zivot u neboderu s malom bebom

[Mima]

Da, najbolje da ode onda negdje pod most jer si više od stana u zgradi nemre priuštiti

Pa čuj, postoje i različite vrste zgrada, pa onaj tko je jako osjetljiv na buku i kome smetaju djeca, psi i bučni susjedi može i to uzeti za kriterij kod kupnje ili iznajmljivanja stana. Postoje i manje zgrade na mirnijim mjestima - naravno i tu može biti buke ali su barem šanse manje.
Ja to govorim sa svog stajališta, mi smo kupili stan u novom velikom natrpanom i napučenom naselju, tu je 12 zgrada na maloj površini, i stvarno nisam očekivala mir i tišinu, pa me čude ljudi koji su kupili stan na takvom mjestu a očekivali su mir.

[ina33]

doce i vasa djeca u neko doba pa nece spamvati snom pravednika u 21 sat, vec ce tulumariti vani, i sta tad? ma ne znam, cini mi se kad predjemo iz jednog zivotnog perioda u drugi u glavnom sebe stavljamo u prvi plan.

Pa... ono... kućni red služi za usklađivanje navika stanara različitih životnih perioda i potreba. Isto tako se može reći - tko ga nije u redu slijediti, neka si radi kuću na osami ili nek se prilagodi jer on nije za život u zgradi .

[spajalica]

cuj safran, ja mrzim zvuk saksofona, to sam vec spominjala na nekom topicu, ali mi to nedaje za pravo da se zalim i tuzim sto neko svira isti u mojoj zgradi.
kupovinom stana, kupujes svoj zivot sa ne samos vojom obitelji vec i drugim obiteljima. e sad kao sto mima kaze njima je violina OK, ali eto drugim nije. i sta sad ona se treba iseliti.
ne znam. ja to ne kuzim. zivot u neboderu je zivot u jednom malom zaseoku. oprostitie ali je tako. ako ti se zivot tamo ne svidja, nadji di ti je bolji.

ja sam se odselila u kucu, radi svoje familije, ali ja obozavam zivot u zgradi. i da imala sam i susjede iz pakla, mozda sam i ja bila isti, ali vjezbanje na instrumentu, hodanje po satnu oko 22 sata ubrzanim korakom, glasno zatvaranje vrata, slusanje dnevnika u 19.30, parkic ispred zgrade me nije smetao. ono sto me smetalo sam rjesavala sa svojim slusalicama i muzikom koja se meni svidjala.

naravno da busenje hilticom koje je ovdje spominjano bi mi bilo van pameti, i to bi jedno vece tolerirala drugo ne.

a na selu, zivot isto ima svojih cari, recimo susjedi kose travu u nedjelju popdne, u to bas ui doba za koje vrijedi tzv. kucni red. i sta sad. i to nije milozuvcan uzitak, ali sta sad. traje neko vrijeme pa stane. stisam si zvuk tako sto zatvorim prozore. ako mi je vruce ukljucim klimu. e da imaju ljudi i klime i isto se mogu cuti.
hocu vam reci da zivot i na selu ima svoje nedostatke (osim onih razvozenje, dulji put do posla, i sl.), ali i sa susjeima dok god ne zivimo na pustom otoku imamo svi suzivot. i cini mi se da ni njih ne biramo bas, kao ni familiju.

[palčica]

Ja sam skromna, jedino me i dalje muči samo bušenje, bušenje, malo narodnjaci poslije 22, 23h, bušenje. Sve ostalo mogu, dapače, kupila bih violinu ovoj sa narodnjacima. U tjedan dana samo se u pon. nije bušilo, a ono nisu nikome radovi u tijeku, jednostavno svi imaju nešto za popraviti poslije ili prije majstora. A sad će sigurno još netko stavljati pločice u kupaoni sa jesenskim motivima, pa blagdanskim, pa zimskim..........

[casa]

Ja sam se preselila jer mi je i stan u zgradi u gradu bio preskup ( i zapravo svatko tko ima za stan u zgradi u gradu ima za kućicu na osami u pripi.... ali ne odlazi jer bira grad i posao umjesto cijepanja drva i tišine) i jaaako mi fale svi moji susjedi i svi njihovi gradski zvukovi, a najviše mala s trećeg kata koje je prije 4 godine učila svirat violinu..... Njeno gudalo mi je zvuk kina, kazališta, prijatelja, tramvaja, knjižnice, slastičarnice, semafora,... Malo sam nostalgična, ali eto možda nekom pomogne...

[šafran]

Ma kužim Mima, svi mi govorimo iz vlastitih stajališta, situacija, okolnosti i trenutnog dana dok pišemo, govorimo, to je sve ljudski. Svakoga nešto smeta, nekog buka, nekog evo prljavština i mirisi, ono, ljudi smo, nismo mašine, još

Ja sam se malo našalila jer se sjetim sebe prije 3 , odnosno skoro 4 godine i sada, pa razlika je prilična, makar vjerujem da će se i to promjeniti opet kad djeca porastu i kad bar 5 sati u komadu bez buđenja odspavam, ali iskreno ipak vodim računa o susjedima, i pazim barem da ne radim ono, što bi meni smetalo da rade drugi, to isto spada pod život u zgradi sa puno ljudi i dobrosusjedske odnose.

[tanja_b]

Joj nemojte o instrumentima, nije to baš tako, smeta to itekako, pogotovo djeca koja vježbaju i pogotovo u zgradi koja ima lošiju zvučnu izolaciju.
Znate kako zvuči akustični klavir? E pa čuje se od prizemlja do gornjeg kata i tako svaki dan po cirka 2 sata vježbanja djeteta, koje više pila po njemu nego stvarno lijepo svira, jer vježba naravno.

Pa sad, ne znam koje to dijete vježba klavir 2 sata dnevno možda ono koje je stvarno veliki talent i uživa u vježbanju, ali to onda i ne mora biti tako strašan zvuk.

Moji roditelji su nekad davno imali problema sa susjedom ispod nas zbog klavira - ali samo u nižim razredima oš. Dolazila se žaliti na vrata, onda iz principa nije pozdravljala na hodniku, i tako, zapravo bezazleno (nije zvala policiju ili prijetila).
Da ironija bude veća, sad unuke te iste susjede nabijaju po klaviru bezveze (znači, ne vježbaju, nego lupaju po tipkama za igru), i to vikendom u rano popodne Meni je to smiješno, jer više ionako tamo ne živim, ali moja mama je ljuta do neba zbog svega toga.

U našoj sadašnjoj zgradi, osim klavira, ponekad se čuje i pjevač koji vježba, a imamo i dva čelista Pjevač se ponekad čuje na hodnik, ostali instrumenti rijetko.

[šafran]

Tanja_b 2 sata minimalno Izgleda da mala je talent, starija je cura 11 godina, ali ne vježba ona zbog toga, već zato što to voli, njoj nikad dosta, čak je počela i skladati sama

[palčica]

Mislim da je stvar u tome, ako se uklone one nijanse smetnji kod pojedinaca (zvuk violine, gudala, mačka hrče, laste lete i sl.) da neki stanari u zgradi jednostavno ne mare za druge. Nisam ni ja dok nisam postala mama razmišljala o mogućim smetnjama za dječiji san, ali nisam bučila zbog stanara, nebitno koje dobi. Psu ne dajem da laje u kući, na livadi nek se nalajava do mile volje. Što kaže Peterlin, bacanje smeća - po liftu, opušci, pišanje pasa u ulazu, nenajavljeni tulumi do zore, slušanje glazbe poslije 21, 22h, pojačane do iznemoglosti, kraj otvorenih prozora, lajanje pasa iz razonode - stvar kulture stanovanja ili nekulture. One se benigne nijanse mogu srediti možda i smirenim razgovorom. Ili sam prenaivna.
Mada sama ne znam kako rješiti ove svoje bušače.

[tanja_b]

Tanja_b 2 sata minimalno Izgleda da mala je talent, starija je cura 11 godina, ali ne vježba ona zbog toga, već zato što to voli, njoj nikad dosta, čak je počela i skladati sama

Joj, meni to uopće ne bi smetalo, dapače.
Jedini instrument koji bi me možda smetalo slušati u tolikoj količini je flauta. Ili truba.

[tanja_b]

A kad smo već kod toga koga što smeta...
Ne mogu se požaliti na buku, ali me u našoj zgradi (tj. pred njom) smeta nešto drugo - za lijepih dana pred haustorom se skupljaju školska djeca. To bi bilo super, da za sobom ne ostavljaju gomile smeća - puknute balone, papiriće od bombona, vrećice od grickalica, sličice... kad ih pitaš, odgovore ti da to nije njihovo
Eto, to smeće i taj nemar me smetaju, a ne buka. Inače na tom mjestu zaista nikom ne mogu smetati ako razgovaraju ili se igraju, jer je zgrada tako građena da ničiji prozor nije blizu haustora.

[šafran]

Mene bi saxofona isto ko Spajalicu Volim zvuk saxofona, ali baš svaki dan po par sati i ja bi ga mislim brzo zamrzila

[spajalica]

Moji roditelji su nekad davno imali problema sa susjedom ispod nas zbog klavira - ali samo u nižim razredima oš. Dolazila se žaliti na vrata, onda iz principa nije pozdravljala na hodniku, i tako, zapravo bezazleno (nije zvala policiju ili prijetila).
Da ironija bude veća, sad unuke te iste susjede nabijaju po klaviru bezveze (znači, ne vježbaju, nego lupaju po tipkama za igru), i to vikendom u rano popodne Meni je to smiješno, jer više ionako tamo ne živim, ali moja mama je ljuta do neba zbog svega toga.

hahahaha bas to sam htjela reci kako se zivot mijenja.

[Mima]

Ha ha evo i kod nas je to počelo zadnjih par dana ali nisu čak školska djeca nego neki totalno mali klinci koje roditelji puste same van.
Sad, što jest, jest, Lea je bila jako zadovoljna jer su bacili pune vrećice sa sličicama Štrumpfova, a i pas je bio zadovoljan radi odbačenih grickalica, samo se razočarao kad sam mu zabranila da ih jede.

[šafran]

Da i mene ne smeta buka sa dječjeg igrališta, interesantno, to skoro ni ne primjećujem, ali kad krenu one mašine za košnju i puhalice za lišče, dobijam rogove, majke mi. Nekad ni to nisam nešto tangirala, ali sada, kuku i jao.

[cvijeta73]

A kad smo već kod toga koga što smeta...
Ne mogu se požaliti na buku, ali me u našoj zgradi (tj. pred njom) smeta nešto drugo - za lijepih dana pred haustorom se skupljaju školska djeca. To bi bilo super, da za sobom ne ostavljaju gomile smeća - puknute balone, papiriće od bombona, vrećice od grickalica, sličice... kad ih pitaš, odgovore ti da to nije njihovo
Eto, to smeće i taj nemar me smetaju, a ne buka. Inače na tom mjestu zaista nikom ne mogu smetati ako razgovaraju ili se igraju, jer je zgrada tako građena da ničiji prozor nije blizu haustora.

e, to je drugo. to poludim. to treba ućerat da pokupe, baš te briga jel njihovo ili nije njihovo. ako neće nitko drugi, a morate vi, što ćeš. probaj, obično upali na lijepo. ajte klinci, nema veze što nije vaše, znam ja da vi brinete o našoj okolini, tu vam je smeće blizu...i tako. da im bude neugodno.

[spajalica]

eto taj probelm imamo i mi na selu. nekidan sam nasla ispred svoje kuce neku casicu od jogurta sa laticama koje plutaju u vodi, i jos povezanu a nekom trakom za vuci i to bas ipsred mojih vrata.
s obzirom da nije to bilo ispred mojih vrata kad sam krenula po klince u vrtic/skolu i da sam se vratila nakon 15 tak min. pitam dvoje klinaca koji su bili vani dok mene nije bilo. e sad jasno je da su oni, ali nije njihovo kako rece tanja. lijepo bacila u smece. i to je to.
a eto ne zivim u zgradi. sad mogla sam klincima zabraniti hodanje ispred mojih vrata jer to je moje zemljiste i sl. ali nema smisla. jer bila sam i sama djete i sto su nam vise branili i njurgali mi smo bili gori. onim koji su bili prema nama super i mi smo se lomili oko tih ljudi. nosili, pozdravljali..... sve sto je trebalo i sto se nama cinilo da je trebalo.

[Charlie]

Ja volim red i grozno mi je sto kod nas nikakvih pravila nema, ne moraju se postovati i u biti ne mozes nista susjedu koji u ponoc busi...ni onom tko ne placa pricuvu...ni onom tko ostavlja smece pred ulaznim vratima...da ne nabrajam.

Ovdje gdje sad zivim, a nije najuredjenija dezava na svijetu, dapace - smece se razvrstava a ako ne, zgrada dobije kaznu (u Zg moja mama iznese kutije za Pan papir na dan odvoza i u trenu se nadje pametnjakovic koji na to iskrca hrpu svoje nestisnute, pomijesane, neuredne ambalaze koja pada po hodniku); ako netko ima radove u ulazu je obavijest s tocnim danom pocetka, kraja i satnice kad ce bit radovi; kad je sluajno tulum isto se moli za razumijevanje i pise do kad ce trajati...kad su susjedi iznad nas renovirali balkon, radnici au mi dosli oprati nas balkon i stakla koja su zaprasili!
Meni je to lijepo, pristojan odnos prema susjedima, a netko tko se svojim navikama ne bi uklopio bojim se da bi brzo dobivao pisamca upravitelja. Ja imam malu djecu ali pazim da rano ujutro i navecer ne guraju stolce, da budem iskrena stolce ne dam gurati nikad, sigurno nas se cuje vise nego nekog bez djece ali stvarno pazim da se ne deru, ne vriste, ne skacu s namjestaja i sl.

[Charlie]

Hocu reci, nije bas to tako, ako vam smeta buka nemojte zivjeti u zgradi. Ma nemoj, a gdje da zivim? Da se pristojni ljudi svi povuku u osamu da bi kauboji ostali u zgradi? Karikiram sad, ali sto nije ljepse ovako, red pristojnosti, red tolerancije, dobrosusjedski odnosi. Normalni zvukovi zivota u stanu meni ne smetaju niti bi se u normalno sagradjenim zgradama trebali previse cuti (druga stvar je sto je kod nas gradjeno sve i svasta zadnjih 20 godina), a ne smetaju mi ni djeca na igralistu ni tinejdzeri pred ulazom ni lavez psa iz parka, ako je normalno doba dana.

[Mima]

Kad kažem nemojte živjeti u zgradi i mislim na normalne zvukove života, koji smetaju nekim mojim susjedima, a i nekim curama koje su se ovdje javljale. Naravno da ima ekstremnih primjera i bezobraznih ljudi koji su jako bučni.

[Jurana]

Pa nije da se baš ne može ništa susjedima koji se ne pridržavaju reda. U mojoj zgradi jedan susjed nije plaćao pričuvu (nijednom je nije platio) pa mu je to uzeto ovrhom.
Isti taj susjed je, nakon što je kupio psa, počeo često prati balkon gumom, dakle jakim mlazom i onda je ta prljava voda špricala po našim balkonima i robi koja se sušila (a bilo je i robe malih beba ). Bilo je očito da u toj vodi ima urina i fekalija psa. Prvo smo pokušali razgovorima i molbama, a onda smo se obratili komunalnom redaru koji ih je ozbiljno ukorio (njegovim riječima) i onda je to prestalo.

A ima i jedan primitivniji način, ali očito učinkovit. Jedni su se susjedi zainatili da neće plaćati čistačicu, a tadašnji ima je predstavnik stanara rekao: Ako ne budete davali za čišćenje, ja ću sam se svaki dan ... (prijevod: olakšati) ispred vrata, pa da vidimo kome će prije dosaditi.
Mislim, znam da je gadno, ali, svejedno,

[šafran]

Charlie slažem se u potpunosti naravno.

Nego ovo sa stolicama na primjer, to mi isto baš nije ok, zna biti neugodno, mi smo uvijek na svim stolicama imali zaljepljene komadiće onog materijala koji služe baš za to, ne mogu se sad sjetiti kako se zove, ali kad se to nalijepi kao da ni izvlačiš stolicu po parketu, ništa. Mislim da to imaju skoro svi u našoj zgradi, to su ti neki mali detalji koji ništa ne koštaju, a puno znače za što ugodniji suživot, pogotovo u zgradama lošije zvučne izolacije.

Inače podjsetila si me baš na nešto. Jedna moja poznanica je nedavno kupila stan isto u starijoj zgradi, sve su to odlične gradnje, čisto, uredno, zbigecano, nema smeća, stabilno, nema vlage, toplinska izolacija odlična, ali te starije zgrade imaju na žalost lošiju zvučnu izolaciju pa su recimo kod njih preko kućnog savijeta odmah susjedi zahtjevali da ili stave tepisone po podovima, ili naprave izolaciju, dämung zvučni između poda i parketa, to je naravno ekstra koštalo, renovirali su čitav stan, ali pravila kućnog reda su bila takva ili tepisone ili to, a oni su htjeli parket i ništa morali su ispoštovati. I smatram da je to ok.

[Peterlin]

Eh, daleko smo odmaknuli od teme buke.

Da se vratim na prethodne postove - slažem se sa spajalicom, svi mi gledamo život iz svojih cipela, pa nam buka smeta puno više u vrijeme dok imamo malu djecu koja spavaju preko dana i slično...

S nekim susjedima se može razgovarati, drugima ne možeš dokazati ništa. Ali to su "čari" života u zgradi. Ne vjerujem da ću se toga ikada trajno riješiti. A ekstremni bezobrazluk treba rješavati grubom silom. Ja sam zvala policiju jedan jedini put dok su se susjedi tako svađali da sam mislila da će se poubijati i dok su mi jedini put probudili klince bukom usred noći. Tada se ispostavilo da sam bila treća iz zgrade koja ih je zvala. Došli su u roku 20min i stvar riješena. Eh, da je poslije bilo grdih pogleda, bilo je. ALi po balkanskom običaju nitko tko maltretira druge ne misli da bi trebao oboriti pogled. Klasika....

[enolee]

meni je u glavi samo jedna stvar, a to zvuci otprilike ovako: da mi je samo tjedan dana zivjeti iznad svojih susjeda.. U tuh tjedan dana bi, sigurna sam, promijenili nacin razmisljanja i postojanja u stambenoj zgradi s paus papir podovima. Nekom pod, drugom strop. Uvijek bilo bolje hodati nekom po glavi, nego biti gazen-pokusavam se nasaliti.
Ovo iznad nas su podstanari, mi smo vlasnici stana.
Kome da se zalim? Vlasniku njihovog stana? U danasnje vrijeme?
Isto tako su ispod nas bili studenti, e to je bilo veselo.. Ali lakse jer su zvukovi ispod, a ne iznad.
Onaj kome smetaju odredjeni, ne svi, zvukovi u zgradi sigurno nije razmazeno deriste pa, eto, malo smeta kad susjedi tu i tamo padne pijat na pod.
Ljudi koji osjete grc u trbuhu, bijes i poriv da pozivu nacionalnu gardu, a ne policiju, znaju da se ne radi o slucajnim zivotnim zvukovima. Tu se radi o zlostavljanju sa strane nekulturnih stanara. A ajde, prodaj ti stan pa kupi drugi. S bebom. U danasnje vrijeme.
A bijes je jos veci jer bi normalan razgovor i razumijevanje trebalo biti dovoljno da se stvar sredi. Ali NE.. Ajmo opet i opet i opet skakati, lupati i udarati, kao da smo sami na cijelom planetu.

[enolee]

I da, ljudi se vole inatiti, ne na zalost nego na tugu. Kao, sta ces ti meni braniti u mojoj kuci?! Evo ti sada duplo!!! I taaako.. Inace zivot u gradu, stanu i to.. nema problema uz relativno normalne stanare.. Ali ne i uz stoku.

[AdioMare]

nakon svega što ste napisale mogu samo reći da je sreća moja što nikada nisam živjela, niti živim u stanu
mislim da bih poludjela
hebeš bombu, bomba padne jednom ili nijednom... ali ovo sve ostalo?!

[ina33]

nakon svega što ste napisale mogu samo reći da je sreća moja što nikada nisam živjela, niti živim u stanu
mislim da bih poludjela
hebeš bombu, bomba padne jednom ili nijednom... ali ovo sve ostalo?!

. Inače, potpis na Charlie. I nije u stanovima takav bed (uz iznimke zgrada koje imaju kafiće u prizemlju, stanare koji nisu sasvim svoji itd.) - samo se mora nametnuti poštovanje kućnog reda.

[Dijana]

Dok sam živjela s roditeljima naši susjedi iznad su 20 godina non stop nešto busili i renovirali. Znala sam pomisliti, joj da mi je vidjet taj stan, na šta to mora licit nakon toliko bus
.enja..sad sam u kući i uživam. Koju god zvučnu aktivnost djeca izvodila, slobodno im je, to je stvarno blagodat.

[Mima]

Ha ha tako su i susjedi iznad nas kod moje mame. Ja sam jednom bila sanjala njihov stan, kako me vode okolo i pokazuju što su sve uredili, a ono stan iznutra velik kao neka palača. Nije im bilo smiješno kad sam im to ispričala

[Dijana]

Ja sam ove svoje rijetko vidjela, živjeli su u njemačkoj, u hr su dolazili povremeno, a po radovima smo znali da su stigli.

[Nena-Jabuka]

A jesam se nasmijala na ovu temu, znam da nije smiješno kad to svaki dan proživljavaš, ali dobro ste to opisale. Živjela sam po stanovina, a najjače mi je bilo živjeti odmah nasuprot restorana za svadbe. Ljeti su bile svadbe na otvorenom, zvučnici vani, ogrooomni, sva su se stakla na kući tresla od basova, a u ponoć obavezan vatromet. Točno 15 metara ispod našeg prozora.Držala sam djecu u naručju da se ne isprepadaju. To je bilo obavezno svaku noć sa subote na nedjelju.

i svaku pijanu budalu koja pjeva o voljenom klubu u 4 ujutro, skupa sa svoja dva jos pijanija prijatelja.

uz podvriskivanja jujujuuu. A kad se spremaju doma, pa tko će voziti, a tko neće, tko je manje pijan...i potuku se usput.
Tada sam imala dijete od dvije i pol godine i bebu. I tamo su rasle.

nekad zamisljam malu kucicu sa zelenom travicom, cvrcke i pticice. i moja mala obitelj u toj idili.
mrgh, a gdje vi mame zivite i je li vam lijepo tu gdje jeste? ne morate kuku lelat kao ja, mozda imate bas ovako krasnu kucico o kojoj ja mastam.. zasto se ne pohvaliti? njoj se nece poremetiti spavanje ako je pohvalite.

Sad imam ovo. I malo ću tu da vadim mast. Jedini su mi zvučni problem skupina od jedno četiri-pet pasa u susjedstvu, uključujući i psa moje sveki, za kojega ona tvrdi da uopće ne laje. Oni najbjesomučnije laju u 11 navečer, kad zadnji prolaznici kroz ulicu idu valjda spavati, a onda opet kreću u akciju oko pet ujutro i ispraćaju lajući sve ljude koji idu na posao. Tada se obavezno ustajem i zatvaram prozore.
To bi bilo to.
Nastavite kukati i opisivati, zabavljam se.

[šafran]

Ma treba čovjeku ponekad da se malo iskuka, i ja bi najradije živjela negdje drugdje, ali komprimisi i prioriteti, to je život. Kad se samo sjetim da nas muzička škola plus satovi klavira samo za malu dođu 250 eurića mjesečno i onda još toliko i za maloga jednom, što jednom to moraš naravno i drugom, a ono ovdje nema dobrog učitelja ispod 60-80 eu po satu, brzo me prođe volja za prodajom ovog stana i kupovine većeg i to još u nekoj dobroj novoj zgradi, super zvučne izolacije, malo stanova itd.., jer to bi značio siguran kredit i to samo kao nadoplata od cirka 200+ tisuća eurića kakve su cijene ovdje u novogradnjama, ono nema stana ispod 5000 eu po m2, a ulazak u tako nešto ćemo probat odugovlačit koliko god ide, bolje što više akumulirat, što manje se zadužit itd...a do tada, ježi ga, ne ostaje drugo nego kuku i lele