Citiraj ina33 prvotno napisa Vidi poruku
Po mom iskustvu ima, empatija - a uvijek je, de fakto, od kad je svijeta i vijeka, pravilima ipak moraš osigurati. Ja sam se samo referirala da je ovaj dio od 14 h- 17 h postao relativno besmislen. Znači - idite po svoja prava. Nebrojeno puta sam, npr., utišavala radnike u kući na moru (ponoć, a pjesma krene, prazna zgrada, sve odjekuje), utišavala studoše u zgradi u ZG-u, kuckala majstorima, koji put i policiju zvala. Naravno, uvijek procjenjujući da se ne namjerim na nekog luđaka. Mislim da je bitno onemogućiti "stvaračima buke" da stvore naviku bučenja. U stvari, teško mi je zamisliti zgradu di je normalno usisavati u ponoć, bušiti u ponoć a da nitko ne reagira, to mi je malo upitnici, ne kažem da ne vjerujem i nisam sad živila u milijun zgrada, ali da svi ljudi šute, a netko tlači s bukom po noći - čudno mi je to.
Evo, baš ta susjeda, kao mi smo joj bili simpatični, otvarala mi se (čitaj, dosađivala mi kad me sretne) kako su joj susjedi iznad zagorčavali život bukom. Do tog nesretnog bušenja u 21.30 pa na dalje. Nitko nije reagirao, policiju ne bih nikada zvala, mene bi to uzrujalo. Pokucam ljubazno, dijete kmeči na rukama, oboje u piđamama, zalupi mi vrata pred nosom i ne pozdravlja više. Pa hajde ti više s ikim budi ljubazan, a ljubazna sam i dalje. Mada jedva čekam preseljenje u kućicu i da ne trpim zvuk hiltice ravno iznad glave. Upravo sada je bilo kratko kuckanje, dijete s eprobudilo, opet ga uspavljivala. Gotovo svaki dan, svaki.