Da, izvanparnični postupak.
Misliš da ja to ne znam?
Raspitala sam se.
Dođem tamo, predam zahtjev s dokumentima koje traže; moji, od male. Uvjete ispunjavam. Za cca dva tjedna najkasnije dođem na taj izvanparnični postupak gdje sudac potvrdi postojanje izvanbračne zajednice i onda s tim na Mirovinsko.
Znači, dva puta po cca sat vremena posla.
Nikakvi svjedoci, dokazivanja i slične bedastoče koje se ovdje spominju.
Kao što već rekoh; imam teško bolesnog muža i jako dobro sam se raspitala o svemu i odgovor je uvijek bio_ prava su mi ista kao i u braku.
Druga stvar:
Iako samm već rekla da neću više pisati, ali šta mogu kad vas deset udanih na mene jadnu neudanu, onda moram reagirati jer ostale neubračene kolegice s foruma, a ima ih, vas se izgleda boje.
Dakle, ja ne očekujem ono što mi ne pripada. Npr. njegovo prezime. I to me ni ne zanima.
Ali zakon kaže da imam pravo naslijediti supruga, jer one jest moj suprug- partner- supatnik... i njegovu mirovinu, zašto ne?
Ja sam s njim za sada 27 godina i kaj bi onda neka cura koja je u braku dva mjeseca trebala imati više prava od mene i to samo zato jer je u braku?
Ma kajgot.
Isto tako ja brinem o njemu, njegujem ga od kad je bolestan, kupam ko malu bebu, mackam kremicama, hranim...zar to ne bih trebala jer nismo u braku?
Ma kajgot.
I da, zanimljivo, ali ni jedna se nije udala zbog papira, a ispada da zapravo je. Jaaako vam je stalo do toga i uporno mene uvjeravate da je jedino to ispravno jer ovo drugo je puno problema.
Relativiziram sve do maksimuma, ali zapravo je tako.
Kaj vas briga? Vi ne bute imale problema, a ja budem.
Obožavam probleme.
Prema onome što sam do sada proživjela i što još proživljavam, sat- dva izgubljenih na sudu mi ne predstavlja ništa.
Iako sudeći po posljednjim mojim i suprugovim nalazima, lako moguće da bu na kraju on "gubio" vrijeme na Sudu, a ne ja.
A sad vas sve skupa lijepo pozdravljam.
Rosa, ako se ikad odlučim udati- ti buš prva saznala