zivot u neboderu s malom bebom

[mimi 25]

Mi zivimo u kuci,u predgradju, na kraju ( ili pocetku, ovisi s koje strane gledas) jednog lijepog mjesta. Nemamo bliskih susjeda, prometnica blizu kuce je slabo prometna, a iza nas suma.
Zadovoljna sam, susjede ne cujem, a ni oni nas, a opet nismo sami usred nicega, a do centra Rijeke nam treba tocno 15 min voznje autom.
Vidis, mene je uvijek brinulo kako bi nam bilo da smo se odlucili zivjeti u stanu (to nam je bila jedna od opcija kada smo razmisljali sto cemo i kako cemo). Ali, nisam razmisljala o tome da bi drugi meni smetali, vec o tome da bi mi smetali susjedima. Kod nas je stalno aktivno i bucno i imam osjecaj da bi cesto morala sputavati djecu da zivim u stanu, i to ne jer meni smetaju djecje radosti i "radosti", vec radi susjeda.
Jako sam sretna sto nam je ovako kako je.
Kako vama koji zivite u zgradama susjedi reagiraju na bebe koje placu, nocna budjenja i sve te djecje zvukove?

[enolee]

Kako vama koji zivite u zgradama susjedi reagiraju na bebe koje placu, nocna budjenja i sve te djecje zvukove?

ovo kod mene je kokosinjac pa nitko nista ne govori. srecom po svih, susjed ciji je dnevni odmah do nase sobe, cesto nije doma.

najgore od svega su susjedi iznad koji imaju dva mala deckica. neodgojeni i ogavan muz koji, npr., baca cike sa balkona, zena koja trese sve i svasta s prozora nama dole po klimama i to dvoje djece koje jaaako rijetko izvode van da se igraju i onda STALNO skacu i trce po stanu. ne znam kada idu spavati jer trcanje (oni nikad ne hodaju, valjda) nekad traje i do 23h. da, da, znam da su to djeca, ali zivot stvarno mogu zagorcati takve situacije. probala sam i na lijepo i na grdo pa skoro dobila i batine.

hehe, jednog lijepog dana i mi cemo imati kucicu, ja to tako silno vjerujem da cu je valjda i na lotu dobit!