Pa relativno i je, that's the point. To jest... meni je to oko braka i papira bila nevažna smetnja, nisam htjela neke cirkusarije koje me stvarno smetaju, ali sam otrpila (tipa ono vrčenje noža u onom loncu što ima tu po svadbama) ili da mi sviraju otvor' ženo kapiju (a ipak jesu, ali dobro, već sam bila nacrvcana /razgaljena pa ajde, nema veze).
Da je društvu ful svejedno (da je brak ful jednak ovom nečem drugom, ma kako se zvalo), mi se ne bi ženili, naši razlozi su isto ono - a štaš komplicirat, pregrmiš (malo ono ko vjeronauk, s tim da me brak manje "tlači" od percepcije da ako kažeš da si nevjernik, "paradiraš", isto kao i "gej" - ono, neviruj ti lipo doma, u svoja četiri zida, a vani se ponašaj pristojno - tako ja to percipiram).
Ono... brak je, iz moje perspektive, nevažan (što bi rekla bety "out"), ali sam "in" zbog ekipe - lakše je sve s tagom "brak" (iako je to meni smiješno/čudno intimno se tako zvat jer to nije bit našeg odnosa (mislim, mi smo u vezi još 7 godina više nego što smo papirnati), ali društvo ozbiljnije percira kad naljepiš naljepnicu "muž").