Hvala Vam svima na vašim odgovorima, puno ste mi pomogli.

Sada zaista gledam što je najbolje učiniti za svoje dijete, ali i sebe. Znam kakav je postupak kod matičara i želim dobro promisliti i sagledati sve pravne strane baš zbog slučajeva prelaska granice, postupka dobivanja djeteta na skrb i odgoj i slično jer mi se čini da bi sami postupci, pogotovo ako bi on izbjegavao sud trajali godinama, a to ne treba ni meni ni djetetu. Kako vidim da uvijek postoji mogućnost kasnijeg upisivanja oca djeteta i reguliranja odnosa s djetetom, mislim da će mi ipak najpametnije biti ići korak po korak i ne izjaviti ga kao oca djeteta osim ako sam to ne poželi, a činjenica je da on može zatražiti utvrđivanje očinstva i roditeljska prava u bilo kojem trenutku do djetetove sedme godine ako sam dobro shvatila. Imam još tri mjeseca da donesem odluku pa ću se dobro sve raspitati i razmisliti.

Dijete će znati tko mu je otac pogotovo jer će kako stvari stoje imati kontakte s nekim članovima njegove obitelji (njegova sestra i mama otkad su saznale da nije došlo do prekida trudnoće pokazuju interes da budu dio djetetovog života i svako toliko se raspituju kako sam i kako bebač napreduje).

Ne smatram da je on loš čovjek, već da je jednostavno kako je rekla Uh-puh kapitulirao pred stvarnim problemima. Razočarana jesam jer je odlučio zatvoriti oči i žao mi je jer mislim da će propustiti nešto prekrasno, ali nisam više ljuta ni očajna. Sama činjenica da su se sve malformacije povukle i da je bebač u redu, svako njegovo okretanje u buši mi pokazuju kakav sam poklon dobila i kad se toga sjetim sva tuga se umanji. Mislim da ovo malo čudo zaslužuje mirnu i sretnu mamu :D, ali i racionalnu mamu koja je dobro istražila sve alternative .

Još jednom hvala svima