kako uskladjujete posao i folikulometrije?
susrecete li se na poslu s pretpostavkom - "zena u mpo - skoro trudna zena" i da li zbog toga presucujete odlaske na postupke?
pati li vase napredovanje u karijeri zbog mpo?
ajmo, iskustva..
 |
|||
|
|
|||
Kako uskladiti posao i MPO
kako uskladjujete posao i folikulometrije?
susrecete li se na poslu s pretpostavkom - "zena u mpo - skoro trudna zena" i da li zbog toga presucujete odlaske na postupke?
pati li vase napredovanje u karijeri zbog mpo?
ajmo, iskustva..
Sva sreca pa imam ok seficu kojoj sam sve rekla, sta tocno prolazimo, i puna je razumjevanja.. Radno vrijeme mi dopusta normalan odlazak na folikumetrije, kad mi odredjuje punkciju, tocnije kad moram cekat nalaze, kasnim sat vremena, tako da nije problem veliki... Sto se tice ostalih kolega i kolegica, samo neki znaju jer tako zelim.. Za prvu nadam se da sam dosta napisala, mozda se jos neceg sjetim..
kod mene na poslu vrlo uski broj ljudi zna što prolazim...kad su folikulometrije u radno vrijeme, izmislim da moram nešto obavit privatno na pola sata, a od punkcije sam obično na godišnjem minimalno tjedan dana
Posljednje uređivanje od tetadoktor : 22.09.2013. at 21:11
Ja sam bila stalno zaposlena u jednoj privatnoj firmi.
Kada sam se odlučila na MPO dugo sam kalkulirala reći im ili ne.
Na kraju sam im ipak rekla, jer moj posao je bio užasno stresan od vozikanja po gradu, skakanja s terena na teren
pa sve do stajanja i po kiši i po snijegu, vrućini i to po nekoliko sati. Kada sam im rekla svi su me tapšali
po ramenu i poželjeli mi puno sreće. Nakon prvog postupka polako su me počeli eliminirati.
Kada sam najavila drugi postupak, tapšanja su bila nešto manja, ali ajde de, poželjeli su mi kakti sreću.
No, iako je sve to vrlo dobro znala, dan uoči punkcije, šefica me stavila u večernju šihtu koja traje do ponoći,
a da ne kažem da su me telefonski s bolovanja zvali već drugi dan.
Poslije su me raspoređivali na manje bitne zadatke.
Epilog je bio na kraju vrlo jasan. Zbog restrukturiranja tvrtke progasili su me tehnološki viškom.
Treći neuspješni postupak odradila sam kao nezaposlena osoba. Četvrti pak, kao freelancer.
I tamo sam im hrabro napomenula svoje namjere.
U tvrtci za koju sam radila nisu pravili probleme, dapače ponudili su mi pomoć.
Ali za njih ionako radim povremeno i od doma, pa mislim
da im je svejedno što radim kad za njh ne radim i gdje sam.
Kako će netko prihvatiti činjenicu da ideš na MPO-mislim da sve to ponajprije ovisi
o ljudima s kojima radiš i o samom okruženju u tvrtci.
No, poučena iskustvom-ako ću ikada u još nekoj firmi biti stalno zaposlena-e bogami im neću reći ni u ludilu!
Posljednje uređivanje od amazonka : 22.09.2013. at 22:11
Zanimljiva tema.. kad prevrtim film unazad, divim se sama sebi kak sam uspjela od jeseni 2008. do svibnja 2011. uspješno balansirati između posla i postupaka (i svega vezanog uz njih).. Bolovanja sam rijetko uzimala, uvjek po par dana ili čak ni jedan.. U zadnjem dobitnom nisam radila na dan punkcije i ET ostale dane jesam..
Glavni šef na poslu nije znao o čemu je riječ ( a i takav je tip da ga nije briga) al jedna ključna osoba ispod njega je znala i pokrivala me tak da bi mi nekad dala slobodan dan za nešt(što je trebalo) da ne otvaram bolovanje..
Sad sam u velikoj frci jer krećem ponovo put VV. U četvrtak idem prvi put, a radim od 10:40 i svijesna sam da do onda neću biti gotova , što opet smislit i iskemijat da to obavim a da posao ne ispašta
Glavni šef se u međuvremenu promjenio ( mislim da zna je D. djete iz MPO-a) jer sam u jednom od postupaka bila s njegovom frendicom/bivšom curom..
al to ne znači da će biti pun razumjevanja..
Ja uskoro idem u četvrti stimulirani postupak i svaki put dosad sam kombinirala go i bo, silom prilika ovaj put ću na bo od prve folikulometrije jer ne stignem(pošto nisam iz Zg), a ovo vrijeme mi služi da se maknem s posla jer je grozan
Ja nisam imala nikad problema sa izostankom, štoviše, ja glupača bi rekla tri mj unaprijed da planiram ići u postupak i da me nebude, i tak bi uvijek riskirala otkaz ali još sam tu, i kaj je najgore uvijek se vratim jer nikak nemogu zatrudnit pa da me nema 2g... Možda me zato i neće jer mislim kak bi mi trudnoća bila spas od stresnog posla
Ja sam prvi i drugi put uzimala godišnji (radila sam u državnoj službi na zamjeni). Šefica nije znala, znala je pokoja kolegica. Sad kad sam išla na IVF radila sam kod privatnika koji je već imao djelatnicu koja ima dijete iz IVF-a pa mi je bio podrška, rekao mi neka ne odustanem. Na kraju nisam ostala kod njega, ali to je već druga priča. Stalno si mislim ako se ponovo zaposlim mogu zaboraviti neko vrijeme na postupke, osim ako ću raditi pola radnog vremena ili nešto kombinirat.
Ja sam rekla kolegici i direktorici. Posto imam eto takvo radno vrijeme, uskakala bi mi u zamjene. Direktorica nije pravila nikakve drame, sestra joj to prolazi vec par godina i zna otprilike kak je. Zvala me i navijala za uspjeh. Samo me molila da ako bude + da joj odmah javim da pocne traziti zamjenu. Drugim kolegama nisam govorila jer mi je tak ok. Nitko me ne ispituje previse a to mi je ok. Isla bi na go od dana punkcije. Prvi put do bete, drugi put cca 2 dana bo od punkcije a za ET neki izmisljen slobodni dan. Radila sam u medjuvremenu. Bolovanje od 2-3 tjedna nisam koristila
moji na poslu nisu znali sve te godine da sam u postupcima, kako ne dolazim iz daleka u ZG na postupke, nije mi trebao bar za folikulometrije godisnji ili bolovanje. Za punkciju bih izmislila nesto, uzela slobodan dan, a za transfer bih poslije transfera znala ici raditi, od punkcije do transfera i od transfera do bete sam uvijek radila.
No kad ste u klinici u kojoj su folikulometrije tek oko 11 sati ili 12 sati, to je vrlo nezgodno jer tad sam izmišljala svega na poslu i uopce ne znam kako sam taj postupak progurala.
zasto nisam rekla na poslu? Radim u muskom okruzenju, oni nemaju razumijevanja za zene koje idu na najnormalniji porodiljni samo 28 ili 45 dana prije poroda jer je eto nece biti bar 6,7 ili 13,14 mjeseci. Nominalno imaju ali realano uopce nemaju razumijevanja za trudnice pa rekla bih cak niti za mame. Da sam rekla da sam u postupcima - bila bih isti tren ostembiljana kao trudna zena - uskoro beskorisna zena i zaobisli bi me i povisice, promaknuca, bonusi i slicno. Vidjela sam to, gledala sam to....
Drugi je razlog sto nisam zeljlela da me itko sazaljeva, da mi zeli srecu, da me pita nakon postupka "i sto ima novog", etc. to je bio moj osobni odabri i stit i za mene je bilo mnogo lakse na taj nacin.
Ali nacin na koji funkcioniraju drzavne klinike u Hrvatskoj kad svaki 2. dan moras na folikulometriju, pa ne dodjes na red do ne znam kad i tako ode pola ako ne i cijeli radni dan, pa punkcija, pa transfer (i ne govorim o uzimanju godisnjeg ili bolovanja 3 tjedna jer i to ne moze svatko u svom radnom okruzenju), je uistinu tesko balansirati postupke s poslom, o curama koje dolaze u ZG iz Slavonije, Kvarnera, Dalmacije, itd. da i ne govorim. Mnogo je lakse i veci je komfort u privatnom IVF centru (osim cini mi se Lucingera, tamo se navodno isto dugo ceka), ali sam nazalost svjesna cinjenice da vecina nas ovdje sebi privatno okruzenje i ne moze financirati.
Bilo je ovdje vec slucajeva da su zene zbog postupka ostajale bez posla....... kome tuziti?
Kad se samo sjetim kojom je lakocom moj kolega rekao da ga nece biti redovito na poslu jer je u postupcima, pa ga nije bilo par dana jer je isao sa zenom na FM, nitko nista - naravno - on nece ostati trudan..........
čitam razna iskustva pa moram napisati i svoje koje je suprotno pročitanom.
radim u privatnoj informatičkoj firmi (dakle muško okruženje) i od počeka sam rekla da idem u mpo vode. to sam mogla iz razloga što su dvije kolegice iz mog odjela imale bebu iz mpo, jedna od te dvije mi je bila voditeljica, direktorica ima djecu iz mpo, direktor ima razumijevanja za trudnice i želju za dijecom. za prvi postupak u sloveniji sam dobivala slobodne dane, par dana prije punkcije sam se razbolila pa sam ionako otišla na bolovanje, vratila se u firmu 5dnt. za drugi postupak u Pragu sam uzela godišnji, vratila se na posao 4dnt i doslovno su me htjeli potjerati doma da odmaram i čekam betu. prvi fet sam provela doma čekajući betu i nije uspjelo.. nikad mi nitko nije prigovorio što me nije bilo u firmi tih dva tjedna, uzeli su studenticu koja me mijenjala. za dobitni postupak su znali da idem opet, uzela sam godišnji i vratila se na posao 4dnt. nakon što sam imala pozitivnu betu svi koji su znali veselili su se skupa sa mnom i bili jako velika podrška. otišla sam na komplikacije u 7tt zbog krvarenja, kada sam se malo oporavila i svratila da ih sve vidim rečeno mi je da se za svoje radno mijesto ne moram brinuti, da me čeka i da samo uživam u trudnoći.
niti jedna cura u firmi koja je otišla na porodiljni nije dobila otkaz nakon povratka na posao, za božić se dobiva dodatna božićnica za dijete, za rođenje dijeteta novčana naknada.
znam da je ovo rijetkost, ali ima i takvih radnih okruženja!
bila sam u dvoumici dali da napišem svoje iskustvo
Ja sam u MPO vodama od 2010g.svaki put kad sam morala ići na preglede morala sam smišljati da imam nešto za obaviti jer nisam htjela da me poslije svakog neuspjeha žale ili za vrijeme ispituju kako sam.Možda bi i rekla da nisam imala radnu kolegicu koja je sve to prolazila i kako su ju gledali jer je ona sve pričala.I najgore od svega što i šef ima dijete iz MPO i" fol" da ju podržava u tome a svima nama zaposlenima je pričao da jedva čeka da ostane trudna da joj da otkaz.Radila sam poslije transvera(dobitnog) do pregleda (otkucaja srca) otišla na komplikacije i naravno nakon porodiljskog dočekao me OTKAZ.
Super Bluebella, kako je ovo lijepo čuti. Hvala bogu da ovakvi primjeri postoje.
Ja sam za razliku od tebe i kad sam bila T bila "na ledu",a bez potrošenog radnog sata, a kamoli dana na račun
trudnoće, pregleda isl. Dapače odrađivala terene i za druge. A radim u državnoj firmi.
Već sam detaljno o tome pisala na temi posvećenoj tome.
S obzirom na to sada niti u MPO mi ne pada na pamet da bilo kome što kažem. Čak ni najbližim kolegicama.
Jednostavno nisam sigurna da to netko nekad nebi upotrijebio protiv mene.
Da nebi bilo percipirano "nje nikad nema" zato jer me možda jednom nema kad me nešto trebaju.
Zbog toga mi je odabir klinike bio po kriteriju: ona koja je blizu posla, a ispalo je da je na pola puta od posla do kuće.
Pokušavam stvari obaviti prije posla sa kašnjenjem koje mi je dozvoljeno ako ga nadoknadim (za to me nitko ništa ne pita,
ako sam u okviru obvezne satnice, ili preko nje i ako nije baš svaki dan) ili uzmeme privatni izlazak koji mi se onda odbije od
satnice i kasnije ga odradim.
Obvezna satnica nam se računa u okviru mjeseca tako da imam vremena sve odraditi, što je super.
Hvala bogu na tom aparatiću na porti koji me ništa ne pita, nego samo lijepo računa.
Sa folikulometirjama se tako nekako snalazim a ako je nešto veće uzmem taj dan G.O.
HSG sam primjerice odradila u privatnoj klinici pod pauzom (oduzeo mi je 45m), i imala sam ludu
sreću da me ništa nije boljelo, dok. je rekla nek još pola sata poslije pričekam u čekaoni a ja sjela u auto
i vratila se u ured.
Da sam na poslu rekla da idem na neku pretragu, svi bi percipirali da me nije bilo cijeli dan, možda i dulje.
Kako ću se snalaziti nadalje, stvarno neznam, ali sam sigurna da im još dugo dugo (nikad) neću ništa reći
Posljednje uređivanje od krojachica : 23.09.2013. at 13:35
Ja nikome na poslu apsolutno ništa nisam rekla, niti namjeravam. Radim u privatnoj firmi i reći mi je stvarno zadnja zadnja opcija. Za sada se nekako snalazim (godišnji, koji dan bolovanja). Ali je baš teško, uza sve što prolazimo još imati i taj pritisak "što ću s poslom", "kako izaći s posla", "hoću li dobiti okaz ako netko sazna" i slično..
Kod mene na poslu znaju da sam u mpo i moram reći da za sada imaju razumjevanja. Šefica je ok, uvijek mi izađe u susret kada nešto moram obaviti.
Ali, ono što mene muči je ista stvar što je rekla Kadauna; nije nimalo jednostavno otići na folikulometrije kada su one u 10 ili 11. Posao mi je specifičan i mene ako netko mijenja plačeno će dobiti samo ako sam na bolovanju, međutim ne mogu bolovanje uzimati svaki drugi dan. Kolegice su mi divne, zaista uskoče kada mi je potrebno. Sva sreća pa sve skupa na sve potrošim oko 5 dana pa nije strašno (obično ne radim na dan punkcije i transfera i ako imam folikulometriju ujutro a i radim ujutro, ne stignem se vratiti na posao zbog daljine).
E, sad, znam da nije lako ni bolnicama se organizrati, ali mislim da bi folikulometrije trebale biti što ranije (mislim , ne potrošimo im puno vremena, unutra smo 3 min sve skupa).
Posljednje uređivanje od Lotta81 : 23.09.2013. at 14:28
moje iskustvo je skroz pozitivno.
na poslu znaju svi koji trebaju znati - sef, tajnica, racunovotkinja i par bliskih kolegica/kolega.
kad idem na folikulometrije dogovorim se sa sefom da kasnije odradim radno vrijeme, o cemu i kolegama ostavim obavijest.
od punkcije sam bila na bolovanju zbog rizika od HS-a.
za 1. fet sam uzela bolovanje nakon transfera, za 2. fet samo za dan transfera, ako se dobro sjecam.
sto se tice fm-a na VV su one 7:15-8:45 tako da se stigne i na posao (doktori izlaze u susret pa one kojima je frka primaju ranije ujutro).
Lijepo je čitati pozitivna iskustva i moram reći da me to ohrabruje za ubuduće.
Na žalost, u bivšoj firmi, za folikulometrije punkciju ili et. nisam mogla dobiti nikakav slobodan dan,
a još manje godišnji za cijeli postupak. Htjela, ne htjela morala sam reći, naravno ne da dobijem
njihovu 'podršku' i da me 'tješe' zbog neuspjeha već zbog opravdanog bolovanja i šifre.
Da stvarno...na kraju, isplati li se tužiti poslodavca koji je otpustio zaposlenicu zbog IVF-a?
Posljednje uređivanje od amazonka : 23.09.2013. at 15:59
Evo još jedno pozitivno iskustvo.
Iako sam u MPO vodama već 7-8 godina još uvijek nailazim na razumjevanje u firmi. Radim u velikoj privatnoj osiguravajućoj kući.
Od početka sam bila iskrena prema svojoj šefici, i uvijek ima razumijevanja za moje izostanke. I ne samo izostanke vezane za folikulometrije i ostalo, već i mojih nekoliko neuspješnih trudnoća u kojima sam od pozitivne bete na mirovanju-bolovanju. I, kada se vratim sa bolovanja uvijek me dočeka topla atmosfera (imam informacije da je moja šefica čak i plakala nakon mog zadnjeg pobačaja-iako je neudana i ne zna kako je to kad izgubiš bebu). Kada me nema, moje kolege preuzmu dio posla. A kada samo zakasnim zbog fm, aspiracije ili et, ostanem prekovremeno.
Mislim da u tom segmentu stvarno imam sreće. Grozno bi mi bilo da se moram još i sa tim opterećivati.
Ipak, ponekad zabrijem da previše izostajem (moja borba već dugo trajeeee) i da me svi krivo gledaju, ali svi me uvjeravaju da je to samo moja percepcija.
Amazonka, kako dokazati da je otpustio zaposlenicu zbog IVF-a?
Kako dokazati da je otpustio zaposlenicu zbog IVF-a? Na, žalost nikako.
O tome se radi...Pogotovo kad je u pitanju reorganizacija. Kada si proglašen
tehnološkm viškom tada pravnog argumenta ni nema.
I drago mi je da vaši primjeri pokazuju da ima i dobrih radnih sredina
i da postoje dobrih,normalni i koretkni ljudi...
Posljednje uređivanje od amazonka : 23.09.2013. at 18:35
Ah...i ja sam bila u dilemi reći ili ne reći, ali smo mala firma i znala sam da neću moći skrivati. S obzirom da smo državna firma i jednim smo djelom čak poslovno zalazili i u mpo vode, znala sam da otkaz ne mogu dobiti od strane svog šefa jer bi jako loše prošao da sam se žalila našem Ministarstvu. Tako da sam službeno bila mirna. A ako ćemo o ljudskoj gluposti, čim sam ušla u prvi postupak počeo je pričati okolo kako sam "trenutno na bolovanju a nakon toga idem na porodiljni"
Bilo mi je teško uskladiti sam posao s postupcima jer sam morala planirati kako ću u cjelosti odraditi projekt/radionice/niz predavanja a ne stati usred toga kako bih krenula u postupak...a to "usklađivanje" je već bio posao za Nobelovu nagradu.
Jako mi je žao svih vas koje ste radi mpo dobile otkaz! Sramota.
Kod mene u firmi nitko ne zna da sam krenula u MPO vode..Imam jedan postupak iza sebe u kojem sam se nalagala kao nikad u zivotu
Na folikulometrije sam uvijek isla u 8 ujutro, tako da sam stizala do 9 na posao i to nije bio problem..Imam srecu sto je klinika u blizini radnog mjesta, te sto termine uvijek stavljaju rano.
Medjutim inace uvijek dolazim na posao u 7, tako da sam naravno morala nesto slagati..Vadjenje krvi, primanje infuzija sve zivo sam prosla. Od dana punkcije do bete sam bila na bolovanju. Prije sam razgovarala sa sefom i rekla mu da moram na operaciju (zenski problemi)..Osjecala sam toliku griznju savjesti jer se on stvarno brinuo sto se dogadja i kako sam. Medjutim, ne mogu mu reci istinu jer znam da bih uskoro dobila otkaz. Iako sam 3 godine u firmi, jos uvijek nemam stalni radni odnos, te zbog toga me se vrlo lako mogu rijesiti.
Za sljedeci postupak, planiram odmah ici raditi..malih lazi ce ponovno morat biti, ali ne i operacije
Radim u maloj privatnoj firmi u kojoj bi bilo nemoguće ne objasniti gdje sam svaki drugi dan do 10-11 h. I da sam mogla sakriti, ne bih imala živaca lagati, tako da su moji znali od prvog dana.
Imali su razumijevanja i nisam imala nikakvih problema tipa da mi je prijetio otkaz, nisu mi prigovarali za izostanke (doduše, svela sam ih na minimum, po 2h za FM, dan punkcije i po dan-dva za transfer)...ali ta "na nju se ne može računati" vibra je bila stalno prisutna.
Napredovanje u karijeri - patilo je, i to obostrano; u raspodjeli projekata sam dobivala manje vremenski i stručno zahtjevne, a to me dodatno potaklo da svoj fokus u potpunosti usmjerim na postupke i posao odrađujem, a ne kao nekad- živim...
E da, i odbili su mi povišicu, no ne mogu tvrditi da je to bilo samo zbog MPO, nisam bila jedina koja je nije dobila.
E da, svaka žena koja u firmi prizna da je u mpo vodama mora biti svjesna da za nju nema napredovanja, povišica i sl. i mora si to tako posložiti u glavi. Samim tim priznanjem daješ do znanja da imaš neku važniju misiju od poslovnog uspjeha. Barem je tako kod mene.
Radim u jako maloj privatnoj firmi, na srecu od prvog dana kad sam krenula s konzultacijama to sam i rekla sefici i kolegici, svjesna sam da sakriti ne bih mogla jer radno vrijeme nam je od 7:30 i folikulometrije ne bih mogla prikriti.. imam njihovu podrsku iako su obje bez problema zatrudnile i imaju djecu.. humana mi je doslovno 5 minuta od posla tako da se nakon folikulometrija odmah vratim i odradim sve sta treba, ako ne stignem zavrsiti planirano ostajem duze ali to je rijetkost.. za prvi postupak sam uzela slobodan dan punkcije i transfera i vratila se raditi.. drugi postupak sam mislila da bi trebala napraviti suprotno pa su mi dopustili dva tjedna nakon transfera.. za sad nema nikakvih problema , jedino im je bitno da je posao odradjen i da ne pati radi mojih izostanaka sto se zaista i trudim.. tako je barem do sad bilo ali nikad ne reci nikad, nadam se da ce mi i za iduci postupak izlaziti u susret..
Citajuci forum zadnjih par mjeseci imala sam dojam da vecina vas ima idealne uvjete na poslu. Puno mi znaci sto sada vidim da nisam jedina s problemom da li priznati ili ne u firmi da si u MPO postupku. Sad bar znam iz vasih iskustava da se moze proci kroz postupak bez da to obznanis na poslu i iskreno, to mi se cini kao puno bolja opcija.
Iako radim u privatnoj firmi ne vjerujem da bi mi dali otkaz zbog toga (a opet nikad se ne zna), ali mogli bi me traziti da odgodim postupak zbog velike količine posla. A kod nas je stalno neka guzva i ako bi tako gledali nikada ne bih mogla u postupak. Vjerojatno bi nastala i panika sto s poslom koji radim, jer bi me gledali kao buducu trudnicu, kao nekoga tko ce uskoro izbivati bar godinu dana.
Odlucila sam stoga da im necu reci, ali ostaje mi veliki problem sto cu ako mi odbiju dati slobodno kada mi bude trebalo ili ako me posalju na sluzbeni put usred postupka.
Cure veliki pozdrav i nadam se da ćemo se družiti ubuduće! Pa mi jako malo općenito pričamo o našoj borbi za bebom! A na poslu ništa! Jos se i sama cudim kako smo sve do sada uspjeli izvesti! Iza nas su 3ivf u privatnoj klinici, od kuće do klinike nam treba 3h vožnje, ujutro bi radili i navečer bili u Zg na kontroli, čak sam na drugoj punkciji koja je bila navečer jutarnju smjenu odradila! Nakon ET obavezno 3 dana sam na bolovanju (muzic inzistira) a za sve ostalo normalno radim, tako mi je psihički lakše, da nitko nezna!
Moje iskustvo je vrlo pozitivno, iako radim u maloj privatnoj firmi koja trenutno prozivljava krizu imam potpunu podrsku. Buduci da svaki drugi dan idem iz Pu na folikulometriju, moje kasnjenje na posao bi bilo preocito, pa sam sefove i cure koje rade u mom uredu informirala o svemu.
Ostali, naravno ne znaju, smatram da nema potrebe da se na marendi ili kavi "razglaba" o meni, a i samo (dobronamjerno) zapitkivanje kolega bi mi stvaralo pritisak.
Slobodne dane sam koristila samo za punkciju i transfer, ostalo sam sve odradila. Mislim da imam iznimnu srecu buduci da su vlasnici firme u kojoj radim divni ljudi koji me podrzavaju (jedan od njih mi je cak jednom rekao da se svaku vecer moli za mene, mislim da to dovoljno govori o njihovom razumijevanju i podršci).
Sto se tice napredovanja, također cinjenica da sam u postupku MPO nije utjecala na moj poslovni status, dapace tijekom proteklih godinu dana koliko sam u MPO pruzene su mi mnoge prilike da se iskazem i napredujem. Mislim da bi svi poslodavci trebali biti takvi prema radnicima koji su korektni prema poslu, ali na zalost to je vrlo rijetko pogotovo u malnjim privatnim firmama.
Prvi IVF je iza mene ( čekam 8.10 vidimo kakvo je stanje). od svega mi je najviše stresa stvaralo to što sam morala lagati na poslu. od 5 cura/žena samo jedna zna da sam u MPO vodama i ona bi me najviše pokrivala. kako radim za jednu poznatiju firmu koja ima svoj lanac trgovina mogla sam kobinirati smjene kada su bile folikulometrije, krila sam se u wc-u kad bi morala uzeti gonale, ali na dan punkcije sam otvorila bolovanje ali sam kolegicama rekla da imam ginekoloških problema i da moram malo odležat, neću vam ni spominjat reakciju i pitanje direktorice. inače na ugovoru sam i neznam šta bi joj rekla ako dođe do drugog postupka. vjerojatno ću joj reći istinu i čekati otkaz koji će doći kroz dan-dva.
ovo je za svaku pohvalu....Bluebella prvotno napisa
u danasnje vrijeme je jako malo takvih...
Posljednje uređivanje od marincezg : 02.10.2013. at 21:11
da i ja ostavim svoje iskustvo...radim u banci, u smjenama....odmah sam rekla nadređenima kad smo krenuli, jer sam znala da neću uvijek moći zamijeniti smjenu, a godišnji odmor nisam htjela sav potrošiti na postupke. reakcije su odlične...šefica mi kaže da svaki put kad ide, moli u Međugorju za mene, iako sama nije udana i nema djece. eto nekak sam se pokrivala do sada za fm nekad uzela dan bolovanja, nekad zamijenila smjenu, nekad dan godišnjeg. a u prijašnja dva AIH sam od inseminacije do bete uzela dva tjedna bolovanja i sad treći put ću isto tak.
I ja sam rekla odmah. Imali su razumijevanja za postupke - nakon fm sam trčala na posao (U KBC Ri je bilo super što su fm odrađivali prve, a MM i ja smo bili u čekaoni već u 6 i pol, da bi bili prvi)
Ležala sam nakon oba transfera - uzela slobodne dane i GO.
Radila sam pola radnog vremena dok sam mogla sjediti (negdje do 6 mjeseca trudnoće)
Vratila se na posao nakon 6 mjeseci. Nije me dočekala idila
Sad stvari polako sjedaju na mjesto...
Ja sam uzimala bolovanje.za moo se može dobiti i bolovanje
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
