jeste li autoritet svome djetetu? što to zapravo znači i kako biti autoritet?
moj malac ima tek 20 mjeseci, ne znam od kad se uopće o posjedovanju autoriteta u odnosu s djetetom može pričati.
i iskreno, ne znam ni dal sam uopće autoritet, on je sad u svojoj nekoj "neću fazi", i naravno, ne sluša me uvijek, plače i histerizira kad nešto ne smije.
trudim se postavljati neke normalne granice, bez nekih pretjerivanja, zapravo mu dopuštam da proba svašta dok god nije u pitanju nešto zbilja realno opasno ili uništavanje tuđe imovine.
mm je već malo stroži, dakle po meni ne autoritarniji, već stroži (tako je valjda i odgajan, tipa; ne dirati zemlju, zaprljat ćeš robicu, ne se penjati, ne ovo ne ono), i nekad mi zna reći da je J razmažen, i da sam ga ja razmazila jer cendra za svakog vraga.
naravno ja se s tim ne slažem jer vidim da mi zapravo imamo drugačija očekivanja od njega. to je već druga priča.
tko je kod vas veći autoritet, vi ili partner? i kako biti na zlatnoj sredini između strogosti i popustljivosti?