Treće dijete-da ili ne?

[sandra23]

Osobno nakon drugog djeteta bila sam jako sretna što ih kooonačno imam dvoje i "više nikad" je bio prilično definitivan stav kada me se pitalo za još djece.
Više je razloga što je tako.Prvi je teške trudnoće.Prva tri mjeseca uvijek su tu ekstremne mučnine-ja sam pola dana nesposobna za funkcioniranje. Nakon toga slijedi faza mira do 6mj kada se otvorim,krenu trudovi,zastoj u rastu djeteta,dijabetes,edemi,ležanja u bolnici,razne terapije,lijekovi,strahovi i komplikacije. Rodila sam oba puta sa 36 tj,prvi put uz veće komplikacije,drugi put bez i čak smo uspjeli biti skupa i dojiti. Drugo dijete sam izgubila u 11tj trudnoće. Novaca nismo imali nikako,drugih 6mj porodiljnog nas je financijski dotuklo tako da smo se oba puta 2g oporavljali od toga.
Danas smo financijski ok koliko se to može danas biti,postoje uvijek izdaci ali toga će uvijek biti. Očito sam zaboravila svu traumu dovoljno da razmišljam uopće o ovome,a razmišljam najviše zato jer je kćer bolesna,stalno nas treba,ako sve bude išlo kao po planu trebat će joj 6mj do godine dana da se oporavi(a već je 3mj na rehabilitaciji),a ako ne bude išlo po planu...ma ne želim niti misliti o tome. Pasalo bi nam sada da sam doma,da sam njoj na raspolaganju,možda bi sve išlo brže,lakše,ja bih manje strepila više bila prisutna...S druge strane ako trudnoća krene krivo nikome ne budem od koristi plus što ću ja trebati dodatnu skrb.A tu je još i sin. Muž putuje.Tu je svekrva ali niti ona nije cjetić ima svojih dijagnoza.Mama mi radi.Sestra studira.Otac pokojni,svekar radi. S novcima je bolje ali to se nikad ne zna. Strah me i ishoda trudnoće-budem li i ovaj put imala sreće da iz svega iziđe zdravo dijete...? Kolegice me nagovaraju,ma hajde,pa mlada si,ne mora bit ko prije,govorila si prije da bi ih troje...muž ne bi imao ništa protiv...

Što vi mislite...?

[četvorka]

Što reći, kada sam ostala trudna sa četvrtim djetetom ( namjerno ) okolina me gledala vrlo čudno kao da se boje da ću njima na vrata zvoniti i pitati ih za koricu kruha. Financijski nije bilo divno a mislim da nikada, sa puno djece, niti neće. Sada kada mali D. ima 10 mjeseci mogu reći da je to sve veliki izazov za živce i novčanik a plaća je njihov osmjeh i radost. Već sam se bila navikla na veću djecu i njihove prohtjeve pa mi je povratak u cjelodnevna nošenja, noćna buđenja i grčeve bilo i više nego naporno. Lijepo je imati puno djece ali mora se uzeti u obzir da svako dijete iziskuje svoju pažnju i mora je i dobiti a to je uz bolesti, školu,sljedeće trudnoće, kućanske poslove i razne druge obaveze ponekad nemoguća misija. Ako sam ja nervozna zbog inih stvari koje se događaju u danu onda to krene u krive vode.... Ono što želim reći je to da moraš biti sigurna da ćeš moći izdržati pritisak kojeg će biti iz dana u dan. Naravno da nije sve tako crno jer najbitnije je da su svi zdravi ali mislim da su svi ponekad bili u situaciji " pustite me na miru svi! - barem 5 min" Sretno !!!

[Su1]

Hm,niti jednom nisi napisala,zelim dijete jer ga zelim.bolesno dijete nije argument za rađanje. Komentar mm na post je- pitaj susjedu,jer pitanje je po meni/ nama glupo.kako ti netko dr moze argumentirati da li da rodis?!a ako se takvi savjeti dobivaju na forumima,meni je vrijeme da se odlogiram

[Zara1]

Hm,niti jednom nisi napisala,zelim dijete jer ga zelim.bolesno dijete nije argument za rađanje.

e baš sam i ja to pomislila.
da li je bolesno dijete jedini razlog?

[trampolina]

Razlog za rađanje djeteta ne bi smjelo biti ništa manje od ogromne želje za njim.
Iskreno, mi smo se prepopodili s trećim, neke stvari su sjele na svoje mjesto. Ali to nije bio razlog zašto smo htjeli treće, više je ispalo kao nekakav bonus.

[sirius]

Mislim da nitko tko nema ozbiljno kronicno bolesno dijete ne razumije dileme oko jos djece .
Zato nema potrebe za takvim osudivanjem i strogocom , da se netko treba osjecati ovako ili onako , i da je silna zelja jedini razlog za imati jos koje . Prakticne kombinacije i dileme ne znace da zelje nema , nego jednostavno prakticna strana mozga vodi i svoju pricu.
Sandra , da li ste razmatrali mogucnost koristenja dopusta za njegu , ako ste zaposleni oboje , a dijete treba dodatnu skrb?
Tu mogucnos mozes probati iskoristiti do 8 godine zivota djeteta . Ili rad na 4 sata koji mozes probati traziti i nakon 8 godine.

A sad odgovor na prvu dilemu , jos jedno dijete ... Ne znam koliko godina imas , ali ako imas vremena , daj si jos vremena pa onda odluci kad se situacija u obitelji slozi. Ovako pod adrenalinom zbog zdravstvenog stanja iz tebe govori stres i pritisak. Kojeg ja potpuno razumijem.
isto sam bila u dilemi , da li pranirati trece . Za obitelj bi sigurno bilo dobro imati jos jedno dijete u obitelji. Ali nakon svega , kad je stres popustio , odlucila sam da ne. To ne bila promisljena odluka jer vise nemam dovoljno kapciteta nakon svega , niti bih imala kapaciteta za neke nepredvidene situacije. Da je zelja bila iznimno jaka sumnjam da bi razum pobjedio , ali ocito nije bila pa sam prilicno mirna sa odlukom.

[Anemona]

sirius, odlični savjeti.

[laumi]

sirius, odlični savjeti.

X

[Tanči]

sirius, imaš pp

[mandy]

mi smo se nakon puno godina odlučili na treće, poglavito zbog moje želje koja ni nakon svih mogućih argumenata protiv (financije, prostor, bez pomoći sa strane, velika razlika u godinama, mm taman ostao bez posla...) nije presušila. ni nakon dvije neuspješne trudnoće ta želja nije minula-ali to je bila želja za rađanjem, za još jednim voljenim bićem; nije bila želja da malo odem s posla, uzmem si 3 godine ili neki drugi razlog. potpuno sam bila spremna na buđenja, dojenje, napokon u zaokret u svakodnevici, jer su drugo dvoje veliki i imali smo potpunu slobodu u odlascima, poslu, izbivanjima. mm je dobio povremeni posao u inozemstvu i bilo je teško sve to izgurati sam, ne toliko fizički,koliko je teška pomisao da si jedina osoba koja hendla sa svim i o kojoj sve ovisi. s druge strane ljubav koju nam je donijelo treće dijete je neizreciva-gotovo svaki dan naglas izrečem pitanje "pa zamislite koliko bi ljubavi,nježnosti i pažnje nedostajalo u ovoj kući da nije njega".i inače smo ludi za svojom djecom, ali on nas je sve učinio još mekšima, zaljubljenijima i ovisnijima jedni o drugima. zato dobro,dobro promisli i izvaži , godine i nisu presudne, ja sam rodila sa 40, bitnija je želja. razmisli o ovome što ti je sirius napisala, pa ako uzmeš dopust za njegu, u miru sve posloži i ako i onda budeš imala želju, samo naprijed

[jelena.O]

u svakom slučaju ako nisi već ranije poslušaj sirius.

pitanje? rehabilitacija se provodi kod kuće ili trajnim smještajem u bolnici?

ima li netko popis dijagnoza za eventualnu invalidninu ( ako imaš prao na nju zagreb još daje nešto love pride http://www.czss-zagreb.hr/drugi-oblici-pomoci).

[krojachica]

draga sandra, priključujem se onom što su rekle sirius, mandy, jelena.
ja sam ti jedna koja jako čezne za 3+ ali mi to jednostavno nije suđeno i uvijek kad
neka curka na forumu (ili u životu) postavi slično pitanje uvijek navijam za još djece.

Moji je argument da ako se odlučiš za još jedno, nikad ti neće biti žao što si to učinila,
a pogotovo kad sagledaš cjeloživotnu sliku, njihov život za 30-40 godina, kad će imati
jedni druge i kad tebe možda više ne bude.
Moje je geslo da su braća najveće bogatstvo koje možemo dati našoj djeci.

A i za želju se nebih pitala jer ona kod tebe očito postoji, koliko god bila zamaskirana još nekim
okolnostima. Nitko ne bi pomišljao da ima dijete ako ta želja ne tinja negdje u njemu.

E sad kod tebe je pitanje timinga. Tu ti odgovor mogu dati samo one cure koje su bile u sličnoj situaciji.
Imati bolesno dijete je doista stvar koja naš život i nas same u potpunosti mijenja i teško je hodati u tim cipelama
ako nisi sam u njima. Da li da pričekaš da ti se kćer još malo oporavi? Da li ići odmah?
Čula sam za primjere, čak i ovdje na forumu kad su se braća rađala u vrijeme bolesti starije braće.
Ova situacija nije nešto o čemu smo bilo koja od nas maštala kad je bila dijete, niti smo to planirale.
Ali dobila si što si dobila i sad treba plivati dalje, i misliti prema naprijed.
Sretno draga

[pikula]

Nitko ne može odgovoriti na to pitanje osim tebe i TM. Mi možemo samo reći svoje iskustvo ili iz svoje okoline. Iskreno znam puno primjera kad su se ljudi pomladili s trećim i kad je sve bilo puno lakše i veselije nego s prvo dvoje kad se još uhodavaju i poslovi i brak i svašta nešto, ta psihološka prednost često nadmaši malo starije kosti, materijalne i prostorne nategnutosti. Ali samo ti znaš što ti je u srcu i da li osjećaš da netko čeka da ga pozovete k vama. Kod mene nije bila toliko možda jaka želja za malom bebom koliko osjećaj da još nismo svi na broju Sad kad sam trudna s trećim naravno da jedva čekam malu bebu i sve što ide s tim, a i u drugom tromjesečju se osjećam bolje nego prije trudnoće. Ne da nemam neke tegobice i da mi se život povremeno ne zakomplicira u petlju, ali blaženi hormoni, ja sretna ko poriluk na mjesečini. Moj savjet je da ne slušaš puno ljude oko sebe. Nitko neće to dijete dići na noge nego ti i TM. Često se okolina samo ograđuje da ih ne bi dopalo što posla oko djeteta. Meni su neki bliski članovi obitelji čestitali na hrabrosti, a ne na bebi. Time su mi dali do znanja da oni u toj avanturi ne sudjeluju. Njihov gubitak. Samo njihov. Time su se ogradili i od ogromnog veselja i puno smješkova i prvih koraka.... Fotkanje na rođendanima ćemo im ostaviti.

[jelena.O]

pikula čestitke

[pikula]

tenx

[flopica]

pikula čestitam!
teško je reći čovjeku ni nemoj, ni ajde
ali jedno mogu reći - razlog mora dolaziti iznutra, ne izvana
čak i ako vanjske okolnosti ne idu na ruku treba slušati svoj osjećaj

[Trina]

To ti je nešto što sama moraš odlučiti, teško da će ti itko išta pametnoga reći na forumu. Dijete nije igra, to je ogromna obaveza za čitav život i moraš željeti, osjetiti to a ne kalkulirati, pogotovo na temu razloga koje si ti navela. Meni je osobno treće dijete donijelo najveće zadovoljstvo. Ne mislim da je on najbolji od svih nego taj period kad sam ga nosila i rodila, to mi je najljepši period u životu.

A sad malo u realnost. ja ih imam četvero i u velikom sam k.urcu s novcima. što su stariji, apetiti su veći, love nam nikad dosta. Samo da ih obučem treba mi hrpetina novaca..a da ne pričam o svemu ostalom. Moraš i o tome razmišljati. Mislila sam da smo financijski relativno stabilni i da nam to neće predstavljati problem (dva prihoda mjesečno, dva apartmana, muž koji radi i van posla da bi kapnila lova) ali ispao je veliki problem. Možda ću ići malo previše u detalje ali nama se npr desila lošija sezona, muž promijenio posao (jer je mislio da će biti bolje) a izgubio mogućnost dodatne zarade, koju je imao prije i tako smo izgubili veliki mjesečni prihod..itd...Tako da osim emotivnog dijela, treba dobro ali stvarno dobro izračunati da li ste financijski sposobni za to

[sandra23]

Hvala većini cura što su pisale,ove zajedljive ću zanemariti.Nisam tražila savjet što učiniti već baš priču,kako ste se snašle i hvala vam na tome.Želja nije problem,problem su strahovi i sve otegotne okolnosti koje sam navela. Imam osjećaj da pored njih dvoje izazivam sudbinu sa još jednim i bojim se što bih mogla dobiti. Sad ,ipak, još nije vrijeme,ali i mi smo jednom davno govorili o troje,možda se ostvari jednog dana. Hvala vam cure još jednom!

[sirius]

Hvala većini cura što su pisale,ove zajedljive ću zanemariti.Nisam tražila savjet što učiniti već baš priču,kako ste se snašle i hvala vam na tome.Želja nije problem,problem su strahovi i sve otegotne okolnosti koje sam navela. Imam osjećaj da pored njih dvoje izazivam sudbinu sa još jednim i bojim se što bih mogla dobiti. Sad ,ipak, još nije vrijeme,ali i mi smo jednom davno govorili o troje,možda se ostvari jednog dana. Hvala vam cure još jednom!

Ako je tako sandra , tada cu ti reci samo jedno :
" nikad ne dopusti da strahovi budu jaci od zivota ."
Nikada ne dopusti da strah vodi tvoje odluke.

[Beti3]

Imam osjećaj da pored njih dvoje izazivam sudbinu sa još jednim i bojim se što bih mogla dobiti.

Kako mi je ovo poznato! Svi su mi to govorili, a i sama sebe sam često pitala isto. Zašto pored dvoje djece i sa već jednim kojeg smo izgubili, idemo na još jedno? Zar ti to treba, govorili su mi. Zar te nije strah, slušala sam. Je, bilo me je strah. Je, bilo je tisuću razloga protiv.

Ali, bio je jedan veliki razlog ZA. Želja. Toliko velika da je pobijedila sve ostalo.
Moja je priča divno završila. Jednostavno. Sve. I trudnoća i porod i ulazak još jednog člana u obitelj. Točka na I.

[Su1]

Ma ne radi se ovdje o zajedljivosti. Trazili ste tuđe misljenje,a kad naidete na suprotno misljenje ne znate se sa tim nositi.Iskreno,mislim da vam nije vrijeme za jos jedno,imate dvoje,jedno bolesno.stanite na loptu,posvetite se ovima,potkujte se financijski,pa onda rezimirajte zelje i potrebe. Kolegice vas nagovaraju,ok, pitajte ih zasto one ne idu na jos jedno?!(bez obzira koliko ih imaju i koliko su stara).ne kazem da vam jos jedno ne bi donjelo veselje,ali,ovako izmedu redaka citano,moglo bi donjeti i masu problema.No,sve u zivotu ima dvije strane,samo se pobrinite da se prije ikakve odluke sa svimo mozete nositi,a onda,sretno!