u našoj zgradi su većinom stariji ljudi koje ne čujemo. ali oni čuju nas.
djecu izvodimo vani- ipak trče po stanu ( ja bi rekla ponekad, a koliko je to često susjedi kojoj se zatrese strop to ona zna)
imamo jogi za skakanje-netko se sjeti i skoči s trosjeda na pod
djecu ne tučemo, rijetko vičemo- bilo je tantruma na stubištu
mi smo smireni ljudi, djeca su nam stvarno ok, u vriću, školi sve same pohvale. ipak, mislim da susjedima nije lako
imamo troje djece. ono što je nama ponekad susjedima je vjerojatno non-stop