Ja sam noćno buđenje i dojenje počela iizbacivast s 18 mjeseci prema savjetu dr Searsa 8) , i to s objašnjenjem : Cice spavaju, pričekaj da dođe sunce, onda će se probuditi i onda ćeš piti mlijeko. Bilo je velikog plača.
Tad nisam uspjela jer sam očekivala pomoć od MM. No ubrzo sam shvatila da on po noći nije nizašta (a oboje smo tad već radili).
Uspjela sam kad sam ponovno odlučila, s 20 mjeseci i to sam sve sama izgurala, lijepo bih ju primila grlila, objašnjavala, ona je plakala, ali ja se nisam dala. Mislim da joj je u tom trenutku to bilo lakše prihvatiti nego prije, a ja sam već bila jako iscrpljena i smršavila sam. Postojao je pritisak da prestanem dojiti, što nikako nisam htjela, pa mislim da je ovo bio dobar kompromis.
Relativno brzo je prihvatila objašnjenje i ujutro bi prvo pitala: Jesu li se probudile?
Od tad spava cijelu noć