Citiraj vertex prvotno napisa Vidi poruku
Da ti pokušam odgovorit, iako ću se i ja zapetljat kao trampolina.
Ne radi se o tome da oni nemaju razloga za reakcije, imaju itekako, to stalno i pišem. I skoro uvijek je tu netko tko cijelu stvar dodatno pogoršava, i svašta se na njihove male glavice navali.
Ali svejedno - ne smijemo ih puštati da povrh svega usvoje šize ove ili one vrste kao svoj način ponašanja. Zbog njih, i zbog nas. Treba ih razumjeti, treba o njima brinuti, treba im pomoći da se snađu u novim okolnostima, treba vrlo često sebe itekako korigirati, pokušati shvatiti mehanizam nastanka šize, tražiti načine za dati djetetu ono što mu treba. Istovremeno, treba djetetu davati do znanja da šize ne odobravamo i ne podržavamo i treba od njega tražiti prihvatljive načine ponašanja. Dakle, to što ti razumiješ odakle dolazi šiza, nećeš pokazat tako da milkiš tu šizu dok se ne razvije u monstruma :D, nego ćeš šizi reć odlučno ne, a probat ćeš nać izvor šize i tamo djelovat.

Sve mi je jasno i baš si to lijepo napisala, ali evo u praksi kod nas stalno ima razloga za šizu i danas nam je bio takav dan, da sam si prvi puta rekla (sama sebi) "to je to šta se tiče rađanja djece od mene", ali misleći to ozbiljno.
Evo, konkretno, danas je šizika išla u vrtić prvi puta nakon 12 dana bolovanja. Spavala je sinoć od 21 pa do 7.30 (reklo bi se dovoljno, pogotovo s obzirom na to da je ona apsolutni nespavač od uvijek) i sad kad se treba probuditi za vrtić ona ne može i ne može i umor i umor i ajd odvučemo se nekako, još je i doručkovala doma i ostaje samo do 11.45, tek tako da ima neko druženje s djecom (inače je maksimalno društvena osim u vrtiću - tamo se ne želi igrati u 70% slučajeva). Uglavnom, izvela je cijelu dramu pred grupom o tome kako su joj svi glupi, kako neće imati prijatelje i cijelo vrijeme nije htjela ništa raditi, samo je bila ljuta. To me naravno dočekalo servirano čim sam došla po nju. JEEE!
Meni se razveselila i odmah je zatražila igru s djecom koja idu doma, a cijelo vrijeme prije to nije htjela iz čistog prkosa. Baš je bilo krasno toplo i ja bi i ostala kao inače s njom najvjerovatnije, ali smo morale jako žuriti seki koja je bila beć gladna (a cica ode na obećanje k starijoj iako je mogao i tata). Naravno, baš nju za to briga i pokušam joj objasniti, ali ne ona najdraža mamica taj čas postaje u njenoj glavi i rijčima najgora na svijetu i više me ne voli i blabla i ljuta na jedvite jade ide doma.
Popodne smo išle na dvorište i u šetnju (tu je vikala i šiziila barem 10 puta i isto toliko puta se maksimalno ulizivački pomirila), a nakon toga u 18 na predstavu u knjižnicu. Idemo uvijek, na sve, nas dvije same i baš to obožava, nakon toliko ljutnje, baš sam bila zrela za kaznu i da ne idemo na predstavu, ali već smo imale karte i mislila sam da će ju razveseliti i stvarno JE, tamo je bila najslađe, najpametnije, najumiljatije dijete, valjda je na svakoj slici ...ma glavna, u autu priča i oduševljenje, doma - opet ista šiza jer neće ići večerati, jer neće kupanje, neće spavatiiiiii, a sutra ujutro već znam neće se htjeti probuditi.....

OMG! Jel ja stvarno milkim šizu i nagrađujem ju još ili već imam monstruma?! U svo to vrijeme, ostala sam mirna, jedino sam malo vikala kad se u ljutnji kreveljila da neće jaknu i još se pri tome i grizla za ruku....