Gruba je prema bebi

[Onavi]

Savjet ne dilim, a ni riječi utjehe nemam...jedino da s tobom dijelim istu sudbinu.
Ja imam trogodišnjeg malog gnjavatora...oko kojeg se cili svit okreća.
Iako razmazeno bija je divno, pametno, napredno, razigrano i veselo dite....ovome divnome pridjevu je isteka rok trajanja jos prije rodenja njegove male (sada tromjesecne seke ).
Naime moj ivano je prije godinu dana dobija rodaka...ispocetka sve 5, al kad je rodak napunija nekih po godine sve se okrenulo naopako...ivano je posta divlji, ljubomoran je, oduzima mu igracke, udara ga, gnjavi ga...ma svasta mu radi.
Al otkako je on dosa u ivanov svit ivano takvo ponasanje pokazuje i prema drugoj manjoj dici, sta inace nije bija slucaj.
Ja se sgrozavam takvog ponasanja...a i drugi roditelji me u parkicu popriko gledaju u smislu kako imam neodgojeno dite koje ne zna granice.
Mi jako puno pricamo s njim, uvik smo mu se maximalno posvecivali, radimo u potpunosti na njegovom odgoju u cilju da ima divno djetinjstvo i da izraste u dobrog, samostalnog, pametnog covika.
Cilu trudnocu smo mu pricali o sestrici koja dolazi i on je bija odusevljen...da napomenem da je on ubiti jedno iskreno dite puno osjecaja i da pokazuje ljubav na jako intezivan nacin.
Naravno poduceni iskustvom sa malim rodakom znali smo da zivot s malom bebom nece proci ka podmazan..stalno nailazimo na prepreke uzrokovane "gnjavatorskim " ponasanjem mog ivana.
Zvucim grubo al neznam kako bi inace nazavala takvo ponasanje.
On ju strasno voli, mazi ju, ljubi, grli,nasmijava ju, daje joj svoje igracke, piva pismice i brine se za nju kad zaplace...al svo vrime jedva ceka priliku da ju povuce, da ju ubode prstricem, da ju grubo stisne...baci igracku na nju, preklopi ju dekicom il da legne svom duzinom priko nje.
Ne ispustam ih iz vida ni minute jer bi se u sekund mogla dogodit nekakva nezgoda.
I sve to skupa mi je totalno nespojivo i neshvatljivo...cas joj sapuce "di si ti princezo moja?!?" a vec minut nakon toga sljedi ubod njegovim prsticem u njen obraz/oko....
Nas odnos se nije ništa prominija dolaskom emme na svit osim šta imam manje vrimena za ivana nego inace...ja mu se posvecujem kad god mogu.
Al iskreno mislim da taj pad u zajednickom vrimenu nije pridonja tom njegovom ponasanju jer je ponasanje vec bilo vezano za njegovog rodaka kad je mene moj ivano ima u potpunosti.
Nikako nisam pametna kako tom njegovom "grubom gnjavatorskom" ponasanju stat na kraj...kako se nosit s tim...x razgovora smo imali i sve on kuzi...kazne ne pale jer se on odma izvini a prvom prilikom ponovi to isto ponasanje.
Znam da je tek dite od 3godine ali ja sam totalno izivcirana stalnim ponavljanjem jedno te istoga....heeeelp!

[nela08]

Savjet ne dilim, a ni riječi utjehe nemam...jedino da s tobom dijelim istu sudbinu.
Ja imam trogodišnjeg malog gnjavatora...oko kojeg se cili svit okreća.
Iako razmazeno bija je divno, pametno, napredno, razigrano i veselo dite....ovome divnome pridjevu je isteka rok trajanja jos prije rodenja njegove male (sada tromjesecne seke ).
Naime moj ivano je prije godinu dana dobija rodaka...ispocetka sve 5, al kad je rodak napunija nekih po godine sve se okrenulo naopako...ivano je posta divlji, ljubomoran je, oduzima mu igracke, udara ga, gnjavi ga...ma svasta mu radi.
Al otkako je on dosa u ivanov svit ivano takvo ponasanje pokazuje i prema drugoj manjoj dici, sta inace nije bija slucaj.
Ja se sgrozavam takvog ponasanja...a i drugi roditelji me u parkicu popriko gledaju u smislu kako imam neodgojeno dite koje ne zna granice.
Mi jako puno pricamo s njim, uvik smo mu se maximalno posvecivali, radimo u potpunosti na njegovom odgoju u cilju da ima divno djetinjstvo i da izraste u dobrog, samostalnog, pametnog covika.
Cilu trudnocu smo mu pricali o sestrici koja dolazi i on je bija odusevljen...da napomenem da je on ubiti jedno iskreno dite puno osjecaja i da pokazuje ljubav na jako intezivan nacin.
Naravno poduceni iskustvom sa malim rodakom znali smo da zivot s malom bebom nece proci ka podmazan..stalno nailazimo na prepreke uzrokovane "gnjavatorskim " ponasanjem mog ivana.
Zvucim grubo al neznam kako bi inace nazavala takvo ponasanje.
On ju strasno voli, mazi ju, ljubi, grli,nasmijava ju, daje joj svoje igracke, piva pismice i brine se za nju kad zaplace...al svo vrime jedva ceka priliku da ju povuce, da ju ubode prstricem, da ju grubo stisne...baci igracku na nju, preklopi ju dekicom il da legne svom duzinom priko nje.
Ne ispustam ih iz vida ni minute jer bi se u sekund mogla dogodit nekakva nezgoda.
I sve to skupa mi je totalno nespojivo i neshvatljivo...cas joj sapuce "di si ti princezo moja?!?" a vec minut nakon toga sljedi ubod njegovim prsticem u njen obraz/oko....
Nas odnos se nije ništa prominija dolaskom emme na svit osim šta imam manje vrimena za ivana nego inace...ja mu se posvecujem kad god mogu.
Al iskreno mislim da taj pad u zajednickom vrimenu nije pridonja tom njegovom ponasanju jer je ponasanje vec bilo vezano za njegovog rodaka kad je mene moj ivano ima u potpunosti.
Nikako nisam pametna kako tom njegovom "grubom gnjavatorskom" ponasanju stat na kraj...kako se nosit s tim...x razgovora smo imali i sve on kuzi...kazne ne pale jer se on odma izvini a prvom prilikom ponovi to isto ponasanje.
Znam da je tek dite od 3godine ali ja sam totalno izivcirana stalnim ponavljanjem jedno te istoga....heeeelp!

Evo, draga Onavi, ja bi mogla napisati sve isto što i ti, samo što si i ti napisala, samo moja kćer je starija godinu i pol, pa stvarno već sve razumije i očekivanja od nje su malo veća, možda i prevelika.

Kod nas je baš ili divno, pa se i zaigra sa sekom i oko nje, a mala ju obožava, prati ju stalno i smije joj se presretna, naravno sve uz moje budno oko svakog dijelića sekunde zbog izgreda kojih ima svaki čas, pa si onda pomislim kako pretjerjem, vidim da je stvarno divna, draga, pametna, sve mi hoće pomoći i opustim se i dan nam bude savršen, a onda moja Ela samo poludi od jednom, često niti ne shvatim zbog čega ili je sitnica u pitanju, pa se opet resetiram na apsolutni oprez..... Uglavnom, zbog toga sam uglavnom, napeta i pod stalnim stresom, ne mogu mrdnuti niti na wc sama....ako već ne vučem malu, onda stariju zovem sa sobom, pa joj onda tim stalnim pozivima prekinem nešto, pa se zato naljuti.....za sada u ove kišne dane koji su tek počeli, pa ne možemo van, a još je bila i bolesna (Ela- starija) ne znam bolje, nadam se da će skoro završiti još jedna u našem beskonačnom nizu faza, ne preostaje ništa drugo, osim ako netko pametniji nema rješenje, pa idem brzo čitati dalje.