Moja starija razmazena curica koja je do pred pola godine bila razmazena jedinica, se prilicno grubo ponasa prema seki. Nisam ni ocekivala dobrodoslicu, pripremali smo ju cijelu trudnocu na sve i sve je njoj jasno. Zna sto se smije, sto se ne smije i nekada je bas divna prema njoj, ali najcesce nije. Mala ima tek 6 mjeseci i ne ugrozava njen prostor, njene igracke, istina je da imam manje vremena za jedan na jedan s njom, ali nij iskljucena iz nicega, ali opet ona svako malo poludi na nju. Poludi.ako mala kresti (veselo pjeva, guguce, bas je glasna i vesela beba), nikako ne prihvaca malo njeznije ponasanje, vec ju je vise puta jako zaljuljala u AS. Dobro bila je zavezana, ali udrila ju je i sa zveckicom u glavu, grli ju grubo, kad ju kupamo zalije ju po licu.... Mala to sve dobro podnosi, ali mene j stvarno strah jer nikada ne znam kako ce reagirati i ne smijem ih ostaviti niti na sekundu same. Evo danas ja.odem iz njezine sobe u kojoj je mala bila na baby gymu, a ona je oblacila stramplice jer smo se spremale van i dok.sam ja samo uzela svoju jaknu iz druge sobe, trebalo mi je 10 sekundi mala je vec imala.trenirku na glavi.... Poludila sam naravno, sto od straha, sto od stalnog ponavljanja istog....jednostavno vise ne znam ni sto niti kako da joj kazem i objasnim. Cesto smo same, ali tako je cak i manje izgreda nego kad je jos netko prisutan.
Znam da ce proci prije ili kasnij, ali stvarno bi mi sada koji savjet ili rijec utjeedobro dosao.