Ne mogu ni zamisliti što je to fermentirana kaša. Nemoj se ljutiti, rutvice, ali ja ni slučajno ne bih u usta stavila ništa što se zove kaša, a još manje fermentirana. Odmah mi je asocijacija na bačvu sa zgnječenim grožđem koje fermentira u vino

Uglavnom, ja godinama, ali doslovno godinama jedem i pijem uvijek isto. Kako li ne dosadim sama sebi?
Bez obzira dižem li se u 4, 7, 10 sati, dan mi započinje šalicom nesa, i to uvijek Gold, jedna mala žličica, pa jedna mala žličica smeđeg šećera ( uvijek iste vrste) u uskoj, visokoj šalici, vruće vode dec i po,l i samo par kapljica mlijeka.
Uz to jedan toast od Moulino bianco kruha ( ne onaj za tost ) i jedna šnita tilzita. I čaša vode.

Sjest i čitat novine, dvije minute ili pola sata, kako je kad vremena.
Jesam li normalna? Koja svakodnevna procedura! Radije ću se ranije dignuti, nego se toga lišiti.
Osim na putovanju, ali kad putujem, hrana mi je nebitna, tada samo upijam dojmove.