 |
|||
Zna da dijete ide u prvi razred te škole i zna joj i ime. Pozdravila ju je imenom i rekla da zna kako dobro čita, jer su već s razredom dan ranije bili u knjižnici u okviru nastave odn. jer su učili iz prirode prostorije škole.rayna prvotno napisa
Pravila su kruta! Poštujemo ih i to je to.
Mene je iznenadilo to pravilo. Naši učitelji, govorim u moje vrijeme, bili su sretni kad smo išli i posuđivali knjige, kad smo darivali svoje knjige školskoj knjižnici, te su akcije bile povodom Dana škole.
U "moje" vrijeme(btw. u 1. razred sam krenula 1984.), u školsku knjižnicu smo prvi put isto išli svi zajedno s učiteljicom i tamo su nas dočekali pedagog i knjižničar.
Još uvijek se sjećam tog zajedničkog prvog posjeta knjižnici, razmilili smo se po knjižnici, a svatko je na kraju "posudio" jednu slikovnicu (sjećam se - koju god su mi slikovnicu dali ja sam sramežljivo rekla : "to sam već čitala..."jer sam i ja kao i spomenuta djevojčica u 1. razredu već bila pravi čitač i gutala knjige.
To se obično radi pred kraj rujna, do tada je tek upoznavanje sa školom jer ni lektire se ne rade u rujnu. Moj I. je prekjučer došao s knjigom iz knjižnice, kod njih je to eto sada odrađeno, isto su se svi zajedno "učlanili".
Ma i danas su isto učitelji sretni kada djeca čitaju i posuđuju knjige
Mene to sve tek čeka..najstarija bi najradije čitala knjige u virtualnom obliku što je i moguće a za male nemam pojma kakva je praksa u ovoj našoj knjižnici
Za usput samo nadam se da ne smeta molim mama_još_malo da mi se javi
Moji klinci posuđuju u školskoj knjižnici od prvog dana prvog razreda, sami idu u knjižnicu i posuđuju/vraćaju knjige, i beskrajno uživaju u tome. U školskoj knjižnici mogu provesti biti za vrijeme vjeronauka, i mogu doći kada god požele. Očito nije u svim školama isti princip rada. Malo me čudi što curka-prvašićka nije "smjela" upisati se u školsku knjižnicu, moj bi idući potez bio upit učiteljici tijekom informacija. Nikako ravnatelj.Kad čitam kakva su stroga pravila u nekim školama (i kad se sjetim svojih loših iskustava iz OŠ), bude mi još više drago što je moj sin redovito u školskoj knjižnici od samog početka 1. razreda. Prvo je samo ondje provodio vrijeme (vjeronauk), posuđivanje knjiga je došlo kasnije (mislim u 2. polugodištu), ali njegovi odlasci i posuđivanje nisu nikad bili vezani uz dozvolu učiteljice.
A knjižnica nam jest doduše u prizemlju, ali je ulaz s vanjske strane i djeca, da bi došla u knjižnicu, moraju izaći iz škole na dvorište. Nije da je sasvim bezopasno - u 1. razredu je A. razbio glavu na ulaznim vratima u školu (naguravanje), ali to mu se moglo desiti i na odmoru, ne nužno na putu iz knjižnice.
Ali ostaje činjenica da je fundus knjiga u školskim knjižnicama obično slab i da je prvenstveno usmjeren na lektiru (što je i logično). Zato ja svojega i upućujem da knjige posuđuje u kvartovskoj knjižnici, a u školskoj, kako mu dođe i prema potrebi. Inače, u zagrebačkim knjižnicama ujesen obično imaju akciju čoporativnog besplatnog upisa prvašića (koja nama nije ništa značila jer sam mu taman nadoplatila članarinu u kolovozu, grrr).
Već pune 2 godine učlanjeni su i u Bibliobus i sami svaku 2.srijedu trče vratiti knjige i donijeti nove dogodovštine Borovnice, Asterixa & Obelixa, Pauline P., Enciklopedija o vanzemaljcima i dinosaurima, raznorazne Vampirologije/Dinologije/Čarobnjakologije i slična čudesa.
Uskoro ćemo krenuti i u Gradske knjižnice na posudbu i radionice, a vrlo brzo ih namjeravam naučiti kako da sami idu u knjžnicu i tako provedu recimo subotnje prijepodne ili slobodno vrijeme tijekom praznika.
Joj, i ja sam tijekom prvog posjeta šk.knjižnici (isto davne 1984.) bila razočarana jer mi se činilo da sam sve sa tih polica već pročitala. Pa sam posudila Ježevu kućicuU "moje" vrijeme
Još uvijek se sjećam tog zajedničkog prvog posjeta knjižnici, razmilili smo se po knjižnici, a svatko je na kraju "posudio" jednu slikovnicu (sjećam se - koju god su mi slikovnicu dali ja sam sramežljivo rekla : "to sam već čitala..."
To se obično radi pred kraj rujna, do tada je tek upoznavanje sa školom jer ni lektire se ne rade u rujnu. Moj I. je prekjučer došao s knjigom iz knjižnice, kod njih je to eto sada odrađeno, isto su se svi zajedno "učlanili".
Ma i danas su isto učitelji sretni kada djeca čitaju i posuđuju knjige
Kasnije smo sami išli u uredovno vrijeme, kada god je trebalo odnosno kada god smo htjeli. Čini mi se da smo mogli i učiti u knjižnici, bilo je dosta prostora za čitanje.
Sjetila sam se danas ove teme.
Učiteljica odvela prvašiće ritualno u knjižnicu prvi put, dogovorili da mogu sami s polica birati i da mogu doći kad god žele. Mojoj je to strašna fora jer u gradsku knjižnicu još ne ide sama nego sa mnom, a ovdje joj je sve nadohvat ruke i može skočiti pod odmorom.
Avaj, što god je htjela posuditi, knjižničarka ne da "jer je preteško za čitanje" i upućuje je na slikovnice. Mala (sramežljiva!) nekako procijedila da zna čitati pa uzela "Bajke i priče" (nekakva deblja slikovnica), ali teta ni to ne da jer je to kao za drugi razred.
Nekako se na koncu izborila za "Pisma iz Zelengrada", pročitala pod velikim odmorom i vratila u knjižnicu, ali knjižnicarka ne da vratiti isti dan jer da to mora doma pročitati.
omg ništa se nije promijenilo od vremena kad sam ja bila prvi razred
X Meni se to dogodilo u 2. razredu u gradskoj knjižnici. Teta knjižničarka odbila je posuditi mi knjige brzinom kojom sam ja čitala (2-3 dana).omg ništa se nije promijenilo od vremena kad sam ja bila prvi razred
I onda je moj 10 godina stariji brat odlučio ići sa mnom i popričati s knjižničarkom.
I više nisam imala problema s posuđivanjem
Svaka čast!
Džaba, ni te prepone je nisu omele u čitanju, pročitala je Harry Pottera, sad je na 6. dijelu. Osmašice su pred njom komentirale u knjižnici da nema šanse da bi To čitale, debelu knjižurinu, pa im je odgovorila da nek se drže čitanja upozorenja na cigaretama, pa je od tad totalni respect, cure se smijale, da kako je mala a zna odgovorit
Vjerujem da je elokventna jer puno čita, svašta zna jer jako puno čita, a zna neke podatke za kviz je rčita enciklopedije, nekad ostanem zabezeknuta.
U nastavi HJ u 1. razredu, postoji nastavna jedinica Posjet školskoj knjižnici,čitav sat se održava u školskoj knjižnici (upoznavanje sa radom, načinom posudbe kniga, briga o knjigama i sl.). Učiteljice ga najčešće planiraju nakon što se obrade sva slova. Ne radim već duže u školi pa nisam sigurna ali mislim dA je to još uvijek više manje ostalo isto.
Ako je dijete čitač. a nije upisano u kvartovsku knjižnicu može ga se i ranije upisati u školsku ali uz dogovor sa učiteljicom.
Kod nas su odmah na početku odradili sat posjeta knjižnici i sad povremeno odrade sat u knjižnici i tada im učiteljica nešto čita. Mali je svaki odmor u knjižnici (ako je otvorena) na igranju i to mi je 100000 puta pametnije, nego da se nagurava u razredu.
Genijalno!Džaba, ni te prepone je nisu omele u čitanju, pročitala je Harry Pottera, sad je na 6. dijelu. Osmašice su pred njom komentirale u knjižnici da nema šanse da bi To čitale, debelu knjižurinu, pa im je odgovorila da nek se drže čitanja upozorenja na cigaretama, pa je od tad totalni respect, cure se smijale, da kako je mala a zna odgovorit
Vjerujem da je elokventna jer puno čita, svašta zna jer jako puno čita, a zna neke podatke za kviz je rčita enciklopedije, nekad ostanem zabezeknuta.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom