.
No, ono što me ponekad rastuži je veliki broj single prijatelja i prijateljica ili poznanika koji su već u godinama kad se počinju opraštati od spoznaje da će možda jednom s nekim imati dijete, a maštali su o tome.
radi se zapravo o osobnom odbitku i ne može se ga koristiti u izvanbračnoj zajednici. Evo jednog članka iz 2008. i očito se još nije ništa promijenilo.
Osobni se odbitak može iskoristiti samo za bračnog supružnika, ali ne za osobu s kojom porezni obveznik živi u izvanbračnoj zajednici. Nakon stupanja na snagu izmjena Zakona o mirovinskom osiguranju od 28. ožujka na osnovi izvanbračne zajednice može se čak ostvariti pravo na obiteljsku mirovinu, ali ne može se koristiti osobni odbitak kao olakšica u sustavu poreza na dohodak.
http://liderpress.hr/arhiva/45230/
No da sad dalje ne začatavam ovu filozofsku temu, ovo moje stoji dok mi netko ne kaže da je nekome prošlo pa da pomognem prijateljici.
da, zgrozilo me je ovo.
nisam bila u poziciji rjesavati situaciju s olaksicom, ali jesam jednu drugu poreznu zavrzlamu i nismo imali nikakvih problema administrativne prirode.
zapravo je dobro da si to tu napisala, mozda se stvarno javi netko tko je nasao nacin da to rijesi, a ako i ne, mozda zbilja zainteresira medije ili javnost da se izvrsi pritisak, i da, ako je to stvarno jos uvijek tako, to sto prije bude ispravljeno. jer je glupo. i nedosljedno.
Naravno, ima puno romantike u stavu "ne treba nam papir". (Nisam ironična, ako tako zvuči.)
Ja isto nikad nisam maštala o vjenčanju niti o vjenčanici. Kad u američkim filmovima to kažu kao činjenicu (da svaka curica o tome oduvijek mašta), meni od kolutanja samo što ne ispadnu oči. Zapravo, iznimno sam zaljubljive prirode i uglavnom sam maštala o ljubavi. Brak mi je tu bio samo smetnja, jer moja mašta se nije zadržavala na jednoj ljubavi tijekom života.
x
Udala sam se da me više ne dave kad se bumo vjenčali. A za svadbu i vjenčanicu - ionako sam oduvijek znala da toga kod mene ne bude, ježim se od istih. Koliko vidim mladence oko sebe, u 70% slučajeva važniji je čin vjenčanja, vjenčanica i koliko ljudi bude na piru nego sam smisao braka/zajednice.
evo još malo u vezi neusklađenosti zakona i što porezni zakoni ne priznaju izvanbračnoj zajednici
http://www.tportal.hr/vijesti/hrvats...an-zakona.html
Ha,ha,ha
U dobi od 21 godinu imala sam seficu koja je volela proricanje buducnosti ( ne pitajte ) i tako je meni jednom prilikom njezina gospoda pogledala sto me ceka .
i kaze ona meni vidim ti ranu udaju iz ljubavi . Pa to je rano , vicem ja .
vidite li jos koji brak u zivotu , pitam ( a sto drugo mi preostaje ako se udam rano )?
kaze ona - vidim .
Naculim ja usi .
-vidim jos jedan , ali sa ovim istim ako se rastanete. Pa je bolje da se i ne rastajete ako dode do krize .
Posljednje uređivanje od sirius : 19.09.2013. at 10:29
da, ja sam nedavno saznala da u slučaju smrti vanbračnog supružnika onaj drugi mora platiti 5% poreza na nekretninu koja mu je ostavljena (kojeg bi bio oslobođen da su bili u bračnoj zajednici)
Ljudi živjeli 25 godina na istoj adresi u vanbračnoj zajednici
To me jedino malo štrecnulo jer sam i ja do tada mislila da su nam prava izjednačena sa bračnim parovima ali šipak izgleda
Ma da , zapravo duznicko ropstvo kredita u hrvatskoj je puno bolja garancija za odrzavanje zajednice nego papir bracnog saveza.
nema da mrdnes , ako kredit imas.
pa i ja ne vidim problem ako vanbracna zajednica nije uredjena isto kao bracna
sto se imovine i ostalog tice, to me je jos baka ucila: sve sto imas po pola sa nekim obavezno upisi na svoje ime (tu svoju polovinu)! i sa bracom, sestrama, muzem... i lepo me naucila
srecom, nemam nista
sto se dece tice deca rodjena u braku i izvan njega imaju ista prava i to mi je bitno
dete nije nicim zakinuto
a ne mislim ni da sam ja zakinuta. sama sam izabrala da tako zivim.
pa napisala si da svatko danas bira život kakav želi živjeti.
a u principu, nema nikakve razlike u životu u vanbračnoj i bračnoj zajednici.
dok ne dođe do suda
to vam je kao kupnja nekretnine. npr.
ako su i kupac i prodavatelj pošteni - što će vam kupoprodajni ugovor.
a ako netko od njih dvoje hoće zahebat, e onda se stvari mijenjaju.
joj, vrit i sve, kad sam brak počela gledati kao kupnju nekretnina
u principu se slažem s vertex i jen.
na kraju, da se vratimo na uvodni post, ispada kad razmislim da mi je romantičnija rečenica - ne treba nam papir, od bijele vjenčanice i buketa ruža.
mnogi mi ne vjeruju kad kazem da je u odnosu teze ostati bez papira i kredita, nego sa njima
I zapravo, pitam se dogodi li se nekad da formalnost spasi vezu? Ne mislim formalno spasi, nego zapravo.
joj, ne stignem više editirati. nisam mislila da su djeca neki drek.
cvijeta, mi smo očito na istoj liniji
(Ali ne traje ljubav samo tri godine. Ona prva opijenost, možda.)
A meni to uopće ne zvuči nužno romantičnije...
Ako gledamo s druge strane, romantičnije je napraviti neki ritual, nešto simbolično gdje ćeš okupiti ljude koje voliš i napraviti nekakvo "obećanje", mogli bismo reći i leap of faith...
Ali sve je to zapravo trla baba lan, zato ni meni nema smisla ovo "svatko ima pravo izabrati svoj put", jer put je zapravo isti, ovo su mi sve onako, mašnice sa strane.
Ja uopće ne vjerujem u ovo. Ako par nije vjenčan a živi zajedno x godina, ima djecu, zajedničku imovinu, krug prijatelja, ma cijeli život, zašto misliš da je njima išta lakše rastati se nego nekom ko je formalno u braku, a u sličnoj je životnoj situaciji?
Još da dodam da ništa ne vjerujem beigbederu.
Posljednje uređivanje od jennifer_gentle : 19.09.2013. at 10:51
taman kad ljubav prodje, veza nam postane pravovaljana pred zakonom
zabrinuta sam sad: stambeno pitanje rijeseno prije veze (i to nasljedjivanjem, mi smo promasena generacija koja ne kumulira kapital, bit ce dobro ako ga ne rasprodamo za puko prezivljavanje), kredit nemamo (ni jedan, ni za vesmasinu, jbg. takva sorta ljudi), ajd', dijete imamo jedno. ono nam je valjda poveznica. i seks, dovraga
Za seks ne moras biti u braku . :D
osim ako niste supruga girinčeka, npr.
nju je brak grdo zahebao.
da je ostala u vanbračnoj zajednici, sve bi dijelili na pola.
ovako, oni se oženili, on najveći ugovor potpisao prije braka, a nakon rastave dijeli se samo bračna imovina.
a i ja nisam normalna kad mi je to prvo palo na pamet kad sam pročitala ovu temu [/QUOTE]
eto, samo da malo dopunim cvijetu - vrhovni je sud ukinuo tu sramotnu odluku, tako da bit će diobe i onih silnih novčića...
i ispravim koliko mi se čini vrlo raširenu zabludu da su bračna i izvanbračna zajednica potpuno pravno izjednačene, nažalost nisu - u nekim aspektima da, ali drage moje, još uvijek nisu, eto neki su spomenuli - porezno, pa mirovinska i socijalna prava...
osobno sam za slobodu da svatko živi s kim i kako hoće dok time ne dira druge - sloboda izbora i sve to...ali, kada među partnerima zaškripi onda se tek vide koristi "formalizma". brak mi nije svetinja, a ovi mi aktivisti toliko ogadiše da ne bih skretala temu...
e biser sam, cijelui stranicu prethodnih postova preskočila
Sve ovisi. Ako je veza takva da joj treba malli push da bi se spasila - možda da. Ako je veza koma - onda je zatruje do kraja (ovi bi se makli jedan od drugoga, a ne mogu zbog papira/ljudi/kredita/kuće itd.). Ti se valjda pretvaraju u Otrovne roditelje... i lijepu popudbinu daju djeci.
Dakle, po meni, opet je formalnost - formalnost. Nije suština, nije srce veze.
Ako ćemo pravo, formalnosti su prije jako puno spašavali "vezu" (jer ja takav jaram ne podrazumijevam vezom), ali ubijali ljude (najčešće žene) - a tako je i danas, malo dalje od nas, gdje su brakovi življi od ljudi ako su ti ljudi žene. Mislim na, konkretno, Jemen, ali ne moramo do Jemena ići da bi se shvatila poanta, barem ja to tako mislim - dogovoreni brakovi, žena bez ikakvog izbora, žena kao dodatni "asset" koji diže vrijednost i važnost mužu (Massai u Africi) itd.
Posljednje uređivanje od ina33 : 19.09.2013. at 11:13