Na filozofsku temu, rekla bih da je partnerski odnos toliko složen ples, sa the good the bad and the ugly, da je u njemu najmanji faktor jesu li vjenčani ili ne.
Jedino ne znam postoji li razlika, kad zaškripi i dođe teški period, da nevjenčani prije odluče odustat i krenut dalje, u odnosu na vjenčane koji ostanu skupa pa možda to i riješe. Vjerojatno i tu više igra kao faktor ekonomska situacija, kao rješavanje stambenog pitanja, nego brak.
Jedino se sjećam dojma jedne psihologinje iz vremena rada u CZSR da bračni partneri nekako jasnije raskidaju zajednicu, da je vanbračnima raskid nekako sav raštrkan i teži za prihvatit baš zato što nema tog jasnog rituala, trenutka i papira koji odjeljuje stanje A od stanja B. Ali to je subjektivni dojam jedne osobe, ne znam koliko relevantan.

Meni je nevjerojatan podatak da u Njemačkoj samci plaćaju više poreze, i da je to mjera kojom ih pokušavaju potaknit da se žene, i da ne uspijeva. Ne razumijem čemu to, šta to državu briga.
Frendica mi je, isto u Njemačkoj, išla na vjenčanje neke ženske koja se udala krajem prosinca jer je te godine radila zube, to platila XY Eura i ako se uda te godine, pola novca će dobit nazad.