Gruba je prema bebi

[oka]

Nela , ma nisam mislila baš na takvu flegmatičnost, u tvojoj priči fali samo boca pive u ruci

Mislila sam na to da smo flegmatičnije na dječji neposluh, na skakanje po glavi, da se smanji očekivanje od djeteta i prihvati dijete kao takvo sa svim svojim nemogućim vrtlozima i zahtjevima.
Prvenstveno to je dijete i treba ga kao takvo prihvatiti i smanjiti očekivanja na minimum. Dok dijetetu dođe beba u kuću djetetu treba pomoći da se sa time nosi koliko god to nama bilo teško, shvatiti da dijete tada protestira sa razlogom, ne sluša jer je ljubomorno možda i jer nema pojma zašto mu se život promijenio, djete treba razumjeti i kad dijete to osjeti i da se na duži period osjeti shvaćenim sigurno će i taj početni vrtlog biti manjeg intenziteta i već će adaptacija na novo dijete biti iza i napola odrađena.
Oni su maleni i tavke ih treba prihvatiti sa svim svojim tantrumima i cendravošću i trebamo se usmjeriti na to kako to sve prebroditi i koga zvati u pomoć, a ne raditi suprotno, povećavati očekivanja od malog djeteta.

Meni to nije uspjelo i dan danas se borim sa posljedicama dolaska male bebe, ok nije tako strašno kao što zvuči, ali je istinito.

[nela08]

Nela , ma nisam mislila baš na takvu flegmatičnost, u tvojoj priči fali samo boca pive u ruci

Mislila sam na to da smo flegmatičnije na dječji neposluh, na skakanje po glavi, da se smanji očekivanje od djeteta i prihvati dijete kao takvo sa svim svojim nemogućim vrtlozima i zahtjevima.
Prvenstveno to je dijete i treba ga kao takvo prihvatiti i smanjiti očekivanja na minimum. Dok dijetetu dođe beba u kuću djetetu treba pomoći da se sa time nosi koliko god to nama bilo teško, shvatiti da dijete tada protestira sa razlogom, ne sluša jer je ljubomorno možda i jer nema pojma zašto mu se život promijenio, djete treba razumjeti i kad dijete to osjeti i da se na duži period osjeti shvaćenim sigurno će i taj početni vrtlog biti manjeg intenziteta i već će adaptacija na novo dijete biti iza i napola odrađena.
Oni su maleni i tavke ih treba prihvatiti sa svim svojim tantrumima i cendravošću i trebamo se usmjeriti na to kako to sve prebroditi i koga zvati u pomoć, a ne raditi suprotno, povećavati očekivanja od malog djeteta.

Meni to nije uspjelo i dan danas se borim sa posljedicama dolaska male bebe, ok nije tako strašno kao što zvuči, ali je istinito.

O i ti jako dobro znaš priču u teoriji....Meni je isto tako sve jasno i sve bi mogla lijepo i obrazložiti, ali opet preko nekih stvari teško prelazim. :/
Danas je velika seka bila super s malom sekom. Dobro, ja sam pola dana pričala nekih bedastim glasom umjesto T, pa su se kao njih dvije razgovarale i bila je divna prema NJOJ, ali je šizila na tatu i mene svaki čas.

[leonisa]

u nasoj situaciji, ja to ne bi nazvala gruboscu.
ona ne zna kontrolirati svoju snagu i svoje emocije.
obozava sestru, nikad ju namjerno nije povrijedila (nije da mladja nije imala kvrge na glavi radi starije) i samo sam se jednom izderala na nju, onako posteno i nakon 5 min joj se otisla ispricati jer sam zaboravila da je i ona dijete i da imam prevelika ocekivanja.

pomaze to sto sudjeluje u svemu sto zeli i sto moze.

no i dalje nema filing kad je zagrli. naprosto ne kuzi koliko je ova krhka.
nekidan mi se jadala kako njoj S. uvijek vristi i gura je kad je krene zagrliti i pokazuje mi kako je njezna. al ova cim joj se priblizi krene vristati.
uz rijeci objasnjenja kako ona ne zna drugacije dati do znanje da joj nesto ne pase, vristi, zagrlila sam je, onako najnjeznije sto sam mogla i ostala u tom polozaju. nakon par sekundi pocela se meskoljiti, pa me pokusala odgurnuti pa je pocela govoriti da se maknem da joj je dosta.
pa sam rekla, eto vidis. tako je i S. ti je zagrlis i ne znas stati, gnjavis je, umjesto da postujes njeno ne, da stanes kad ti pocne lijepo pokazivati neugodu. al ti ne stajes i dovedes do vriske.
to ne znaci da tebe S. ne voli, bas naprotiv, vidis koliko i kako ti se smije, da te svako malo zove, da nema toga sto ona napravi i pozove te da ti se pohvali, da kad dodje u skolu po tebe, vristi cijelim hodnikom "ea, ea", da te zove na igru...

osim ako nisam jako umorna, pa kad mladja krene vristati, vristim i ja :D (iako i to okrenem na salu), vecinu situacija rjesavam kroz zezanciju. pa i kad joj branim i upozoravam je. a to radim vrlo cesto.

iako je razlika 6g, starija koja ima agregat i u glavi i u dupetu, a ne baterije, ipak je bila jedinica u uzoj i siroj familiji, 6g.
i iako se cini da je puno lakse s njom jer je vec "velika", cini mi se da mi vise energije odlazi na nju nego na mladju i da je "zahtjevnija" sad u malom pubertetu nego kad je imala 3.

[nela08]

u nasoj situaciji, ja to ne bi nazvala gruboscu.
ona ne zna kontrolirati svoju snagu i svoje emocije.
obozava sestru, nikad ju namjerno nije povrijedila (nije da mladja nije imala kvrge na glavi radi starije) i samo sam se jednom izderala na nju, onako posteno i nakon 5 min joj se otisla ispricati jer sam zaboravila da je i ona dijete i da imam prevelika ocekivanja.

pomaze to sto sudjeluje u svemu sto zeli i sto moze.

no i dalje nema filing kad je zagrli. naprosto ne kuzi koliko je ova krhka.
nekidan mi se jadala kako njoj S. uvijek vristi i gura je kad je krene zagrliti i pokazuje mi kako je njezna. al ova cim joj se priblizi krene vristati.
uz rijeci objasnjenja kako ona ne zna drugacije dati do znanje da joj nesto ne pase, vristi, zagrlila sam je, onako najnjeznije sto sam mogla i ostala u tom polozaju. nakon par sekundi pocela se meskoljiti, pa me pokusala odgurnuti pa je pocela govoriti da se maknem da joj je dosta.
pa sam rekla, eto vidis. tako je i S. ti je zagrlis i ne znas stati, gnjavis je, umjesto da postujes njeno ne, da stanes kad ti pocne lijepo pokazivati neugodu. al ti ne stajes i dovedes do vriske.
to ne znaci da tebe S. ne voli, bas naprotiv, vidis koliko i kako ti se smije, da te svako malo zove, da nema toga sto ona napravi i pozove te da ti se pohvali, da kad dodje u skolu po tebe, vristi cijelim hodnikom "ea, ea", da te zove na igru...

osim ako nisam jako umorna, pa kad mladja krene vristati, vristim i ja :D (iako i to okrenem na salu), vecinu situacija rjesavam kroz zezanciju. pa i kad joj branim i upozoravam je. a to radim vrlo cesto.

iako je razlika 6g, starija koja ima agregat i u glavi i u dupetu, a ne baterije, ipak je bila jedinica u uzoj i siroj familiji, 6g.
i iako se cini da je puno lakse s njom jer je vec "velika", cini mi se da mi vise energije odlazi na nju nego na mladju i da je "zahtjevnija" sad u malom pubertetu nego kad je imala 3.

MOžda nisam baš najbolje odabrala naslov teme, ali pisala sam s mobitela nakon grubosti i baš sam i ja bila na rubu živaca, pa nisam mogla bolje formulirati.

Ono što me zapravo više muči je ljutnja koja se javlja svaki čas, pa sad na jednog, pa na drugog, pa na seku iako spava u drugoj sobi....pa na baku koja je 5 kilometara dalje i što zapravo niakd ne mogu pretpostaviti kako i u kojem trenutku će podivljati i što će joj pasti na pamet, pa sam konstantno napeta i razapeta između svih obaveza u usklađivanja njih dvije....

Moja Tena rijetko negoduje na Eline grube zagrljaje, ustvari veseli joj se jakoi smije, pa čak i kad vidim poslije rukicu koja ostane crvena od stiska. KOd nas isto najbolje pali zezancija, samo ako sam ja u stanju zezati se.

Što se energije tiče, moja E je nevjerovatna, nikad ne staje, jedino joj se prispava ili joj je teško hodati kad joj to tako odgovara jer nešta ne želi. Naravno to je tek čista priča za pojedine trenutke jer od tog umora nikada ne zaspi nego tek da i izbjegla pospremiti igračke ili tako nešta. i daleko više vremena, snage, volje, strpljenja mi treba za nju nego za malu. ONa je uvijek tema i uvijek u centru pažnje i to je jednostavno tako.

[trampolina]

A zašto tebe muči njena ljutnja?

Njena ljutnja-njena stvar, vi je samo morate naučiti kako se treba nositi s njom (ok, ovo u stvari nikako nije "samo").

Je li to baš zbilja ona prava eruptivna ljutnja? Ili više liči na vježbanje ljutnje?

Teško mi je ovo opisati, kod E. su uvijek bile prisutne obje, i trebalo je pravo umijeće za razlikovati ih (nekome sa strane manifestacije su izgledale iste).

A tek kad je otkrio manipulativnu ljutnju

Ono što semeni čini najbitnije je osvijestiti osjećaj i verbalizirati ga. Pomogla je i slikovnica Kada se ljutim.

[nela08]

A zašto tebe muči njena ljutnja?

Njena ljutnja-njena stvar, vi je samo morate naučiti kako se treba nositi s njom (ok, ovo u stvari nikako nije "samo").

Je li to baš zbilja ona prava eruptivna ljutnja? Ili više liči na vježbanje ljutnje?

Teško mi je ovo opisati, kod E. su uvijek bile prisutne obje, i trebalo je pravo umijeće za razlikovati ih (nekome sa strane manifestacije su izgledale iste).

A tek kad je otkrio manipulativnu ljutnju

Ono što semeni čini najbitnije je osvijestiti osjećaj i verbalizirati ga. Pomogla je i slikovnica Kada se ljutim.

Sve vrste ljutnje imamo. Verbalizira savršeno, ako ne iskreno, onda već smisli neku priču pa je npr. ljuta na neki lik iz crtića ili neku igračku, a ustvari je na mene, npr. Danas mi je npr. rekla dok sam ja uspavljivala seku u slingu i mazila ju...onako prišla mi je i kaže, "Evo vidiš mama, tako bi ja htjela da si prema meni tako nježna i da me nosiš". Rasplače me sa svojim izjavama i verbalizacijom osjećaja svaki dan.

Probati ćemo sa slikovnicom, puno čitamo i baš ju se "hvata", pa možda upali.

Ljutnja me muči jer ona prije nije bila takva, normalno da se znala nekada naljutiti, ali prije je bila najveselije i najsretnije dijete koje znam. Karakterom naporno i teško po sto pitanja, ali bila je tako sretna i vesela djevojčica, a sada ok vidim kako svaki čas poludi, pa onda i rastuži, baš mi ili srce puca od tuge što se mijenja, a ne znam joj pomoći ili i mene naljuti.

[vertex]

Sve vrste ljutnje imamo. Verbalizira savršeno, ako ne iskreno, onda već smisli neku priču pa je npr. ljuta na neki lik iz crtića ili neku igračku, a ustvari je na mene, npr. Danas mi je npr. rekla dok sam ja uspavljivala seku u slingu i mazila ju...onako prišla mi je i kaže, "Evo vidiš mama, tako bi ja htjela da si prema meni tako nježna i da me nosiš". Rasplače me sa svojim izjavama i verbalizacijom osjećaja svaki dan.

Probati ćemo sa slikovnicom, puno čitamo i baš ju se "hvata", pa možda upali.

Ljutnja me muči jer ona prije nije bila takva, normalno da se znala nekada naljutiti, ali prije je bila najveselije i najsretnije dijete koje znam. Karakterom naporno i teško po sto pitanja, ali bila je tako sretna i vesela djevojčica, a sada ok vidim kako svaki čas poludi, pa onda i rastuži, baš mi ili srce puca od tuge što se mijenja, a ne znam joj pomoći ili i mene naljuti.

Bila je sretna i vesela jer je imala razloga biti sretna i vesela. Ne mijenja se ona, nije ona drugačija, nego su okolnosti takve da njoj više nije dobro kao što joj je prije bilo. (Doduše, naravno, raste pa se samim tim i mijenja.)
Možda ti ovo zvuči besmisleno, ne znam...Ali to je, otprilike, kao da usporediš situaciju u kojoj jako uživaš i koja ti izvrsno odgovara sa situacijom koja ti je teška, naporna, ide ti na živce...I onda ti netko kaže: ti si se tako promijenila, bila si vedra i zadovoljna, a pogledaj se sada.

Joj, baš sam sjetila ovih dana kako sam najstarijeg, kad je mlađi brat imao godinu-godinu i po (stariji, dakle, šest ili nešto manje), pitala šta mu se čini, kao je to imati mlađeg brata. Odgovor je bio: "A dobro. (Stanka.) Nisan zna da će bit ovako teško..."

Mislim da mi često ne vidimo koliko se stvarno promijenimo prema njima, i onda kad smo svega svjesni, i onda kad se trudimo. U onim sitnim stvarima, koje svemu daju značenje: načinu kako ih gledamo, tonu glasa, koliko često i kako ih grlimo, škakljemo...Ovo što sillyme kaže: neću joj čitat misli. Razumijem to, ali njima treba da ih mi poželimo škakljat, ako me razumijete.

Tu se radi o nekoj igri ravnoteže. S jedne strane ih ne smijemo sažalijevat i nasilu nadoknađivati promjenu: promjena okolnosti, u tehničkom smislu, se dogodila i nema im druge nego da to prihvate. S druge strane, treba razumjet da su njihovi osjećaji stvarni i da su tu s razlogom i pokušat naći ne samo vrijeme za njih, nego način za njih.

[tangerina]

Odgovor je bio: "A dobro. (Stanka.) Nisan zna da će bit ovako teško..."

[leonisa]

Joj, baš sam sjetila ovih dana kako sam najstarijeg, kad je mlađi brat imao godinu-godinu i po (stariji, dakle, šest ili nešto manje), pitala šta mu se čini, kao je to imati mlađeg brata. Odgovor je bio: "A dobro. (Stanka.) Nisan zna da će bit ovako teško..."

Mislim da mi često ne vidimo koliko se stvarno promijenimo prema njima, i onda kad smo svega svjesni, i onda kad se trudimo. U onim sitnim stvarima, koje svemu daju značenje: načinu kako ih gledamo, tonu glasa, koliko često i kako ih grlimo, škakljemo...Ovo što sillyme kaže: neću joj čitat misli. Razumijem to, ali njima treba da ih mi poželimo škakljat, ako me razumijete.

Tu se radi o nekoj igri ravnoteže. S jedne strane ih ne smijemo sažalijevat i nasilu nadoknađivati promjenu: promjena okolnosti, u tehničkom smislu, se dogodila i nema im druge nego da to prihvate. S druge strane, treba razumjet da su njihovi osjećaji stvarni i da su tu s razlogom i pokušat naći ne samo vrijeme za njih, nego način za njih.

e, bas tako.
tocno se sjecam kako sam dok je mladja bila jaaako mala vecinu emocija "upraznjavala" s mladjom. (onaj topic o starijem djetetu kad je doslo mladje, kako ga dozivljavamo). i znala sam to i znala sam da ne smijem. pa sam lovila u prolazu slobodne sekunde da ulovim stariju i pozovem je na mazenje. no to mazenje sam tada dozivljavala da ga odradjujem. bila sam umorna, iscrpljena i fizicki i emocionalno, starija mi je cesto isla na zivce (i grizla sam se radi toga, no onaj topic mi je puno pomogao jer sam ga citala u trudnoci i znala sam da je i to prolazno) i uvjerena sam da je to starija i osjetila, koliko god ja to zakamuflirala. a onda sam se uuuuzasno pozeljela starije. i ona ko da je procvjetala. i drukcija je sada kad se mazimo, kad iz cista mira skocim na nju i skakljam je i onda kada bi joj rekla da se legne kraj mene da je zagrlim, a u mislima sam na drugom mjestu. i da, njima je to potrebno.

vezano uz ono sto pise sillyme, moja mladja je sad ljubomorna. tocnije, posesivna. sa nepunih 18mj. ona sizi kad vidi da se mazim sa starijom. dojuri do mene i pocne stariju vuci, gurati od mene, skicati. nema sanse da su obje u zagrljaju, mladja izgura stariju.
a najgori period mi je bio kad smo bile same (muz na putu), starija ima upalu uha, mladja skok i raste joj zub i obje me trebaju 100% i obje me u placu zazivaju i zele mene, zele zagrljaj, zele 1 na 1 odnos. i ja zelim njih. to je jedini trenutak kada sam se zeljela klonirati, ali onako, bez sale

[sillyme]

...
Mislim da mi često ne vidimo koliko se stvarno promijenimo prema njima, i onda kad smo svega svjesni, i onda kad se trudimo. U onim sitnim stvarima, koje svemu daju značenje: načinu kako ih gledamo, tonu glasa, koliko često i kako ih grlimo, škakljemo...Ovo što sillyme kaže: neću joj čitat misli. Razumijem to, ali njima treba da ih mi poželimo škakljat, ako me razumijete.

Tu se radi o nekoj igri ravnoteže. S jedne strane ih ne smijemo sažalijevat i nasilu nadoknađivati promjenu: promjena okolnosti, u tehničkom smislu, se dogodila i nema im druge nego da to prihvate. S druge strane, treba razumjet da su njihovi osjećaji stvarni i da su tu s razlogom i pokušat naći ne samo vrijeme za njih, nego način za njih.

Ja se slazem danjih isto treba pozeljeti pomaziti, poskakljati itd, i nije mi to nikakva "duznost", ali isto tako ako je u odredjenoj situaciji ne zelim poskakljati ne mislim da se trebam na silu forsirati. Pogotovo u situacijama kad se ponasa onako kako ne zelim. Ne kazem uvijek, x puta sam njenu smrknutost rijesila nekom pozitivom, ali u konacnici postoji neka gravica do koje zelim ici pozitivno odgovarati na njeno negativno ponasanje. Jer ako na lose uvijek odgovaram dobrim (znaci na ljutnju i durenje dobiva smjesak i zagrljaj, na mumljanje moje pogadjanje sto zeli, na ispade ljubomore ekstra paznju) koju poruku saljem? Da je to ok? Cemu verbalizacija uz zagrljaj da to nije ok kad istovremeno saljem poruku da je ok? I gdje je tu moja iskrenost u situaciji kad mi je taj dan vec pun kufer njenog ruznog ponasanja?

Kao sto sam napisala, ne zelim stalno raditi neke stvari, jedno je kad dijete ima godinu dana a drugo kad ima 4,5. Ocekujem napredak. Da ne spominjem da je pocela u vrticu imati problema zbog svoje naravi, jer je njenim prijatejima pocelo smetati njeno sefovanje, durenje kad nije prva, monopoliziranje onoga tko joj je u danom trenutku "in" do te mjere da brani igru s drugima itd... I ne mislim takvo ponasanje poticati nego treba i posljedice istrpiti kao sto ih vec trpi s drugima.

[vertex]

Ali evo, sad mogu dodat :D
Naravno da ne treba glumatat. Međutim, ako su se okolnosti promijenile, i prije smo ih poželjeli poškakljat, zagrlit i izljubit od glave do pete deset puta dnevno (to je, naravno, samo metafora za odnos u cjelini), a sad eventualno dva - realno je očekivat da djeca to osjete i da im je to teško, i da to shvate kao svojevrsno, ajmo reć, napuštanje. I to i jest upravo to. Mislim da se ne radi samo o tome da su oni ljubomorni eto bez razloga, nego mislim da su ljubomorni s razlogom. I nemaju perspektivu koju mi imamo, ne znaju kako će izgledat budućnost, ne znaju za period prilagodbe, i tako dalje.
Opet, jer već sam i napisala - to ne znači da ih treba sažalijevati i tražiti izgovore za ružna ponašanja, niti odobravati ispade. Slažem se, treba očekivat napredak, samo što je ključ tog napretka uglavnom u nama, eto, mislim da je to važno.

[mendula]

Njena ljutnja-njena stvar, vi je samo morate naučiti kako se treba nositi s njom (ok, ovo u stvari nikako nije "samo").
Je li to baš zbilja ona prava eruptivna ljutnja? Ili više liči na vježbanje ljutnje?
Teško mi je ovo opisati, kod E. su uvijek bile prisutne obje, i trebalo je pravo umijeće za razlikovati ih (nekome sa strane manifestacije su izgledale iste).
A tek kad je otkrio manipulativnu ljutnju

Ono što sam naučila je da ljutnju treba rješavati iznutra (na svojoj i E.ovoj koži).

trampolina, iz ovih redaka čitam da je tvoje znanje o ljutnji - a i o miroljubivoj koegzistenciji - bogato i opširno. Kad bih te pitala da ga napišeš, vjerojatno bih tražila previše.

Napiši, molim te, barem ključne spoznaje, stvari koje su ti bile kao otkrivenje. Na primjer, koja je razlika u nošenju s eruptivnom ljutnjom i ljutnjom "za vježbu" (glupo pitanje, je li ta ljutnja za vježbu zaista ipak ljutnja ili manipulacija)...

[trampolina]

Mendula, nema tu neke velike mudrosti ni recepta.

Trenutak spoznaje je bio kad sam ustvrdila da njegova ljutnja pokreće moju (ništa konkretno, to je neka općenita ljutnja, skoro i bijes). Prvo sam svoje emocije odvojila od njegovih (samo ove bijesne, jelte, i dalje smo se škakljali i mazili kao jedno) a onda sam se uhvatila u koštac s tim svojim grdnim osjećajem.
Sad kad malo bolje razmislim, možda je to bio i vapaj djeteta da me malo odvoji od sebe

Ali ovi je sve išlo vrlo, vrlo postepeno, i često mi ni blizu stvari nisu bile ovako bistre.

Jedno je sigurno, da me nije nagazio mislim da bi neke repove vukla cijeli život.

I možda još ključnija stvar, trebalo je vremena da ga u dubini sebe prihvatim tako ljutitog, ma ne prihvatim nego da ga volim i dok se ljuti (i dok se i ja ljutim) i da mu to pokazujem svo vrijeme. Čovječe, to je bilo teško!
Osjećaš jednu emociju a moraš jeizraziti na prihvatljiv način, istovremeno odašiljaš drugu (onu love&peace) koja ne smije biti lažirana jer gospodin ima antene.

Kapa dolje onome tko uspije shvatiti što sam uopće željela reći.

Vertex, slažem se s tobom, mislim da mali ljubomorci samo žele osjetiti da su nam i dalje bitni kao prije. To se ne može riječima.

[nela08]

Mendula, nema tu neke velike mudrosti ni recepta.

Trenutak spoznaje je bio kad sam ustvrdila da njegova ljutnja pokreće moju (ništa konkretno, to je neka općenita ljutnja, skoro i bijes). Prvo sam svoje emocije odvojila od njegovih (samo ove bijesne, jelte, i dalje smo se škakljali i mazili kao jedno) a onda sam se uhvatila u koštac s tim svojim grdnim osjećajem.
Sad kad malo bolje razmislim, možda je to bio i vapaj djeteta da me malo odvoji od sebe

Ali ovi je sve išlo vrlo, vrlo postepeno, i često mi ni blizu stvari nisu bile ovako bistre.

Jedno je sigurno, da me nije nagazio mislim da bi neke repove vukla cijeli život.

I možda još ključnija stvar, trebalo je vremena da ga u dubini sebe prihvatim tako ljutitog, ma ne prihvatim nego da ga volim i dok se ljuti (i dok se i ja ljutim) i da mu to pokazujem svo vrijeme. Čovječe, to je bilo teško!
Osjećaš jednu emociju a moraš jeizraziti na prihvatljiv način, istovremeno odašiljaš drugu (onu love&peace) koja ne smije biti lažirana jer gospodin ima antene.

Kapa dolje onome tko uspije shvatiti što sam uopće željela reći.

Vertex, slažem se s tobom, mislim da mali ljubomorci samo žele osjetiti da su nam i dalje bitni kao prije. To se ne može riječima.

priča mog trenutnog života! Kao da sam ja napisala.

[trampolina]

Ovo lupanje lutke (ako sam dobro shvatila primjer) mi je u rangu šutanja jastuka, boksačke vreće i sličnog, i nikako nije stvar koju bi preporučila kod "ljute" djece. Oslobađanje agresije (jer i to je vid agresije) vodi još većoj agresiji (bar je kod nas takav slučaj bio). E sad, to je moje mišljenje, a psiholozi koje sam kontaktirala (komada 4) imaju tu podijeljeno mišljenje.
Svakako bi knjigu trebalo pročitati, vjerujem da je nespretno vaditi iz konteksta.

Ono što sam naučila je da ljutnju treba rješavati iznutra (na svojoj i E.ovoj koži).

A ljubomora...ne znam, meni je to normalan osjećaj za tako malu djecu koja su uglavnom okrenuta sebi. Opet ponavljam, uz puno ljubavi i pažnje (i mira sam sa sobom) sve to izađe na dobro.
Al dok traje, aaaaaaaa

[nela08]

Ovo lupanje lutke (ako sam dobro shvatila primjer) mi je u rangu šutanja jastuka, boksačke vreće i sličnog, i nikako nije stvar koju bi preporučila kod "ljute" djece. Oslobađanje agresije (jer i to je vid agresije) vodi još većoj agresiji (bar je kod nas takav slučaj bio). E sad, to je moje mišljenje, a psiholozi koje sam kontaktirala (komada 4) imaju tu podijeljeno mišljenje.
Svakako bi knjigu trebalo pročitati, vjerujem da je nespretno vaditi iz konteksta.

Ono što sam naučila je da ljutnju treba rješavati iznutra (na svojoj i E.ovoj koži).

A ljubomora...ne znam, meni je to normalan osjećaj za tako malu djecu koja su uglavnom okrenuta sebi. Opet ponavljam, uz puno ljubavi i pažnje (i mira sam sa sobom) sve to izađe na dobro.
Al dok traje, aaaaaaaa

Niti kod nas ne bi ta metoda bila dobra, kao prvo jer ne mogu zamisliti da joj uopće dajem savjet----"daj razbi sad ovu bebu, ako si ljuta, pa nemoj seku"
nego i zaista mislim da bi to kod nje izazvalo još razne druge ideje...., za koje joj i tako ne treba puno poticaja.

[leonisa]

ja mislim da je svako dijete ljubomorno i da je to normalno. samo svako pokazuje na svoj nacin.
moja ni jednom nije priznala i uvijek negira da je ljubomorna, ali vidim po ponasanju da je. recimo, kad nam dodju gosti, mora biti u centru paznje i cini sve da bude- od plesa, pjevanja, igranja, price....u jednom trenu kad sam je pitala zasto "glumi" da place, rekla je kako kad S. place ja odmah dodjem.

potrebno je puno puno razgovora i paznje. i fizickog kontakta (barem kod moje).
a sto se ljutnje tice, naucila sam uz nju da je potrebno pronaci uzrok i razlog ljutnje i o tome opet popricati. i ljutnja je emocija i sve emocije su ok, no potrebno ih je osvjestiti i prohvatiti razlog.
ja sam kod svoje isla za tim da zaustavljamo fizicko ispoljavanje ljutnje (agresiju) bilo u obliku lupanja nogama ili size i verbaliziranju osjecaja. i uvijek sam joj govorila da ima pravo na svoje osjecaje, no da nema pravo na neke nacine pokazivanja tih osjecaja.

[nela08]

ja mislim da je svako dijete ljubomorno i da je to normalno. samo svako pokazuje na svoj nacin.
moja ni jednom nije priznala i uvijek negira da je ljubomorna, ali vidim po ponasanju da je. recimo, kad nam dodju gosti, mora biti u centru paznje i cini sve da bude- od plesa, pjevanja, igranja, price....u jednom trenu kad sam je pitala zasto "glumi" da place, rekla je kako kad S. place ja odmah dodjem.

potrebno je puno puno razgovora i paznje. i fizickog kontakta (barem kod moje).
a sto se ljutnje tice, naucila sam uz nju da je potrebno pronaci uzrok i razlog ljutnje i o tome opet popricati. i ljutnja je emocija i sve emocije su ok, no potrebno ih je osvjestiti i prohvatiti razlog.
ja sam kod svoje isla za tim da zaustavljamo fizicko ispoljavanje ljutnje (agresiju) bilo u obliku lupanja nogama ili size i verbaliziranju osjecaja. i uvijek sam joj govorila da ima pravo na svoje osjecaje, no da nema pravo na neke nacine pokazivanja tih osjecaja.

MOja E je uvijek u centru pažnje, jdnostavno mora biti ili pozitivnim ili negativnim ponašanjem, ali za nju nema druge opcije. Prije je to uvijek bilo tako da je pokazivala sve što zna svima redom, po dućanu, gostima...ma svima, a sad sve češće ima tu negativnu pozornost, ljutnju, pa i ružne riječi.

Inače, ona je ekstra super emotivno dijete, jako je empatična (i prema seki uglavnom, evo nakon cijepljenja ju ljubi po cijeli dan, nosi joj obloge, mjeri temperaturu, ma nema toga što ne bi napravila za nju), puna je ljubavi, kad je sretna njena sreća nema kraja, kad je tužna plače da bi se stari ljuti poštar rasplakao kad ju vidi (to se skoro i dogodilo), a kad je ljuta...onda mama otvara teme po forumima jer više ne znam što bi joj rekla u nekim situacijama.

[S2000]

Ja sam od danas uglavnom vecine dana sama s 3 godisnjakom i 10 dana starom bebom. Stariji je zvrk samo takav, pun energije i najveci mi je strah da ne ozljedi bebu (slucajno il namjerno). Kad se naljuti beba mu je prva na nisanu... Citam vasa iskustva da mi bude lakse...

[nela08]

Ja sam od danas uglavnom vecine dana sama s 3 godisnjakom i 10 dana starom bebom. Stariji je zvrk samo takav, pun energije i najveci mi je strah da ne ozljedi bebu (slucajno il namjerno). Kad se naljuti beba mu je prva na nisanu... Citam vasa iskustva da mi bude lakse...

Sretno, drži se. Nadam se da ćete imati manje problema.

[Lotta]

Ja sam od danas uglavnom vecine dana sama s 3 godisnjakom i 10 dana starom bebom. Stariji je zvrk samo takav, pun energije i najveci mi je strah da ne ozljedi bebu (slucajno il namjerno). Kad se naljuti beba mu je prva na nisanu... Citam vasa iskustva da mi bude lakse...

Uf, S2000, znam kako ti je! Evo ti malo da vidiš da nisi sama http://forum.roda.hr/threads/79901-B...jeti-prve-dane
Dobro dođe čisto da vidiš da su i drugi to prošli. Čuvajte se!!

[Lili75]

Nemam osobnog iskustva s ljutnjom djeteta al vam šaljem

Čini mi se da malo treba pripazit i bit umjeren i u tom silnom pokušavanju da se razumije dijete i njegovi osjećaji. Treba znati podvući crtu (razdvojit gdje je početak manipulacije), ne znam se izrazit al znam da će me trampolina znat nadopunit.

[nela08]

Nemam osobnog iskustva s ljutnjom djeteta al vam šaljem

Čini mi se da malo treba pripazit i bit umjeren i u tom silnom pokušavanju da se razumije dijete i njegovi osjećaji. Treba znati podvući crtu (razdvojit gdje je početak manipulacije), ne znam se izrazit al znam da će me trampolina znat nadopunit.

Hvala!

Skoro ništa u životu mi nije bilo teže.

[vertex]

Ma ja sam se samo na onaj jedan motiv iz tvog posta nadovezala, uopće ne na cijelu situaciju, nisam zapravo ni kometirala vašu situaciju. Naravno da se kod svakog djeteta isprepliću razni momenti.

[Lotta]

Moja je u fazi kad malenom sve uzima. Do nedavno mu je, čim bi počeo plakati trčala i davala igračke, šuškala mu. Ali kako je počeo sam posezati za stvarima, što god on uzme, ona mu zgrabi iz ruke i viče: "To je moje!". Ne znam ni sama, da li da ignoriram i dam mu drugu igračku (koju će opet ona uzeti) ili da tražim od nje da mu vrati ili nešto treće!? Kako vi to rješavate/ste rješavali?

[sillyme]

Moja je u fazi kad malenom sve uzima. Do nedavno mu je, čim bi počeo plakati trčala i davala igračke, šuškala mu. Ali kako je počeo sam posezati za stvarima, što god on uzme, ona mu zgrabi iz ruke i viče: "To je moje!". Ne znam ni sama, da li da ignoriram i dam mu drugu igračku (koju će opet ona uzeti) ili da tražim od nje da mu vrati ili nešto treće!? Kako vi to rješavate/ste rješavali?

Ja imam pravilo da su igracke (uz rijetke iznimke) zajednicke, i tko prvi uzme neku igracku ima se pravo s njom igrati. Znaci nema otimanja igracki.

S druge strane, kad je mladji bio manji pokazivali smo starijoj da ako hoce nesto sto je on uzeo da mu ponudi zamjenu. Pa se privikavala da "njene" igracke ima i on u rukama. I ajmomrec da je relativno funkcioniralo, ne uvijek ali prilicno. Naravno, sad kad je veci ne da se samo tako, i poceo je on njoj uzimati, a ona na moje cudjenje mu prilicno velikodusno daje, osim ponekad kad se posvadjaju. Ali i danas pali famozno "hoces se mijenjati?"

Podsjetilo me neki dan, kupila sam im neku plasticnu macku u boksu, i naglasia da je zajednicka. I cijelu vecer su se zajedno igrali i dijelili duznosti oko macke, kaveza, tko otvara i zatvara, tko macku sece, tko vadi iz kaveza, tko stavlja spavati, posprema kavez nakon spavanja itd. Tako da se upornost isplatila.

[Lotta]

Ja imam pravilo da su igracke (uz rijetke iznimke) zajednicke, i tko prvi uzme neku igracku ima se pravo s njom igrati. Znaci nema otimanja igracki.

S druge strane, kad je mladji bio manji pokazivali smo starijoj da ako hoce nesto sto je on uzeo da mu ponudi zamjenu. Pa se privikavala da "njene" igracke ima i on u rukama. I ajmomrec da je relativno funkcioniralo, ne uvijek ali prilicno. Naravno, sad kad je veci ne da se samo tako, i poceo je on njoj uzimati, a ona na moje cudjenje mu prilicno velikodusno daje, osim ponekad kad se posvadjaju. Ali i danas pali famozno "hoces se mijenjati?"

Podsjetilo me neki dan, kupila sam im neku plasticnu macku u boksu, i naglasia da je zajednicka. I cijelu vecer su se zajedno igrali i dijelili duznosti oko macke, kaveza, tko otvara i zatvara, tko macku sece, tko vadi iz kaveza, tko stavlja spavati, posprema kavez nakon spavanja itd. Tako da se upornost isplatila.

Ona njemu sama uvijek da drugu igračku, nakon što mu zgrabi onu s kojom se igra, ali kad se zaigra s tom novom, opet sve ispočetka i tako dok ga ne rasplače. A maleni je strpljiiiiiv.
Ma najveći je problem u meni (naravno), jer sam baš kratkog fitilja. Zgazilo me 3 godine nespavanja (ona je baš pravi nespavač, tek se sa 2 god nešto popravilo, ali i sad se zna buditi često.). Čim počne sa svojim šizovima, ja sam već ,
pokušam na lijepo, a ako se ne smiri nakon par upozorenja vičem, vičem, vičem. I svaki dan sama sebi govorim da neću vikati na nju, znam koliko je to loše, ali čim mi digne tlak, gotovo. Ne pali ni udahni, ni izdahni.

[nela08]

Ona njemu sama uvijek da drugu igračku, nakon što mu zgrabi onu s kojom se igra, ali kad se zaigra s tom novom, opet sve ispočetka i tako dok ga ne rasplače. A maleni je strpljiiiiiv.
Ma najveći je problem u meni (naravno), jer sam baš kratkog fitilja. Zgazilo me 3 godine nespavanja (ona je baš pravi nespavač, tek se sa 2 god nešto popravilo, ali i sad se zna buditi često.). Čim počne sa svojim šizovima, ja sam već ,
pokušam na lijepo, a ako se ne smiri nakon par upozorenja vičem, vičem, vičem. I svaki dan sama sebi govorim da neću vikati na nju, znam koliko je to loše, ali čim mi digne tlak, gotovo. Ne pali ni udahni, ni izdahni.

Ja zadnja dva dana svako malo pričam s E kao da priča seka, svašta smislim, zajedno kao slažu puzzle, pa ju E uči, m svašta, ali to mogu samo dok je ona ovako manje napeta, pa sam i ja isto opuštenija, ali tko zna možda je upravo zato njoj lakše....tko će ga znati.

Kod nas je pakao dok se uhvatimo u krug ona šizi jer ja šizim i onda ja šizim je ona šizi, pa onda MM pošizi jer mi dvije šizimo....ma koma, ali uglavnom se uspijem zadržati na laganom podizanju glasa po potrebi, jer neke stvari ona jednostavno ne čuje lijepim tonom. Npr. doći za stol je njoj proces! Kažem joj da će ručak skoro, pa opet pa ju pozovem, pa za 5 minuta ponovo ....ma nikako, asli sad evo dva dana ju zove seka ili se igramo neke priče pa ju pozove žabac iz slikovnice i taj čas se nacrta.
Tako se zapravo i ja zaigram s njom (uz neki posao i malu naravno), pa je nekako lakše.

[nela08]

Moja je u fazi kad malenom sve uzima. Do nedavno mu je, čim bi počeo plakati trčala i davala igračke, šuškala mu. Ali kako je počeo sam posezati za stvarima, što god on uzme, ona mu zgrabi iz ruke i viče: "To je moje!". Ne znam ni sama, da li da ignoriram i dam mu drugu igračku (koju će opet ona uzeti) ili da tražim od nje da mu vrati ili nešto treće!? Kako vi to rješavate/ste rješavali?

I moja E to ponekad radi, zapravo kad je ljuta onda se samo zaleti i uzme joj šta već ova drži. Na sreću to ipak nije često i uglavnom joj čak nosi neke igračke i pokazuje joj, jer se ustvari voli brinuti oko nje, a i T se ne plače čak i kad joj uzme, jer ju baš voli i jako joj je zanimljiva tako brza i leteća, pa hvala Bogu za sada nam to nije problem.

[trampolina]

Sillyme, upravo to je ono što mislim, treba odvagat sve to skupa. Jednom ćeš ovako, drugi put onako, kako roditelj procijeni da treba u tom trenutku. Ali roditelj tada treba biti dobar sam sa sobom, ne da ga nosaju nekontrolirane emocije (mene jesu, zato i pišem o tome).

A i nije svako dijete isto, E. i H. trebaju sasvim drugačiji pristup, a opet u temelju isti.

I znate što, ja s ljutnjom nisam ništa bitno mogla napraviti dok on nije "sazrio", a tada je skoro sve napravio sam (bar mi se tako čini).

Za vrijeme ispada jedino što sam mogla to je postaviti vrlo čvrstu granicu, odvojiti sebe emocionalno od te situacije ali istovremeno pokazati ljutnju (jer mu jelte ne želim slati krivu poruku) i istovremeno ostaviti dojam da ga i dalje jako volim i ne bi ga mijenjala nizašto na svijetu čak i kad se ljutim (njegova filozofiranja s 4-4.5 godine).

Bah, opet sam se zapetljala!

[Lotta]

A što je najgore od svega, uvijek sam bila baš smirena osoba, nisam neki živčenjak, baš ono
Mislim da se radi o ponavljanju obrazaca, moja mama je ta koja je uvijek urlala.
Oooo, ima li nade za mene??

[nela08]

A što je najgore od svega, uvijek sam bila baš smirena osoba, nisam neki živčenjak, baš ono
Mislim da se radi o ponavljanju obrazaca, moja mama je ta koja je uvijek urlala.
Oooo, ima li nade za mene??

e da kod nas glazba djeluje opuštajuće. Npr. jučer sam joj pustila jedan moj CD koji sam obožavala na faksu i onako uz put smo razgovarale o tome kakva sam ja bila tada i to ju je strašno zanimalo.

[marta]

Milkiš šizu,

[nela08]

Milkiš šizu,

[Jurana]

Ja dolazim na ovu temu samo zbog:

Milkiš šizu,

[nela08]

Ja dolazim na ovu temu samo zbog:

JA ne baš zato, ali stvarno jedna od boljih!

[trampolina]

Milkiš, milkiš, i ja sam.

Ono što se meni jedino pokazalo koliko toliko učinkovito (govorim o periodu 2-5) je da maknem sebe iz šize. Što ti točno govoriš i radiš dok ona ima ghvalospjeve o djeci i tetama?

Ja sam recimo griješila što sam ga smirivala dok traje ljutnja (ona manipulativna), a nekad sam i griješila što ga nisam smirivala i bila uz njega. Treba procijeniti.

Ali jedno je sigurno, dok nije emocionalno sazreo i dok nismo bombardirali uzrok nije se ništa spektakularno događalo.

Da se vratim na ovo čašćenje djece i ukućana, meni se čini da ona ne pokazuje svoju ljutnju nego da pokušava naljutiti vas. Dokle god to bude uspjevala koristiti će takvo ponašanje.

I još nešto, kod E. kazne tipa ukidanja privilegija nisu djelovale (s dvije godine se naljutio i pobacao pola svojih igračaka u smeće jer sam se drznula zaprijetiti da ću baciti u smeće ono što baca ), njih smo koristili samo za dvije stvari: udaranje (grizenje. čupanje...) i psovanje.

Vrli je bitno i da su ukućani jedinstveni u reakcijamana na neke stvari koje radi.

Offt konstrukcije rečenica na ovoj temi sumi za ne povjerovati, nisam inače ovako nepusmenaa majkemi

[nela08]

[QUOTE=trampolina;2499182]Milkiš, milkiš, i ja sam.

Ono što se meni jedino pokazalo koliko toliko učinkovito (govorim o periodu 2-5) je da maknem sebe iz šize. Što ti točno govoriš i radiš dok ona ima ghvalospjeve o djeci i tetama?

Nikako ne mogu skužiti ono višestruko citiranje, a niti beba na rukama mi ne pomaže u tome. pa ću ovako. Uglavnom, ako ne serka previše poslušam, pa ju pitam kako bi njoj bilo da čuje da netko za nju tako kaže, ima tu jednu malu susjedu s kojoj je u grupi i kod nas se lijepo igraju (k njoj neće ići niti slučajno, a u vrtiću se niti ne poznaju). Pa onda kad počne Petra je ovakva ili onakva, kažem joj da se više onda Petra nečće htjeti ni kod nje igrati. Onda ona kaže da joj je svjedno....ma nema toga šta će nju dirnuti na način kazne preventivne. Pokušala sam s ukidanjem crtića - zbilja ne gleda puno, možda pola sata, sat dnevno, nekad ništa, ali taj jedan baš voli, ali ta kazna je samo izazvala užasan bijes i sad kaže da ne voli niti taj crtić, a jasno da voli....Često neće uopće ni pričati o vrtiću, nastojim ne izvlačiti detalje, jer se to također pokazalo pogrešnim, onda ispriča za tjedan dana sama nešta. UGlavnom, najveći problem je taj što ona nakon godinu dana i sad ovaj mjesec vrtića i dalje nije prilagođena i to nam stvara totalne probleme. U osnovi, mogla bi biti doma sa mnom, ali onda joj je dosadno, a ja jednostavno ne mogu ju zabavljati koliko ona treba i stalno animirati....Najradije bi ju ispisala do proljeća, ali MM je protiv, a i poruka bi joj bila "samo ti šizi Ela, učinkovito je"

Ja sam recimo griješila što sam ga smirivala dok traje ljutnja (ona manipulativna), a nekad sam i griješila što ga nisam smirivala i bila uz njega. Treba procijeniti.

Tako i ja, nastojim procijeniti i reagirati po potrebi. Tu se javlja problem, šta MM to ne razlikuje ni ne želi pokušati, pa onda još ubaci komentare tipa "jednom ovako, drugi puta onako, zato i je takva"......On se daleko lakše od mene naljuti na njenu ljutnju i često joj prijeti da će biti po guzi (i bilo je par puta). Za sada nisam uspjela s mužem dogovoriti jedinstvenu taktiku, upravo je on ne želi ući u dubinu problema i misli da ja pretjerujem i E isto. Da i to je problem, on je također problem.

Ali jedno je sigurno, dok nije emocionalno sazreo i dok nismo bombardirali uzrok nije se ništa spektakularno događalo.

Kod nas ima milion uzroka, jedan jedinstveni nisam još našla, osim šta si sve češće pomislim da je uzrok u njenoj glavi i da je baš pomalo "skrenuto" dijete. Evo i sada kad je ona u vrtiću, pa bi imala vremena za bebu, kućanske poslove ili bilo šta drugo, ja se brinem o njoj i gubim dragocjeno vrijeme, tako da stvarno se trudim i opet nema nekog dugotrajnijeg napretka.
Koji je uzrok bio kod vas?

Da se vratim na ovo čašćenje djece i ukućana, meni se čini da ona ne pokazuje svoju ljutnju nego da pokušava naljutiti vas. Dokle god to bude uspjevala koristiti će takvo ponašanje.

Točno, baš i želi naljutiti. Čak je jutros rekla seki neka se sad i ona plače dok je ova šizila da neće jesti pekmez u vrtiću, a na bi niti doma, a ne bi baš ni tu majicu i najradije bi nazad u krevet, pa neka se mama naljuti, dok smo se spremale u vrtić, a vani kiša i vjetar i da sam pametna ostala bi doma s njima, ali eto nastojim biti dosljedna, pa ne mogu onda na prvu kišu reći sad ne moraš ići....

I još nešto, kod E. kazne tipa ukidanja privilegija nisu djelovale (s dvije godine se naljutio i pobacao pola svojih igračaka u smeće jer sam se drznula zaprijetiti da ću baciti u smeće ono što baca ), njih smo koristili samo za dvije stvari: udaranje (grizenje. čupanje...) i psovanje.

Tako je i kod nas. Ona bez beda baci bilo šta, ali isto tako spreman i svo moguće smeće, sve živo joj treba, omoti, papirići, ali ako joj ja kažem da ću joj baciti bebe u smeće, ako će se ljutiti na njih, ona samo kaže, evo baci i tako su mi ružne i uopće ju nije briga. Ustvari, mislim da je, ali uspije to ne pokazati....
Kako ste vi onda sankcionirali ta ponašanja? Ne mogu joj stalno skretati pažnju, a mislim da je i prevelika za to....

Vrli je bitno i da su ukućani jedinstveni u reakcijamana na neke stvari koje radi.

To ja stalno govorim MM, ali kažem on jednostavno nema volje, želje niti sklonosti analiziranju, traženju razloga, nego jednostavno drekne i pošalje ju u sobu, a onda na ili plače ili baca stvari po sobi ili zalupi vratima....Prijeti joj se, mislim ne uvijek, nego u nekim kriznim situacijama (kao on i E su bili bolesni, T rastu zubi i cendra do iznemoglosti, a ja sam zdrava, pa ih mogu sve redom dadiljati) onda on ima dobru ispriku za ljutnju, pa sam još uz sve morala paziti da se njih dvoje ne približavaju jedno drugom, jer je svaki kontakt značio sukob. Tu sam nakon dva takva dan ai ja pukla, nisam spavala više od 4 sata u nekoliko komada, a onda se on još usudi komentirati pred njom kako ja "malo ovako, malo onako". Ustavri, ja već imam troje djece! Razgovarali smo o tome tisuću puta, ali on jednostavno ne može trajno usvojiti neke pozitivnije reakcije, nakon duljeg boravka s nama (npr. na bolovanju ili godišnjem) pukne svaki čas ili barem svakih par dana.
)
Offt konstrukcije rečenica na ovoj temi sumi za ne povjerovati, nisam inače ovako nepusmenaa majkemi

Evo sad sam svašta istresla! :/

[trampolina]

Nela, odoh ja na pp kad uhvatim trenutak.

[Kikica1]

Moj prvi je imao 3i pol godine kad je postao stariji brat. Do tad je bio jedinac, rekla bih tatin razmazeni jedinac. Mogu reci da se situacija u ovih 20 mjeseci malo smirila, djelomicno zato sto je taj prvijenac postao stariji pa malo bolje razumije neke stvari i koliko-toliko se kontrolira (ako nije kenjkav, a cesto je) a i mali je narasao pa je ovom starijem malo interesantniji. I dalje se kolju oko igracaka, jer sve sto ovaj mali okom, stariji bas sad treba i uzme mu - skokom.

Mislim da je djeci cesto sok kad dobiju brata ili sestru jer se boje da mama i tata vise nisu njihovi. Nekada i veca djeca teze to pojme. Moji roditelji su se rastali i radi nekog njihovog cudnog aranzmana, tatu nisam nakon ranog djetinjstva dugo vidjala. U medjuvremenu se tata ozenio i dobio dvoje djece i sjecam se da je moj braco, tad sa lijepih 12 godina imao problema jer se bojao da cu mu ja odvesti tatu. Naravno da se to s vremenom rijesilo i da smo si sad okej, ali tad je uglavnom iskazivao svoje nezadovoljstvo time da me izbjegavao, uglavnom bjezao van kad bi ja trebala doci i tako, privlacio paznju neposluhom i nestaslucima.

Moj petogodisnjak je neki dan nakon sto se braco uporno htio igrati s njime i nije mu dao mira, izjavio kako su bebe zloceste i kako bi bilo bolje da nikad nisam rodila brata. Malo sam ostala

Ono sta sam primijetila je da je manji prvo naucio rijec "daj" , dosta brzo je propuzao i prohodao, motoricki je definitivno spretniji u odnosu na starijeg u toj dobi a i prica puno vise. Stariji dan danas cmizdri udje li mu voda u oci i kompliciran je za ispuhati nos, dosta place i kad treba i kad ne treba...zato je maher za oteti igracku, zaliti brata vodom, gurnuti ga i slicno. Primjetila sam da je mali zato ko riba u vodi, tusira se i fenira bez problema (stariji je poceo bez straha pod tus oko 3.godine), bez beda ispuhuje nos, ne smeta mu voda u ocima, u kadi samo sto ne pliva. Vidim da se naucio zauzeti da dobije sta zeli i kad se udari, padne i slicno, puno ga je lakse smiriti i utjesiti.

Najvaznije, to vidim pomalo vec i sama a i cula sam od drugih mama, ima perioda kad se super skupa zaigraju, glupiraju se i kese skupa ko blesavi a ima perioda kad su zajedno kao pas i macka, samo se natezu i tuku. Tako da, krene s vremenom na bolje ali vjerojatno ce svojevrsni oblik rivaliteta jos duze biti problem.

[Kikica1]

Nela, gledam ovo s reakcijama tebe i tvog muza. Kod mene je skroz kontra, kako sam ja doma s njima, mislim da ih poznam u dusu i da znam sta mogu od koga traziti. Meni problemi nisu poceli dok nisam cuvala trudnocu pa je muz vise hendlao malog. Ja sam stroza, on blazi i nije mi se jednom desilo da muza mali prevesla i na lijepe oci izadje iz kazne. Meni je palilo da ce ici spavati (inace je spavalica ali ga je tesko utjerati u krevet) za sve sta zelim da napravi. Moj stariji je lajav i pravi drama queen, ono, nema sta ti nece prodat, a sad je prokuzio i glumiti plakanje (samo sto je cesto na suho iako bi se uho dalo zavarati). Jucer sam ga spicila u kaznu da si razmisli jer je jedno pet puta gurao brata i on tamo sjedi, ruli i vice "tata" (a tate nema doma)..a place zato jer on ne bi sjedio na miru i razmisljao nego bi se igrao..na kraju je i tata dosao doma ali se za promjenu desilo da ga ni tata nije pustio iz kazne pa je malo ostao

Vezano za vrtic, moj je isao sa tri godine pa smo ga ispisali, onda je krenuo s 4 opet i sad je ljetos bio doma 2mj i opet sad ide i svejedno ima dana kad cendra da mrzi vrtic i tete i place kad ga dovedem a cim udje unutra zaboravi i da sam pred vratima. Nedavno je kod nas bila bas jaka kisa i stvarno nisam mogla naparkirati auto dovoljno blizu vrtica a po prolomu oblaka mi se nije vuklo dvoje djece pjesice i taj dan sam ga pustila kuci. Sad svaki put kad je kisa veli da je kisa pa da ne mora u vrtic. Ma mustre su to. Uvijek se trude naci nacin da voda ide na njihov mlin.

[nela08]

Nela, gledam ovo s reakcijama tebe i tvog muza. Kod mene je skroz kontra, kako sam ja doma s njima, mislim da ih poznam u dusu i da znam sta mogu od koga traziti. Meni problemi nisu poceli dok nisam cuvala trudnocu pa je muz vise hendlao malog. Ja sam stroza, on blazi i nije mi se jednom desilo da muza mali prevesla i na lijepe oci izadje iz kazne. Meni je palilo da ce ici spavati (inace je spavalica ali ga je tesko utjerati u krevet) za sve sta zelim da napravi. Moj stariji je lajav i pravi drama queen, ono, nema sta ti nece prodat, a sad je prokuzio i glumiti plakanje (samo sto je cesto na suho iako bi se uho dalo zavarati). Jucer sam ga spicila u kaznu da si razmisli jer je jedno pet puta gurao brata i on tamo sjedi, ruli i vice "tata" (a tate nema doma)..a place zato jer on ne bi sjedio na miru i razmisljao nego bi se igrao..na kraju je i tata dosao doma ali se za promjenu desilo da ga ni tata nije pustio iz kazne pa je malo ostao

Vezano za vrtic, moj je isao sa tri godine pa smo ga ispisali, onda je krenuo s 4 opet i sad je ljetos bio doma 2mj i opet sad ide i svejedno ima dana kad cendra da mrzi vrtic i tete i place kad ga dovedem a cim udje unutra zaboravi i da sam pred vratima. Nedavno je kod nas bila bas jaka kisa i stvarno nisam mogla naparkirati auto dovoljno blizu vrtica a po prolomu oblaka mi se nije vuklo dvoje djece pjesice i taj dan sam ga pustila kuci. Sad svaki put kad je kisa veli da je kisa pa da ne mora u vrtic. Ma mustre su to. Uvijek se trude naci nacin da voda ide na njihov mlin.

Ja sam svoje po kiši pravoj vodila neki dan, jer kad se već toliko borimo oko toga i dok je toliko uporna, a zaključivanje joj je jača strana...jednostavno sam morala, ili ide ili ćemo ju ispisati, a onda nam cijela priča pada u vodu, jer dok ja krenem raditi mora ići....