ja u trstu uvijek naručim acqua di rubinetto

i kao angie, prošla su ona srednjoškolska vremena, kad mi mama dala 150 tis lira, a moraš kupiti SVE, cijelu zimsku kolekciju. ništa nemaš, sve fali, i onda bezglava cjelodnevna jurnjava po trstu. i panika pred zatvaranje dućana, dućani se zatvaraju za pola sata, a ja s jednom vrećicom a u rijeci - ništa.

a sad...gospodski.
kava, sladoled, šetnja, ako nešto vidim - dobro. ako ne - opet dobro. ima i u rijeci. nisam već dugo bila, baš bi mogli na jedan izletić.