da se vratimo na "zasto dugo dojenje"
vidim da stalno trazis koje bi to dobrobiti moglo donijeti i skoro pa empirijske dokaze da je dugo dojenje vrijedno, inace ga treba ukinuti.
kao prvo, potpuno razumijem cudjenje dugom dojenju. da sama nisam dugo dojila, tesko da bih ga i ja shvatila, tako da se ja tebi ne cudim. probat cu opisati s vrlo malo nade da ces shvatiti (ni kriv ni duzan)
zasto je potrebno voljeti? zasto je potrebno imati 3 djece kad je s jednim lakse? zasto svako jutro piti kavu? zasto trcati po livadi u proljece? zasto s vremena na vrijeme plesati? zasto pokloniti nekome skoro nova kolica?
na ta i slicna pitanja moze odgovoriti samo osoba koja to radi, koja pri tome osjeti onaj poseban osjecaj koji se pojavi u njoj samoj, ili iskusi na tudjem licu, u tudjem glasu taj neki poseban osjecaj. sve te stvari jednostavno cine zivot boljim, a da za to nemas apsolutno nikakvih dokaza.
zasto dugo dojimo? kad jednom vidis srecu tog djeteta, kako se razvuce osmjeh od uha do uha kad mama sprema cicu, kako napol zatvori oci od uzitka kad krene sisati.. kad jednom osjetis taj savrseni sklad, mir i srecu, i kad te okolina pocne pritiskati kao sto ti nas sada pritisces, onda trazis i trazis i preispitujes sve moguce razloge da prestanes dojiti i..... ne mozes naci nista. nema nikakvih razloga osim predrasuda.
nutricionisticki razlozi su na strani dojenja - iza godinu, dvije nije prijeko potrebno, ali jos uvijek je kvalitetan obrok. psiholoski razlozi su na strani dojenja, dojenje ne steti samostalnosti djeteta, cak obrnuto. a sama vidis da se potreba sve vise i vise smanjuje i jasno ti je da ce sama po sebi nestati. onda si pocnes postavljati pitanje sasvim suprotno tvojem: "zasto prestati dojiti na silu?"
ne mozes reci da sve u svom zivotu radis zato sto su znanstvenici dokazali da je to dobro, daaaaleeeko od toga. cak vjerujem da se napravi kod nas neko istrazivanje vrlo brzo bi se doslo do dokaza da je dugo dojenje dobro iz x razloga. ne jako vaznih i presudnih, ali je dobro. ali takvo istrazivanje bi nama sluzilo samo zato da ga stavimo drugima pod nos kad nas krenu ispitivati kao ti. nama ne treba to istrazivanje da bismo osjecale potpunu prirodnost i savrsenost dugog dojenja. isto tako, tesko da ce netko tko nije vidio svoje dijete (mama, tata, baka, deda, svejedno, ali netko tko je tom djetetu blizak) shvatiti da tom djetetu pase dojenje kao sto pase, ne znam, ... plivanje ribi.
i jasna je napisala da joj je trebalo da sama iskusi da bi shvatila. tocno se sjecam sumnjicavog pogleda
kad sam joj pricala o dojenju kad je bila trudna.
i recimo, moje starije kceri, znas sta kazu kad vide da se muz i ja poljubimo? "fuuuuuuj" i kako da ja njima DOKAZEM da je to zapravo skroz normalno, prirodno i fino? a cak nema niti ono malo nutricionistickih prednosti kao nekoliko mililitara mlijeka.
Odgovori s citatom
renata prvotno napisa
.
pa ti doktori...mislim stvarno, ne mogu vjerovati ovo...
