I ja se uvijek čudim filmskoj rečenici da sam odmalena planirala vjenčanje. Mene je moj muž zaprosio nakon 20 dana hodanja, sve jako romantično i jako filmski i možda jedan od mojih najnevjerojatnijih doživljaja. U brak smo dakle uletili u trenutku lude zaljubljenosti i sve je bilo vrlo dinamično i mislila sam si i ako pukne, nema veze isplatilo se ovo proživjeti. Srećom nije puknulo i dalje se ne mičemo jedan od drugog. Svadbe same po sebi su mi užasne, svejedno u kojoj ulozi nastupam, tako da to nije dolazilo u obzir. Maškare - duga šampanj haljina i trodjelno odijelo - must have! To naravno nismo propustili.

U dugim vezama ne znam što bi trebalo biti trigger da se baš sad netko vjenča - možda "kad dođe tetak iz Novog Zelanda na godišnji u Hrvatsku". Tako da mislim da se nismo tada vjenčali, pitanje je da li bismo se sjetili nakon 2 godine - sad bi bio dobar trenutak i bilo bi nam jednako dobro kao i sada, samo bismo preskočili jednu kratku ali slatku epizodu.

Ipak, ako nešto ne štima ne znam kako to ide s izvanbračnim zajednicama. Poznajem bivši par koji se 2 godine razvodio, ona nije htjela dati pristanak za razvod. Ne znam, al mislim da se to ne može dogoditi u izvanbračnoj zajednici. Tako da ako je par skladan i u odluci da se razvede, onda je svejedno, al ako netko iz nekog inata ne da razvod, onda to dosta otežava život.