Ako stavimo na stranu svadbe i simboliku , brak je legalizacija i ugovor. I znacajno pojednostavljuje ostvarivanje odredenih prava. Ne vidim razlog da si dvoje ljudi koji planiraju provesti zivot zajedno , imati djecu zajedno, stvarati imovinu zajedno...ne pojednostave zivot i formaliziraju zajednicu.
Ok , svatko ima pravo na vlastiti izbor, ako netko voli kompliciraniju opciju barem danas nitko ne obraca paznju na to. Osim zakona i pravilnika, koji ipak malo kompliciraju stvari ako ugovora nema.
Tu je štos. Službene stranice i tome sl kažu da jesu jednake, pa bi i ta presumpcija morala postojati.
Moj otpor prema braku se stvorio iz tog što kad maknemo u stranu zabavni dio, svodi se nekako sve na taj materijalni dio, što potkopava osnovnu ideju o ljubavi, ako se mene pita, pa s moje strane gledam na sve skupa cinično. Ili sam jednostavno malodušna, tko će znati.
Ko da bi sklapanje prijateljstva s nekim slavio ceremonijom gdje jedan pleše oko drugog u nazočnosti pet svjedoka, što se završava davanjem petaka, i potpisom službenog dokumenta gdje se obvezujemo da jedan drugog nećemo oklevetati po osjetljivim pitanjima najužoj rodbini ili je kazna 100 tisuća eura. Fućkaš takvo prijateljstvo.
Kako god da god, ako je pravno uređeno da je jednako, onda je jednako u svemu.
Slažem se.
Izjednačene su i u zakonu to stoji.
Ugovor? Veća mi je garancija ugovor o doživotnom uzdržavanju nego brak jer kod prvog mi nitko ne može stviti šapu na imovinu, a kod drugog itekako može.
Najfriškiji slučaj moje susjede čiji je muž poginuo. Bili su vjenčani, a djece nisu imali i na ostavinskoj je naslijedila samo pola imovine, a drugu polovicu njegovi roditelji i sad ju tjeraju iz stana van jer ih ona ne može isplatiti, a šogor pritišće roditelje da to riješe jer se njemu dopao stan
Kakve veze ima broj ljudi na svadbi s pravnim posljedicama braka ili ne bivanja u braku?
Tko ne želi u brak ne mora naravno, ali onda je valjda svjestan svih pravnih posljedica te odluke.
Jer brak je primarno pravna kategorija, nije nikakva prevara kojigod bio razlog da dvije osobe stupe u brak pod uvjetom da su poslovno sposobne i znaju zašto se upuštaju u brak.
Kao prezire se institut braka jer "ukalja" ljubav "prizemnim materijalnim" i onda stranice i stranice isključivo o materijalnim problemima vlasništva, nasljeđivanja, ovakvim ili onakvim pravima za koje se pokreću upravni postupci, angažiraju pravnici itd.
Misli li netko da se zakon i pravo bave osjećaima? Rekla bih da se 99% zakona bavi ili matrijelanim pravima ili pravilima koje ako kršiš imaju neke posljedice koje su malo teže od par neugodnih riječi pa se osjećaš loše nakon toga.
Ne bave se, ali izvanbračna zajednica je isto pravna kategorija i navode je svuda jednakoj braku. Iskreno ja i ne shvaćam zašto se mora izjavljivati specifično da su dvoje muž i žena. Ako žive skupa x godina, još ako imaju dijete, pa eto neka i tu bude presumpcija da su jel u braku, odnosno nebraku. Nije go*no neg se pas po*ro. Ko kad dvoje hoda, svud idu skupa, ko prst i nokat, pa ih pitaju onda skupa ste, a oni mašu glavama nismoo, nismooo... msm lupam primjere.
Evo, meni je zanimljivo recimo kako se raskinula moja izvanbračna bila sam isprva u panici dijelimo li bivši i ja nešto, jer se osim nasljeđivanja ovako kuće stana auta mogu naslijediti i dugovi. Koliko sam doznala nasljeđuje se samo ono stečeno u braku, odnosno nebraku.
Što ti nije jasno? Naravno da nije dovoljno imaati dijete zajedno, pa netko tko je u braku može imati dijete s nekom drugom ženom s kojom nije u braku pa nisu njih dvoje u vanbračnoj zajednici jer je on u bračnoj zajednici s drugom ženom. Što ako se razvdede nakon toga? Niti jedan dan dok je bio u braku se ne računa u onih 3 godine vanbračne zajednice pa da je s tom drugom ženom živio 10 godina zajedno i imao petero djece Što kad van braka ima dvoje djece s dvije različite žene i ne živi niti s jednom od njih? Tko je onda od njih u vanbračnoj zajednici? Mogućih slučajeva je puno. Kad je počela zajednica? Kad završava? Od kojeg se trenutka broji "bračna setečevina"? Do kojeg se trenutka broji "bračna stečevina"? Kako se dokazuje vanbračna zajednica ako nije sve idealno kako je zakonodavac definirao?
S brakom je situacija izrazito jednostvana - ili jesi ili nisi u braku. Nema sivog područja. I to olakšava dalje ostvarivanje svih prava i obaveza po drugim zakonima. I zato ako želiš potpunu pravnu sigurnost u smislu prava i obaveza koje proizlaze iz braka je najlakše i sklopiti brak.
Normalno da se može imati dijete s drugim, pa u braku je opet presumpcija da je dijete bračnog partnera, a x % djece bude poštarevo. To na strani
Silly, očito nisi iščitavala o izvanbračnim zajednicama dovoljno, što je ok, ali nije ovako nedefinirano. To je zajednica kad dvoje ljudi žive na istoj prijavljenoj adresi tri godine, a ako se rodi dijete onda od dana rođenja djeteta ako su na istoj adresi.
Tak da ne, nemre Janko imat ženu Baru, živjet s Karlom, a tamo preko pet doli imati Maru i Daru, pa reć da je s Darom u izvanbračnoj zajednici.
Evo, jedini plus ovdje koji vidim u svemu je da sa vjenčanim drugom možeš živjeti potpuno odvojeno i onda kada umre ipak naslijediti nešto. To je bio recimo slučaj moje majke i obiteljske mirovine.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 12.11.2023. at 16:29
Žuta, očito je da ti nisi iščitavala dovoljno o izvanbračnoj zajednici.
Da bi se ostvarila prava, vanbračna se zajednica mora dokazati na sudu, a ne tako kako ti pišeš. A suđenje i košta i traje.
Isto se dogodilo mojoj poznanici: ona i muž su odvojeno živjeli preko 30 godina. Ona čak s drugim partnerom, ali zbog lijenosti se nikad nisu službeno razveli i kad je ovaj službeni muž umro, ona je naslijedila bez ikakvih problema obiteljsku mirovinu, a da ni adresu nisu dijelili, a kamoli stol i postelju. Preko 30 godina. I sad je ona udovica po Mirovinskom. Romantično do bola.
Ima još nešto, a to se kod nerazvedenih, a odvojenih bračnih partnera gleda kao prekid zajednice. Odnosno bez obzira što se nisu sudski razveli, ako ne žive zajedno i ako je, recimo jedan od njih u zajednici s drugim partnerom, ne gleda se datum razvoda, već datum kad su se razdvojil. I sve se to može i da lako dokazati na sudu. U izvanparničnom postupku.
U praksi ima svega jer smo mi narod koji se voli inatiti i raditi zlo drugome, a posebno volimo klati se i suditi oko imovine koja nam ne pripada ni moralno, ni pravno.
Jedina je utjeha da je pravda spora i dostižna, a i karma odradi svoje.
Apsolutno netočno.
Da bi se ostvarilo pravo na obiteljsku mirovinu Mirovinsko traži rješenje od Suda i nitko drugi.
Rješenje se dobije podnošenjem prijedloga u izvanparničnom postupku.
Tko ne želi odvjetnika, može sam i koštat će ga 20 eura takse i ništa više.
Ja sam ipak posao prepustila profesionalcima i platila puno više, ali to nije potrebno.
U svemu ostalome mi ništa nije trebalo, niti me je itko uopće pitao jesmo li službeno registrirali našu zajednicu.
Budući da konstantno širiš neistine, budi toliko pristojna i prestani pisati o onome o čemu nemaš pojma i ni teoretski, ni praktično ne znaš ništa.
Ne, kažem što definira izvanbračnu zajednicu. Naravno, on bi vjerojatno da se i nismo razišli morao potpisati školu što bračni ne moraju, kao što je morao potpisati dodjeljivanje imena, što bračni ne moraju (jel to znači da žena može doć i reć ja hoću da se dijete zove Stanislavojka, s čime se muž ne bi nikad složio?) i kao što kažem za natječaj smo kod bilježnika potpisali izjavu da smo izvanbračna zajednica, što doista i dalje smatram nečijim propustom, jer kao što kažem opet izvanbračne zajednice su jednake bračnim pravno.
Ostalo je stvar neusklađenosti i nesporazuma ustanova.
O čemu se pišu tekstovi vidim pa i završni
https://hrcak.srce.hr/155894
Izvanbračna zajednica https://zir.nsk.hr/islandora/object/...m/PDF/download
Pa i knjige, ideš ....
Koje neistine?
Za ostvarivanje nekog prava na sudu se treba dokazati postojanje zajednice.
U vase slucaju za mirovinsko . Ako je rijec o nasljedivanju ili podjeli ( izvan)bracne stecevine isto se ide na sud.
Ne dokazujes postojanje ili prestanak zajednice zato sto ti je dosadno i zelis papir. Dokazujes ako zelis neko pravo. U slucaju da si u braku za ostvarivanje istog prava dovoljan je vjencani list.
Posljednje uređivanje od sirius : 12.11.2023. at 16:54
U moje doba su oba roditelja u braku morali ici na dodjeljivanje imena, tako da to nema veze sa brakom.
Da ste imali zajednicku stecevinu u izvanbracnij zajednjci ( stan, auto ...) u slucaju da se niste mogli dogovoriti isli bi na sud. Koji bi izmedu ostalog dokazivao postojanje zajednice i od kad. Da li je stan ili auto kupljen u zajednici ili prije. Nikoga nije briga da li zelis razvrgnuti zajednicu ako ne trazis nista. Ili si bila u zajednici ako ne trazis nikakvo pravo. ( roditeljska prava su odvojena od ovih).
Posljednje uređivanje od sirius : 12.11.2023. at 17:01
U slučaju izvanbračne za nasljeđivanje bi trebali, ak se mene pita, bit dovoljni uvjerenje o prebivalištu od do, te rodni list djeteta. Neformalna je zajednica, ali sve ovo su formalnosti.
U slučaju jelenine prijateljice, po mom, opet ista stvar.
Nama nije ni na kraj pameti da se vjenčamo. Dosad zbog toga nikakvih problema nismo imali.
U slucaju jelenine prijateljice otac djeteta je jedino oporukom mogao priznati dijete da majka ne mora dokazivati na sudu nakon poroda. Ako nece jedan ugovor, mogao je kod javnog biljeznika ostaviti drugi. Ali vecina ljudi ne misli o tome. Svi mi mislimo da imamo vremena i da nam se nista ne moze dogoditi.
U slučaju nasljeđivanja i podjele imovine se NE ide na sud. Otkud ti to?
Ajde ne pišite ono kaj ne znate.
Na sud se ide ako se nasljednici ne dogovore na ostavinskoj, a to nema baš nikakve veze jesi u braku ili ne. Prvi nasljedni red su djeca i izvanbračni/bračni partner, a ako nema djece onda roditelji umrlog.
Zanimljivo kako vi koje ste ubračene mislite da znate nešto o izvanračnoj zajednici i onda pišete napamet i da, to su neistine jer nije tako. Ni u zakonu, ni u praksi. Prošla sam sve to i znam iz prve ruke.
Znam to, moj bivši je za svako morao potpisat i ime i priznanje, ne sjećam se jel još kaj, ono što ističem da prema logici, ako se zajednica definira da nastupa nakon tri g kad neko živi skupa ili kad živi skupa pa se dijete rodi, onda bi oni bili takoreći bračni drugovi (samo izvanbračni, jel) pa bi se za drugo treće dijete moralo ići na osnovu istog tog pretpostavljanja da je dijete od drugog bračnog izvanbračnog druga. U tom slučaju ako se matičaru donosi inače vjenčani, ovde bi se donosilo uvjerenje o prebivalištu i / ili rodni list djeteta. Kažem to djeluje kao propust ustanova. Jer tu je definicija, praksa je nešto treće.
No što ćemo ako pet cimera živi zajedno, pa Janka i Darka imaju dijete. Može piknuti bilo kog od Žarka, Steve, Ranka, kao oca. Naravno, ako dobije uvjerenje o prebivalištu od istog.
Hm, ...
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 12.11.2023. at 17:24
Ono sto citam da u okviru svakog prava treba dokazati zajednicu. Nije da dodes sa osobnom i izjavom.
Mozda i dodes, neka netko sa iskustvom kaze ali po ovome sto pise nije bas da ti odmah vjeruju samo na rijec.
https://www.iusinfo.hr/aktualno/u-sr...e-prakse-52355
U obiteljskom je izjednačena bračnoj, ne vidim zašto bi morala u nekom drugom zakonu biti spomenuta, mada ne znam ni koji bi se odnosio na specifično matične urede i davanje imena.
S obzirom na to da su onako i onako isti, samo im je način formiranja drugačiji predlažem da se svi jednostavno zovemo drugovima.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 12.11.2023. at 17:49
Zuta, ako za zivota moras osobno priznati dijete ili dokazivati postojanje izvanbracne zajednice za mirovinska prava kako mislis da bi se automatizmom upisalo ime oca koji je izvanbracni suprug majke?
Majka prvo mora dokazati izvanbracnu zajednicu jer upisivanje oca poteze odmah i puno drugih prava ( mirovinska, materijalna, nasljedivanje...).
Kao sto si i sama vec napisala mogla je majka zivjeti sa bogatim susjedom na istoj adresi ( zamisli zgradu koja ima 40 stanova po ulazu) i prijaviti da su bili u izvanbracnoj zajednici ( ista adresa ) i to je to.
Hoću reć, ako je neformalna zajednica izjednačena bračnoj ona koju imaju dvoje ljudi na istoj adresi, meni je logično da sve što se tu gleda jesu uvjerenja o prebivalištu. Zašto tako nije u praksi je nešto drugo.
Isto tako vidimo primjere da bračna prava uživaju ljudi koji svakako nisu bračni partneri u pravom smislu (ne žive skupa desetljećima) ili dijete nije zajedničko itd.
Zasto? Ako partneri zele prestanak bracne zsjednice tada lako mogu traziti razvod . U procesu razvoda podjelit ce se imovina i izgubiti pravo na mirovinska prava.
Mogli bi svakako i o tome jesu li partneri u izvanbracnoj zajednici partneri u svakom smislu.
Ali za zakon je to nebitno. Zakon ne zanima da li se netko voli ili ne. Da li je netko dobra zena ili muz. Zakon regulira prava. Za koja se vrlo jasno zna kad su pocela i ksd su zavrsila, a dvoje ljudi ih je pred svjedocima i predstavnikom zakona potvrdilo svojim potpisom.
Toga nema kod izvanbracne. Nema datuma pocetka, nema svjedoka , ni potpisa. Sve se to onda utvrduje naknadno ako postoji potreba . Sama cinjenica da postoji mogucnpst da se to dokaze , pa makar bilo i pred sudom je puno naprednija od zakona npr.u Americi. Tamo priznaju samo potpisane ugovore ili brak .
Vidimo da to u praksi nerijetko nije slučaj. Čak štoviše, hrpe su parova koji su nevjenčani i ok su si, i vjenčanih koji su to samo na papiru. Nema pravog pravila. Manje bitno. Bitno je što ustanove kažu da nešto definira ovo ili ono.
Tako recimo u mom primjeru živjela sam tada već pet g u Zg, ali nisam prijavila prebivalište. Tako kad nam se rodilo prvo dijete oboje smo navrat nanos išli prijaviti prebivalište na istoj adresi, više se i ne sjećam zašto smo to tražili, je li zbog porodiljne naknade, hzzo osiguranja, dječje isprave za OIB, vrag bi ga znao. Ali... išli smo isti mjesec u policiju oboje staviti svoju pravu adresu. Od tada ... počinje naša izvanbračna. Prestala je kad je opet promijenio adresu, nakon odlaska.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 12.11.2023. at 18:45
Mi smo si bili ok nevjencani ( zivjeli smo zajedno 4 godine prije sluzbenog braka , prijavljeni na istoj adresi ) i vjencani.
Hocu reci da to nema nikakve veze s tim kako nas zakon vidi prije i nakon vjencanja.
Posljednje uređivanje od sirius : 12.11.2023. at 19:13
Da, to stoji, hoću reć po onom kak zakon stoji jasno je kad je nešto izvanbračna zajednica, to kaj to ima rupe je drugi par rukava. A ima podebele rupe sve se bojim. Praktički sad postoje tri vrste "drugarstva", onih koji hoće to tradicionalno, oni koji to hoće po svom, te oni koji hoće istospolno. Nikakvo čudo kaj se službenicima vrte zvijezde oko glave kada netko dođe s pravima, a bogme su se i meni u onim trenucima kada sam mislila da ću naslijediti dug, jer je rješenje o ovrsi došlo za vrijeme naše izvanbračne zajednice, samo ne znam formalno dokazive ili nedokazive.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 12.11.2023. at 20:06
Drago mi je da je dobro završilo, Tanči.
Sad ne kužim kako prvo pišeš da je sutkinja zvala suprugovu kćer iz prvoga braka da svjedoči a kad Jelena piše o tome ti veliš da je sve pobrkala, da nije kćer...
Inače, ja sam među onima koje živciraju i vjenčanice i pirovi i sva ta čuda, tak da kužim. Ni mi to nismo imali ali smo se vjenčali jer je u tom trenu bilo jednostavnije oko kredita za stan... i tak.
Upravo tako. Nema problema dok je ljubavi i života. Kad nešto od toga nestane ( a ovo drugo sigurno hoće jednom), bit će problema poprilično većih ako nema vjenčanog lista. Nisu nepremostivi problemi, ali nisu jednostavni, a ni kratkotrajni.
Ali netko ih možda baš želi, meni je svejedno.![]()
Na ostavinsku sam došla samo s osobnom. Dala usmeno podatke o zanimanju i srodstvu s pokojnim.
Upisano u zapisnik.
I tako za sve ostale prisutne nasljednike.
Ja sam ju i pokrenula.
Ja sam u bolnicu zvana za dozvole za postupke.
Ja sam odbila zadnju kemo.
Ja sam organizirala i dogovarala postupke palijativnog tima.
Ja sam prijavila smrt mrtvizorniku.
Ja sam zvala pogrebnika, odabrala lijes, ispratila ga iz doma i to sve platila.
Ja sam naručila granitnu grobnicu i ishodila građevinsku 6 mjeseci kasnije.
…
Nikad me nitko nije ni pitao, ni tražio ikakav dokaz.
Nikad!
S druge strane on nije morao dijete priznavati, ni potpisivati ikakav zapisnik.
Upisali smo dijete kao i svi ostali.
Opet ponavljam:
Ne pišite o onom o čemu nemate pojma jer pišete neistine i nagađate.
Ovo je javni forum koji čita puno ljudi i i
Imaju pravo znati istinu.
Nitko se ne mora vjenčati ako to ne želi i ništa, apsolutno ništa im se neće dogoditi.
Jedino mirovinsko uvjetuje zbog obiteljske mirovine odluku od suda i to se ne dokazuje svjedocima, susjedima..
Kod mene je ispalo tako jer je kćer iz prvog braka, ljuta jer se nije dokopala stana, lagala. I ok. Neka je.
Ljudi lažu, kradu, uzimaju prava koja im ne pripadaju i svako jutro se pogledaju u ogledalo. Ja im se čudim. Pogotovo ako još i djecu imaju.
No sutkinja nije povjerovala priči i to joj je i rekla.
Imovina, imovina… samo to im je bitno, a oca nisu jedan, jedini put otpeljali u bolnicu i sjedili satima uz njega. Pelene su bile samo moj problem itd. I opet su naslijedili pol kuće i oko 100 000€ pa i više vrijedna gradilišta. On im ne bi dao. Ja jesam. Unatoč svemu.
Ovu odluku od suda sad ja mogu koristiti kao vjenčani list jer je to sad isto.
Stoga ne treba za svaki eventualno sljedeću potrebu ponovno pokretati isti postupak.
Iako ne vidim za što bi mi točno moglo trebati.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Tajci, nemoj ljude dovoditi u zabludu izostsvljajuci najvaznije detalje.
Vi ste stecevinu i vlasnistvo regulirali darovnim ugovorom za zivota, tako da se na ostavinskoj nije trebalo nista dokazivati. Niti se imalo sto vrijedno djeliti jer je tvoj muz sve poklonio za zivota.
U slucaju da drugi muzevi ne poklone za zivota , zene obicno moraju dokazati postojanje zajednice.
Sto se tice ostalog to moze svatko. Brinuti se o bolesnim i pokretati ostavinske ne moraju nuzno sluzbeni bracni drugovi. Dok se netko brine sustav nije briga tko je ta osoba.
[QUOTE=Francesca85;3262721]Drago mi je da je dobro završilo, Tanči.
Sad ne kužim kako prvo pišeš da je sutkinja zvala suprugovu kćer iz prvoga braka da svjedoči a kad Jelena piše o tome ti veliš da je sve pobrkala, da nije kćer...
Da ti objasnim:
U svibnju 2017. i suprug i ja operirani od karcinoma. Nismo znali prognozu. Znali smo samo da od ovog mog žene umiru u roku par mjeseci, a i za njegov je bila pretpostavka da je metastazirao.
Nažalost za njega je bilo prekasno, a za mene na vrijeme. No prije svega toga nas je brinulo što sa kćeri koja je tada bila maloljetna. Što ako oboje preminemo?
I tada je pao neki načelni dogovor da bi joj polubrat i snaha bili skrbnici.
O tome Jelena piše.
Pomiješala je dvije različite situacije.
Jel’ sad jasnije?
Odgovarala sam Francesci85 ali sam nekaj krivo kopirala preko mobitela.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Posljednje uređivanje od Tanči : 13.11.2023. at 06:49
Jedan stan. Samo on je bio reguliran ugovorom o doživotnom uzdržavanju i samo on nije ušao u ostavinsku masu.
Sve ostalo je išlo na ostavinsku.
Drugi je jer je bio na darovnom ugovoru i tu su mogli tražiti nužni dio ali im nije bio povrijeđen pa nisu mogli, a da sam ja tražila pola kao supruga i da se ostatak svega dijelio po zakonu, oni bi dobili mrvice., osmine. Od ostaloga što nije bilo na nikakvim ugovorima je pola kuće u centru Zaprešića ondašnje vrijednosti oko 200 000 €.
Nekoliko tisuća kvadrata zemljišta vrijednosti 100 000€. Sada i duplo valjda.
Dionice. Dva groba. Novčana sredstva…
Kći i ja smo im to sve osim groba gdje je pokojni zakopan, pustili na ostavinskoj.
I sad rasprodaju.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ok, shvatili smo da se drugim ugovorima regulirali ono sto vas je zanimalo. Ostalo ste pustili da se djeli.
Pa ste se odrekli svog djela u tome.
Ako ga nisu nikad posjetili u bolnici i bili uz njega niste ni to trebali.
Ma meni je to tako gadljivo. Frendica mi ima slučaj gdje je njena majka brinula za dvoje starih roditelja, njen djed posve nepokretan, u ratu ozlijeđen, a i baka isto poslije teško pokretna. U neimaštini, uz jedno dijete, poslije rata, iako je imala dvije sestre, frendičine tete, ona je jedina brinula za njih, a bili su i mentalno bolesni osim što su bili nepokretni. Pasji život.
Danas ne može ništa prodati od tog bijednog skromnog imanja jer se sestre laktare i za tu grudu. Visjela sam kod frendice masu vremena ko dijete, nikad nisam vidjela da je netko došao obići stare babu i deda, samo jedna teta bi se zaustavila biciklom svake prijestupne na 10 minuta.
ja se borim s razmišljanjima oko nasljedstva - mislim da ako vlasnik (ovdje roditelj) ne iskaže neku posebnu želju oko nasljedstva, onda da sva djeca (bez obzira brinu li se više ili manje oko roditelja) moraju naslijediti jednake dijelove.
Znam da bi možda pravednije bilo da onaj koji brine o roditelju dobije više jer je ipak uložio i vrijeme i novac, ali briga o roditelju se ne može mjeriti cijenom nekretnine/vrijednošću bankovnog računa.
Pa valjda se birneš o roditelju zato jer ti je roditelj, a ne zato jer će ti ostaviti neko nasljedstvo ...